“Oluja” se uglavnom tumači kao metaforizirana politička drama. To prvi puta primjećujemo kada glavni protagonist Prospero uzurpira Calibana kao roba, pri čemu taj rob predstavlja Amerikance, a u široj analizi i živo biće te temeljne ljudske instinkte. Prospero, s druge strane, predstavlja Europske imperijaliste i utjelovljenog vođu naroda. Na koloniziranom otoku, Prospero sve kontrolira i kao takav on ostavlja dojam sveznajućeg. Kao svaki vođa, trebao bi biti miran, trezven, s potpunom kontrolom, ipak i on ima svoje mane. One se očituju kroz simboliku vode i oluje, koja je izravna metafora za njegov gubitak kontrole. Oluja je njegov materijalizirani bijes. Osim o političkoj moći, ova drama je priča i o društvenoj odgovornosti. Govori općenito o ljudskom duhu, raspravljajući o braku, ljubavi i kulturi. Iako se čini kao fantastična priča, gotovo bajka, ona je zapravo metafora za neke aspekte življenja.“Oluja” je romantična drama najvećeg engleskog dramatičara Williama Shakespearea. Pisana je 1610. i 1611. godine, a prvi put objavljena više od deset godina kasnije – 1623. godine. Glavna tema je sukob Prospera, vojvode od Milana, koji je ujedno i moćni čarobnjak, protjeran iz Italije tako što su ga braća uzurpatori Antonio i Alonso, bacili u more. On pronalazi novi (izmišljeni) otok usred Mediterana i tamo pokušava uspostaviti vlast nad domorocima. Iako se isprva čini da je ovo priča o umjetnosti, prirodi i ljubavi, ona je zapravo o problematici kolonizacije Amerike, dakle jedna posve suvremena tema za vrijeme u kojem je napisana.
U drami jasno primjećujemo piščevu viziju novog doba, budućnosti za koju on misli da predstoji svijetu. Očituje se u Gonzalovom prikazu utopijskog svijeta koji bi nastao kada bi on vladao otokom. Ta vizija donekle je ispunjeno proročanstvo modernog doba, jer prikazuje idealno društvo i život u slobodi. Iako je moderno društvo daleko od idealnog, moramo priznati da je čovjek generalno povisio razinu humanosti i individualne slobode naspram one u 17. stoljeću.
Ono po čemu se “Oluja” razlikuje od ostalih Shakespeareovih drama je u tome što ima organiziraniju neoklasičnu strukturu. U njoj se jasno vidi da je tema provedene kroz tri dimenzije – vremenske, prostorne i one dramaturške, koja definira radnju. Sve one ujedinjene su i jedinstvenu temu – Prosperovo nastojanje da povrati svoju vlast nad drugima, doduše ne na istom mjestu gdje ju je i izgubio. Osim tri dimenzije, u “Oluji” primjećujemo i tri različite priče. Prva je ljubavna, druga govori o pohlepnoj braći, a treća o otimanju zemlje i uspostavi nametnute vlasti. Drama završava sretno, čime se Shakespeare odmakao od svoje ustaljenog tragičnog završetka sudbine junaka, ali se svejedno pridržavao pravila strukture drame od pet činova.
Kratak sadržaj
U Shakespeareovom djelu “Oluji” radnja se odvija na usamljenom otoku, a cijela priča se vrti oko milanskog vojvode Prospera. On nakon što je protjeran iz Milana, nastanjuje se s kćerkom Mirandom na otoku. Prosperova moć je u knjigama i duhovnom, a tijekom dugih dvanaest godina na otoku njegovo znanje je veliko, toliko da je čak postao i sam vladar prirodnih sila.
Radnja započinje brodom na moru. Došlo je do velike oluje koja je uništila sve pred sobom. Do oluje je došlo kada se družina vraćala s Claribellinog vjenčanja iz Tunisa. Na brodu su bili Alonso, napuljski kralj te njegovi vjerni pomoćnici imenima Antonio, Gonzalo i Sebastian.
Oluju im je poslao sam Prospero zbog protesta prema njima jer su ga upravo oni potjerali iz Milana gdje je služio gradu kao vojvoda. Prospero im se osvećuje preko svog sluge i pomoćnika duha Arijela. Arijel je poslao veliku razornu oluju, no svi članovi posade uspjeli su se spasiti i skloniti na sigurno. Tome se najviše obradovala Prosperova kćer Miranda zbog Alonsovog sina Fernanda u kojeg je bila zaljubljena.
U knjizi se zatim spominju vještica Sycorax i Caliban, nakaradni rob. Vještica Sycorax je sa Sotonom začela Calibana, a Prospero ga je naučio pričati pa sada on stalno psuje. Caliban smatra da je otok njegov.
Nakon što su se spasili od oluje, Ferdinand odlazi na otok gdje žive Prospero i kćer mu Miranda te se čim ugleda Mirandu u nju zaljubljuje. No, Prospero mu ne vjeruje samo tako. Želi ga neko vrijeme provocirati da vidi ima li dobre namjere prema Mirandi. I imao ih je.
Radnja se zatim vraća na Alonsa. On radi svega viđenog smatra da je njegov sin mrtav i da je nestao u oluji. Nakon oluje svi zajedno razgovaraju i odlaze na počinak. No, Antonio i Sebastian ostadoše budni ne bi li smislili plan kako će smaknuti kralja Alonsa. Oni već posegnu za mačem da će ubiti kralja, ali stvori se duh Arijel koji tihim šapatom probudi Gonzala koji rješava cijelu situaciju. Arijel obavijesti Prospera o cijelom događaju.
Sebastian je smaknuo Prospera s vlasti, no ne zna se da je to u biti sve djelo Prosperovog brata, Antonia.
Caliban, nakaradni rob udružio je svoje snage s pijanim Stefanom i Trinculom glavnim šaljivcem. Stefano i Trinculo napiju Calibana te im on u tom stanju govori kako bi trebalo ubiti Prospera da Stefano može biti kralj. Trinculo ne podnosi Calibana i stalno mu se ruga.
Nakon toga radnja se vraća do Ferdinanda i Mirande. On joj izjavljuje svoju ljubav, a ona na nju odgovori potvrdno. Prospero govori Ferdinandu da će prihvatiti njihovu ljubav te da je sve činio kako bi iskušao njegove dobre namjere.
U radnji se ponovo pojavljuju Calibano, Trinculo i Stefano koji konstantno ispijaju velike količine vina. Trinculo i Calibano se stalno svađaju…
Arijel u međuvremenu obavijesti Prospera kako ga banda pod vodstvom Calibana želi ubiti. Duh Arijel ih želi prevariti pa ih uz pjesmu odvodi kroz trnovit put u baru gdje svi zapinju. Isto tako zapela je tamo i Alonsova družina.
Ferdinand odluči da je vrijeme da oženi Mirandu pa Prospero u pomoć ponovo poziva duha Arijela ne bi li on pozvao ženske duhove. Ženski duhovi se i pojave te im požele i donesu mnogo ljubavi i mudrosti te druge vrlo vrijedne poklone.
Nakon sretnog vjenčanja, ponovo se opisuju Caliban i njegovi pomoćnici koji su zapeli u blatu. Duh Arijel u tom času poziva svoje vjerne prijatelje duhove koji se pretvore u pse i tako gone cijelim putem calibana, Trincula i Stefana.
Nakon toga dolazi do cijelog raspleta priče. U prosperove odaje ulaze Sebastian, Antonio, Goznalo i sam Alonso koji i dalje ne može vjerovati da je ponovo vidio Prospera. No, više od toga iznenađuje ga činjenica da susreće i svog sina Ferdinanda. Oni se susreću te mu Alonsu potrči i zagrle se.
Isto tako, u sobu ulazi i cijela posada broda. Prospero na kraju priče progna svu pijanu ekipu koja mu je željela zlo te se želi vratiti natrag u Milano ne bi li tamo udao svoju kćer u gradu Napulju. Prospero je između ostalog tražio i da pravda bude zadovoljena i da bu se vrati titula vojvode, inače će on progovoriti o svemu.
Na kraju Prospero pušta svog duha Arijela na slobodu.
Ovim svojim romantičnim djelom, Shakespeare je pričao o duhovima i čudnim događajima, a sve u elemntima bajke. Ličnosti iz radnje priče nisu realne već imaju notu iz narodnih priča i bajki.
Vrsta djela: Drama (komedija)
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: brod i otok.
Likovi: Prospero, Arijel, Alonso (kralj), Ferdinand, Miranda, Sebastian, Alonso (pomoćnik) i Gonzalo, Caliban, Stefano i Trinculo
Bilješka o autoru
William Shakespeare (1564.-1616.) bio je veliki engleski, ali i svjetski dramatičar.
Rodio se u Stratford-on-Avon 1564. godine. Iste godine u Rimu je umro Michelangelo. Bio je najstarije od osmero djece, a živio je u imućnoj obitelji.
Malo se zna o njegovom životu. 1582. godine oženio se za Ann Hathway koja je bila osam godina starija od njega. Brzo nakon toga dobili su kćer Susann te blizance Judith i Hamleta.
Do 1592. godine ne zna se što točno radi jer mu se gubi trag, a tada se u Londonu bavi pisanjem i glumom. Ubrzo nakon toga objavljene su mu poeme “Venera i Adonis” te “Silovanje Lukrecije”.
Mnogo je pisao, a njegove drame bile su rado izvođene. Postao je i suvlasnikom kazališta “The Globe”.
U zadnjim godinama života odlučuje se vratiti u Stanford gdje 1616. godine umire.
Shakespeare je napisao čak 37 drama, a one se dijele na romantične igre, kraljevske drame ili historije tragedije i komedije.
Njegova najpoznatija djela su “Henrik IV”, “Rikard III”, “Romeo i Giulietta”, “Ukroćena goropadnica”, “Komedija zabluda” , “Dva veronska plemića”, “Uzaludan ljubavni trud”, “Mletački trgovac”, “Hamlet”, “Otello”, “Kralje Lear”, “Mjera za mjeru”, “Zimska priča”, “Oluja”.
0 komentari:
Objavi komentar