Stranac Albert Camus

Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija

Lektira Stranac 

Albert Camus biografija

Albert Camus je francuski filozof i književnik. Dobitnik je Nobelove nagrade 1957. godine za književnost. Njegov stil pisanja i cijeli opus ustvari se temelji na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka je nazvao ciničnim i bludnim monstrumom. Zanimljivo je da se cijeli život borio protiv filozofije nihilizma. Često je pisao o religiji.

Rodio se u Alžiru 1913. godine. Kao dijete je živio u siromaštvu, ali dobiva stipendiju i upisuje srednju školu. Nakon završetka srednje škole upisuje studij.

Albert Camus

filozofije u Alžiru. Na fakultetu se zaljubio u kazalište i sa nekoliko studenata je osnovao Radničko kazalište. Za to kazalište je pisao, režirao i glumio. Nakon što je diplomirao, radio je kao novinar. Inače, bio je aktivni član pokreta otpora. Priključio se i Komunističkoj partiji misleći kako će tako zaustaviti nacizam, ali je nakon nekoliko godina napušta. Bio je glavni urednik Le Combat lista. Bio je strastveni ljubitelj nogometa, ali nakon što mu je dijagnozirana tuberkuloza sa 17 godina, prestaje ga igrati.

Camus nije vjerovao u instituciju braka, no ipak se oženio za Francine i dobili su blizance. Varao je svoju ženu kad god je stigao.

Poginuo je u prometnoj nesreći blizu Pariza 1960. godine. U automobilu je pronađeno 144 stranice rukopisa njegovog novog romana. Pisao je o svom djetinjstvu u Alžiru. Njegova najpoznatiji romani su: Stranac, Kuga, Sretna smrt, Prvi čovjek i Pad; a drame: Nesporazum, Kaligula, Opsadno stanje i Pravednici.

Lektira Stranac Albert Camus

kratak sadržaj prepričano:

Radnja je smještena u Alžiru.Pripovjedač romana je Mersault, mladić koji živi banalan život i poznaje bezbroj beznačajnih ljudi. Glavna tema romana je ljudska egzistencija, otuđenost, ljudska usamljenost, besmisao i apsurd života. Zbog toga se roman zove Stranac jer Mersault je stranac u društvu, kao što je društvo stranac njemu. Roman je prožet Mersaultovim mislima o apsurdnom položaju čovjeka. Prema njemu što god čovjek radio u svijetu uvijek je isti rezultat, a to je smrt.

Mersault vjeruje da ne može utjecati na svijet i da nema moć da ga mijenja. Postavlja mu se pitanje nenamjernog ubojstva nekog Arapina, ima li čovjek pravo oduzeti život drugom čovjeku te ima li društvo i sud pravo oduzeti Mersaultu život. O kakvoj pravdi pričamo ako to znači postupati zločinački isto kao i zločinac? Ustvari njemu se sudi za ravnodušnost i bezosjećajnost.  Glavno pitanje je li Mersault čovjek bez emocija ili ih samo potiskuje? Da nije ubio, društvo ga vjerojatno ne bi osuđivalo zbog moralnih osobina  kao što je to sada slučaj.

Roman sadrži dva dijela. U prvom dijelu se opisuje Mersaultov život kao slobodnog čovjeka, a u drugom dijelu romana se Mersault nalazi u zatvoru. Pripovjedač romana je sam Mersault, ali događaji su iznijeti precizno i objektivno. Nema struje svijesti ili unutarnjeg monologa, Mersault je plošan i ravnodušan lik.

Mersault radi kao službenik. Roman započinje u trenutku kada sazna da mu je umrla majka. Na njenom sprovodu nije pustio nijednu suzu nego je samo mislio o tome kako njegova majka je pokušala voditi život kakav je htjela prije nego je umrla. Društvo ga osuđuje zbog te hladne reakcije i njegovog neprimjerenog ponašanja jer društveno prihvatljivo je plakati na sprovodima.

Na Mersaultovom suđenju za ubojstvo, sud naglašava njegovu hladnokrvnost na majčinom sprovodu i činjenicu da je isti dan kad mu je majka umrla našao ljubavnicu.  Osuđen je na smrt. Sud traži njegovo pokajanje za ubojstvo, ali Mersault odbija jer se ne želi ni pod koju cijenu prilagoditi društvenim konvencijama. Nadalje šokira i priznaje da osjeća zadovoljstvo zbog zločina koji je napravio i da niti malo ne žali. Ne prikriva svoje stavove i osjećaje i društvo se zato osjeća ugroženo. On priznaje istinu i za istinu je spreman umrijeti, pokazuje svoju “golotinju” pred društvom bez srama, samoga sebe. Zato je osuđen i proglašen strancem u svijetu gdje vladaju navike, konvencije i običaji.

Lektira Stranac Albert Camus

filozofija autora i djela

Lektira Stranac Albert Camus

kratak sadržaj prepričano:

Otuđen je od društva  jer je indiferentan prema institucijama i prema ponašanju koje se od njega očekuje. Odbija pravila koje je društvo nametnulo, uskraćen je iluzija ljubavi, obitelji, prijateljstva, rada, morala, zakona, države, religije i vjere. Mersaultov psihički život je reduciran na samo osjetilne dojmove, nema psihološke razrade lika na što smo inače navikli.

Ima površan odnos sa majkom, ne želi obitelj i nikakve bliske odnose. U tome Mersault ne vidi nikakav nedostatak ili problem. Ovdje nam Camus daje dva gledišta. Prvo gledište je Mersaultovo koji je spoznao apsurd, a drugo je gledište društva koje živi u iluziji.

Što se tiče ljubavi, Marie ga pita da li je voli, a on joj odgovara da ne zna. Ovo znači da je njemu potpuno svejedno, ne zna da li voli ili ne voli to što radi, niti ne razmišlja o tome. Lišen je apsolutno svakog emocionalnog odnosa i strasti. Na poslu mu je ponuđeno promaknuće, ali ga odbija. Bolji posao će mu narušiti rutinu. Nema prijatelje, odnosno ljudi na poslu ga smatraju prijateljem dok on njih ne smatra. Jako je pasivan i ne zanima ga nikakav ljudski odnos. Ne povjerava se nikome jer to nema smisla.

Tužitelj na sudu ga optužuje da nije dobar čovjek zbog lošeg odnosa prema majci. Mersault nije želio biti licemjeran. Zašto mora plakati na majčinom sprovodu ako mu se ne plače?  Ne poduzima nikakvu inicijativu, lišen je životnog impulsa da se istakne, šutljiv je i miran. Ljude ne izbjegava, on samo nije inicijator.

Čitajući roman dobivamo dojam  da Mersault uopće ne shvaća u kakvoj se situaciji nalazi. Osuđen je na smrt za ubojstvo, a djeluje izgubljeno kao da ne živi na ovom svijetu. Cijeli svijet i svi ljudi su apsurdni. Mersaultov lik je osuda čovjeka u suvremenom svijetu koji ne osjeća ljepotu života ni bol. Ravnodušan je.

Stranac Albert Camus Analiza likova:

Mersault

Sitni bankovni činovnik koji ni od koga ništa ne traži, i koji priznajedrugima pravo da rade što žele. Otuđio se od majke. Nakon majčine sahrane započinje vezu s Marijom. Ona hoće da se oni vjenčaju no njemu je svejedno. On je ravnodušan, nezainteresiran, za sve mu je svejedno. Prepustio se životu. Ništa ne poduzima da bi bolje živio. Ubija Arapa te mu sude za to ubojstvo. Na suđenju je nezainteresiran, kao da se to njega ne

tiče.

Otuđenje – alijenacija od majke:

“Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uopće

posjećivao. Pa i zato što bih tada izgubio cijelu nedjelju – a da ne

govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem

kartu i putujem dva sata.”

Besmislenost:

“Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi živjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo svejedno hoću li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini života, jer će, naravno, u oba slučaja drugi ljudi i druge žene i dalje živjeti i to na tisuće godina. Zaista, ništa nije jasnije od toga…”

Cinizam (nakon majčine smrti):

“… uostalom, nisam se imao zbog čega ispričati. Zapravo je trebalo da mi on izrazi sućut. Vjerojatno će to učiniti prekosutra, kada budem u crnini. Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon pokopa bit će to nešto svršeno i sve će poprimiti službeniji izraz.”

Raymond Sintes

Onizak, plećat, ima boksački nos. Najbolji Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obučen.Živio je u stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao jeljubavnicu koju je pretukao jer ga je varala. Mersault je pristaosvjedočitida ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se je sa njezinim bratom.

Salaman

Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeličara koji je imao nekukožnu bolest pa mu je poispadala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas živjeli su u istoj sobi. Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i žute rijetke dlake. Svakog dana starac je psa izvodio u šetnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio bio je utučen i sve je pretražio da bi ga našao.

Marija

Mersaultova prijateljica. Bivša daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. Želi se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjećuje ga u zatvoru i rasplače sena suđenju.

Perez

Nosio je sešir okrugla tulca i širkoga oboda, odijelo kojem su hlače padale u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine, koja bijaše premalena za njegovu košulju s velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove sijede i prilično nježne kose virile su čudne, klempave i nepravilne uši kojih je boja crvena kao krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu.

Ostali likovi:

Celeste(Mersaultova mama)

Emanuel(Nadstojnik i upravitelj doma za starce)

Vratar doma

Mason i njegova žena

Vlasnica restorana u kojem se Mersault hrani