U jednom od ranijih postova ReciklažaBlog je radio intervju sa leptirom koji sanja da je čovjek. A i pokušali smo da odgonetnemo na vječito pitanje "Da li sam leptir koji sanja da je čovjek ili go čovjek prema kome ide policajac." I, kave sad sve to ima veze sa bilo čim? Nisam siguran... Ali, gle! imamo uvod!
Ljudi koji su oslijepili nakon rođenja vide slike u snovima. Dok ljudi koji su rođeni slijepi ne vide slike ali, imaju veoma žive snove koje uključuju ostala čula. Pa tako imaju snove koji uključuju zvuk, miris, dodir, osjećanja. Uopšte, teško je za osobu koja vidi da zamisli kako to izgleda a potreba tijela za snom je toliko jaka da prevazilazi sve fizičke prepreke da bi se to ostvarilo.
U 5 minuta nakon buđenja, ljudi zaborave 50% sna. Za 10 minuta zaboravimo 90%. Samuel Taylor Coleridge , poznati pjesnik XVIII vijeka, se probudio jedno jutro i shvatio da je upravo sanjao fantastičan san koji je odmah počeo da pretače u pjesmu koja će postati jedna od najpoznatijih Engleskih pjesama - Kubla Khan. Negdje u po frke (napisao je 54 stiha) ga je omeo neko ko će postati poznat kao Person from Porlock. Nakon što se vratio, nije uspio da se sjeti sna i pjesma nikad nije završena.
Robert Louis Stevenson pisac Doctor Jeckyll i Mr. Hyde kao i Mary Shelley, spisateljica koja je napisala Frankenstein, tvrde da su im za njihova djela došle u snovima. Eto, nekad je dobro imati i noćne more.
Svi ljudi sanjaju (osim nekih sa žešćim fiziološkim poremećajima) ali muškarci i žene sanjaju drugačije snove (to dosta objašnjava) i imaju drugačije fizičke reakcije na njih. Muškarci imaju tendenciju da više sanjaju o drugim muškarcima (šta!?) dok žene podjednako sanjaju i muškarce i druge žene. Takođe, i žene i muškarci doživljavaju seksualno fizičke reakcije u snovima bez obzira da li im je san o seksu ili ne. Muškarci dobiju erakciju dok kod žena poveća vaginal blood flow(sviđa mi se kako zvuči na engleskom).
U novijim istraživanjima iz područja snova, naučnici su podvrgavali mučenju (oni bi rekli eksperimentu) studente (šta sve moraš da radiš da bi platio stan...), tako što su ih budili svaki put kad su počeli da sanjaju i onda im dali da nastave spavti svojih 8 sati (Poenta je da 8 sati spavaju ali da ne sanjaju). Već nakon 3 dana, ispitanici su se teže koncentrisali, imali halucinacije i dobijali prve znake psihoza. Onda su ih pustili da normalno sanjaju i njihova REM faza se u znatnoj mjeri povećala (ne misli se na slušanje istoimenog benda) što se objašnjava potrebom mozga da nadoknadi propušteno.
- Sanjamo samo ono što poznajemo
Ponekad nam se u snovima pojave potpuni stranci za koje mislimo da ih nikad nismo vidjeli. Međutim, vaš mozak ne izmišlja te ljude, oni su samo osobe koje ste upoznali u toku života i kasnije zaboravili. Pa onda čovjke koji je radio ovu listu na Listverse kaže: Ubica iz vašeg skorašnjeg sna mogao bi biti pumpadžija koji je sipao gorivo u auto vašeg oca dok ste još bili petogodišnjak (čemu takva negativnosti). U toku života vidimo stotine hiljada lica, tako da naš mozak ima solidnu zalihu likova za rasporediti u svakim situacijama.
12% svih ljudi koji nisu slijepi sanjaju isključivo u crno-bijeloj arttehnici. Ostatak ih sanja u boji. Ljudi često imaju i zajedničke teme za svoje snove. Pa se najčešće sanjaju situacije vezane za školu, bivati proganjan, sporo trčanje ili trčanje u mjestu, snovi seksualnog sadržaja, kašnjenje, padanje, mrtvi ljudi su živi, ispadanje zuba, letenje, pad na ispitu, saobraćajna nesreća itd. Još se ne zna da li su snovi sa nasiljem ili smrću kao temom, više emocijalno nabijeni kod onih koji sanjaju crno-bijele ili kolor sjebane snove.
- Snovi nisu o onome o čemu su... na prvi pogled
Ako sanjate o nekoj posebnoj temi, često vaš san se ne odnosi na nju. Snovi su duboko simbolički. Vaše nesvjesno želi da uporedi snove sa nečim sličnim njima. To je kao kad biste pisali pjesmu o mravima i opisali ih kao mašinu koja nikad ne prestaje da radi. Samo slabo maštoviti ljudi će reći: Divni zalazak sunca je kao divni zalazak sunca. Tako da ako sanjate mrave, najvjerovatnije sanjate mašin koja nikad ne prestaje da radi. Što je, moram priznati, baš sjebano.
- Ljudi koji su prestali pušiti imaju življe snove
Osobe koje su dugo bili pušači pa su prestali, prijavljuju da imaju dosta življe snove nego prije. Prema Journal of Abnormal Psychology: Među 293 osobe koje su prestale da puše između 1 i 4 sedmice, njih 33% je prijavilo da su imali bar jedan san o pušenju. U većini njih, ispitanik je uhvatio sebe kako puši i imao je jake negativne emocije u vezi sa tim, poput panike ili krivice. Njih 97% nisu imali snove o pušenju kad su pušili (ha-ha) a učestalost tih snova se povećavala sa protokom apstinencije od konzumiranja cigareta.
- Spoljni stimulansi nam upadaju u snove
To se zove prisajedinjenje sa snovima (Dream Incorporation) i većina nas ga je doživjelo u slučaju kad smo u snu čuli zvuk koji je dopirao iz stvarnosti i onda ga prisajedinili sa snom. Slično se dešava (mada manje eksterno) kada ste fizički žedni i vaš um to inkorporiše u san koji trenutno imate.
- Paralizovani smo u toku sna
Vjerovali ili ne, naše tjelo je bukvalno paralizovano u toku sna. Razlog tome je, najvjerovatnije, to da se spriječi fizičko ispoljavanje našeg sna. Tj. ako sanjamo da trčimo da ne bi završili... pa negdje, gdje nije naš krevet. Prema wikipediji: Žlijezde pođu da luče hormone koje izazivaju san a zatim neuroni šalju signale kičmenoj moždini, što za posljedicu ima to da se naše tijelo opusti i kasnije, u osnovi, postane paralizovano. Il' tako nešto...
Možda je zanimljivo znati da kad hrčemo, ne sanjamo. Da djeca do 3 godine ne sanjaju sebe a onda od te godine pa do 7-8 imaju više noćnih mora nego odrasli (hm... da li je to povezano sa tim što sad mogu da sanjaju sebe?)
Ljudi koji su oslijepili nakon rođenja vide slike u snovima. Dok ljudi koji su rođeni slijepi ne vide slike ali, imaju veoma žive snove koje uključuju ostala čula. Pa tako imaju snove koji uključuju zvuk, miris, dodir, osjećanja. Uopšte, teško je za osobu koja vidi da zamisli kako to izgleda a potreba tijela za snom je toliko jaka da prevazilazi sve fizičke prepreke da bi se to ostvarilo.
U 5 minuta nakon buđenja, ljudi zaborave 50% sna. Za 10 minuta zaboravimo 90%. Samuel Taylor Coleridge , poznati pjesnik XVIII vijeka, se probudio jedno jutro i shvatio da je upravo sanjao fantastičan san koji je odmah počeo da pretače u pjesmu koja će postati jedna od najpoznatijih Engleskih pjesama - Kubla Khan. Negdje u po frke (napisao je 54 stiha) ga je omeo neko ko će postati poznat kao Person from Porlock. Nakon što se vratio, nije uspio da se sjeti sna i pjesma nikad nije završena.Robert Louis Stevenson pisac Doctor Jeckyll i Mr. Hyde kao i Mary Shelley, spisateljica koja je napisala Frankenstein, tvrde da su im za njihova djela došle u snovima. Eto, nekad je dobro imati i noćne more.
Svi ljudi sanjaju (osim nekih sa žešćim fiziološkim poremećajima) ali muškarci i žene sanjaju drugačije snove (to dosta objašnjava) i imaju drugačije fizičke reakcije na njih. Muškarci imaju tendenciju da više sanjaju o drugim muškarcima (šta!?) dok žene podjednako sanjaju i muškarce i druge žene. Takođe, i žene i muškarci doživljavaju seksualno fizičke reakcije u snovima bez obzira da li im je san o seksu ili ne. Muškarci dobiju erakciju dok kod žena poveća vaginal blood flow(sviđa mi se kako zvuči na engleskom).
U novijim istraživanjima iz područja snova, naučnici su podvrgavali mučenju (oni bi rekli eksperimentu) studente (šta sve moraš da radiš da bi platio stan...), tako što su ih budili svaki put kad su počeli da sanjaju i onda im dali da nastave spavti svojih 8 sati (Poenta je da 8 sati spavaju ali da ne sanjaju). Već nakon 3 dana, ispitanici su se teže koncentrisali, imali halucinacije i dobijali prve znake psihoza. Onda su ih pustili da normalno sanjaju i njihova REM faza se u znatnoj mjeri povećala (ne misli se na slušanje istoimenog benda) što se objašnjava potrebom mozga da nadoknadi propušteno.
Ponekad nam se u snovima pojave potpuni stranci za koje mislimo da ih nikad nismo vidjeli. Međutim, vaš mozak ne izmišlja te ljude, oni su samo osobe koje ste upoznali u toku života i kasnije zaboravili. Pa onda čovjke koji je radio ovu listu na Listverse kaže: Ubica iz vašeg skorašnjeg sna mogao bi biti pumpadžija koji je sipao gorivo u auto vašeg oca dok ste još bili petogodišnjak (čemu takva negativnosti). U toku života vidimo stotine hiljada lica, tako da naš mozak ima solidnu zalihu likova za rasporediti u svakim situacijama.
12% svih ljudi koji nisu slijepi sanjaju isključivo u crno-bijeloj arttehnici. Ostatak ih sanja u boji. Ljudi često imaju i zajedničke teme za svoje snove. Pa se najčešće sanjaju situacije vezane za školu, bivati proganjan, sporo trčanje ili trčanje u mjestu, snovi seksualnog sadržaja, kašnjenje, padanje, mrtvi ljudi su živi, ispadanje zuba, letenje, pad na ispitu, saobraćajna nesreća itd. Još se ne zna da li su snovi sa nasiljem ili smrću kao temom, više emocijalno nabijeni kod onih koji sanjaju crno-bijele ili kolor sjebane snove.
Ako sanjate o nekoj posebnoj temi, često vaš san se ne odnosi na nju. Snovi su duboko simbolički. Vaše nesvjesno želi da uporedi snove sa nečim sličnim njima. To je kao kad biste pisali pjesmu o mravima i opisali ih kao mašinu koja nikad ne prestaje da radi. Samo slabo maštoviti ljudi će reći: Divni zalazak sunca je kao divni zalazak sunca. Tako da ako sanjate mrave, najvjerovatnije sanjate mašin koja nikad ne prestaje da radi. Što je, moram priznati, baš sjebano.
Osobe koje su dugo bili pušači pa su prestali, prijavljuju da imaju dosta življe snove nego prije. Prema Journal of Abnormal Psychology: Među 293 osobe koje su prestale da puše između 1 i 4 sedmice, njih 33% je prijavilo da su imali bar jedan san o pušenju. U većini njih, ispitanik je uhvatio sebe kako puši i imao je jake negativne emocije u vezi sa tim, poput panike ili krivice. Njih 97% nisu imali snove o pušenju kad su pušili (ha-ha) a učestalost tih snova se povećavala sa protokom apstinencije od konzumiranja cigareta.
To se zove prisajedinjenje sa snovima (Dream Incorporation) i većina nas ga je doživjelo u slučaju kad smo u snu čuli zvuk koji je dopirao iz stvarnosti i onda ga prisajedinili sa snom. Slično se dešava (mada manje eksterno) kada ste fizički žedni i vaš um to inkorporiše u san koji trenutno imate.
Vjerovali ili ne, naše tjelo je bukvalno paralizovano u toku sna. Razlog tome je, najvjerovatnije, to da se spriječi fizičko ispoljavanje našeg sna. Tj. ako sanjamo da trčimo da ne bi završili... pa negdje, gdje nije naš krevet. Prema wikipediji: Žlijezde pođu da luče hormone koje izazivaju san a zatim neuroni šalju signale kičmenoj moždini, što za posljedicu ima to da se naše tijelo opusti i kasnije, u osnovi, postane paralizovano. Il' tako nešto...Možda je zanimljivo znati da kad hrčemo, ne sanjamo. Da djeca do 3 godine ne sanjaju sebe a onda od te godine pa do 7-8 imaju više noćnih mora nego odrasli (hm... da li je to povezano sa tim što sad mogu da sanjaju sebe?)
0 komentari:
Objavi komentar