Hong Kong
Hong Kong
Posebna upravna regija Narodne Republike Kine Hong Kong Hong Kong Special Administrative Region of the People's Republic of China[note 1] 中華人民共和國 香港特別行政區 | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| ||||||
| Državna himna: "Marš dobrovoljaca" | ||||||
 | ||||||
| Službeni jezici | kineski iengleski[note 2] | |||||
| Vođe | ||||||
| - | Šef administracije Hong Konga | CY Leung | ||||
| Površina | ||||||
| - | Ukupno | 1,104 km2 (191.) | ||||
| - | Voda (%) | 4,58 (50 km²)[3] | ||||
| Stanovništvo | ||||||
| - | Popis iz 2010. | 7 061 200[4] | ||||
| - | Gustoća | 6480[5]/km2 | ||||
| BDP (PPP) | procjena za 2008. | |||||
| - | Ukupno | 293,311 milijardi USD[6] (38..) | ||||
| - | Per capita | 44 413 USD[6](10..) | ||||
| Valuta | hongkonški dolar | |||||
| Vremenska zona | HKT (UTC+8) | |||||
| Pozivni broj | +852 | |||||
| Web domena | .hk | |||||
Hong Kong, Hongkong[note 3] (kineski: 香港) je grad, i zajedno s Makaom, jedna od dviju posebnih upravnih regija (PUR) Narodne Republike Kine. Smješten na južnoj obali Kine i okružen deltom Biserne rijeke i Južnim kineskim morem,[7] poznat je po svojoj neboderskoj arhitekturi i velikoj prirodnoj luci. S površinom od 1104 km² i sedam milijuna stanovnika, jedno je od najgušće naseljenih područja na svijetu.[8] Stanovništvo Hong Konga 95% je etnički kinesko dok se preostalih 5% odnosi na druge nacionalne grupe.[9]Hongkonška Han kineska većina potječe uglavnom iz gradova Guangzhou i Taishan u susjednoj provinciji Guangdong.[10]
Hong Kong je postao kolonija Britanskog imperija nakon prvog opijumskog rata (1839.–42.). Izvorno ograničene otokom Hong Kong, do 1898. granice kolonije postepeno su širene na poluotok Kowloon i Nove teritorije. U doba drugog svjetskog rata, tijekom rata na Pacifiku bio je okupiran od strane Japana. 1945. Britanija je ponovo uspostavila svoju vlast do 1997., kada je Kina ponovo uspostavila suverenitet.[11][12] Regija je tijekom kolonijalnog doba prihvatila politiku minimalne intervencije vlasti pod etikom pozitivnog neintervencionizma.[13] To razdoblje snažno je utjecalo na aktualnu kulturu Hong Konga, koji se često opisuje kao mjesto gdje "Istok susreće zapad",[14] i obrazovni sustav, do reformi implementiranih 2009.[15] slobodno temeljen na Engleskom sustavu.[16]
Iako je dio Kine, Hong Kong funkcionira kao samostalna država, sa svojim zakonima, valutom, sportskim reprezentacijama, dok prema ostatku Kine i danas postoje granični prijelazi i naplata carine. Prema principu "jedna zemlja, dva sustava", Hong Kong ima drukčiji politički sistem od kontinentalne Kine.[17] Hongkonško neovisno sudstvo djeluje pod sustavom običajnog prava.[18][19] Temeljni zakon Hong Konga, ustavni dokument koji propisuje "visok stupanj autonomije" u svim pitanjima osim vanjskih odnosa i obrane, upravlja političkim sustavom teritorija.[20][21] Premda raspolaže s rastućim višestranačkim sustavom, uski krug biračkog tijela kontrolira polovicu legislature. Izborni odbor s 800 članova bira šefa administracije Hong Konga, tj. šefa vlade.[22][23]
Kao jedno od vodećih svjetskih međunarodnih financijskih središta, Hong Kong raspolaže sa značajnom kapitalističkom ekonomijom usluga, karakteriziranu niskim porezima, slobodnom trgovinom, dok je valuta, Honkonški dolar, prema prometu deveta na svijetu.[24]Nedostatak prostora uvjetovao je gušću izgradnju, što je Hong Kong razvilo kao središte moderne arhitekture i grad s najvećim postotkom nebodera.[25][26] Zbijen prostor također je doveo do visoko razvijene transportne mreže sa stopom korištenja javnog prijevoza od iznad 90%,[27] najvišom u svijetu.[28]
Etimologija[uredi - уреди | uredi izvor]
Ime "Hong Kong" približan je fonetski prijevod kantonskog ili Hakka izraza naziva "香港", što na hrvatskom znači "mirisna luka".[29] Prije 1842., ime se odnosilo na mali morski rukavac - danas Aberdeen Harbour ili Little Hong Kong – između otoka Ap Lei Chau i južne strane otoka Hong Kong, jedne od prvih točaka kontakata između britanskih mornara i lokalnih ribara.[30]
Miris iz naziva može se odnositi na lučke vode osvježene vodom iz estuarija Biserne rijeke, ili na tamjan iz tvornica duž obale sjeverno od Kowloona, koji je prije obrade u Victoria Harbouru bio radi izvoza uskladišten u okolici luke Aberdeen.[29] 1842., potpisan je ugovor u Nankingu, te je ime Hong Kong prvi puta zabilježeno na službenim dokumentima kao naziv cijelog otoka.[31]
Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]
- Glavni članak: Povijest Hong Konga
Predkolonijalno doba[uredi - уреди | uredi izvor]
Arheološkim istraživanjima na prostoru Hong Konga, pronađeni su na otoku Chek Lap Kok ostaci pračovjeka stari 35 000 do 39 000 godina, i na poluotoku Sai Kung stari 6000 godina.[32][33] Wong Tei Tung i Three Fathoms Cove dvije su najstarije lokacije ljudskog boravka u paleolitiku. Vjeruje se da je Three Fathom Cove bilo naselje u dolini rijeke a Wong Tei Tung mjesto izrade kamenih predmeta. Pronađeni neolitski artefakti upućuju na kulturne razlike u odnosu na kulturu Longshan u sjevernoj Kini i naselje naroda Che prije migracije naroda Yue.[34][35] Osampetroglifa, datiranih u doba dinastije Shang, otkiveno je na okolnim otocima.[36]
Kinezi su na taj prostor došli u doba dinastije Qin u 3. st. pr. Kr., kada je 214 pr. Kr., Čin Ši Huangdi, prvi kineski car, osvojio stotinu plemena Yue u području Jiaozhi (moderna regija Liangguang), i prvi puta teritorij priključio kineskom carstvu. Lokacija modernog Hong Konga bila je smještena u zapovjedništvu Nanhai (moderni okrug Nanhai), kraj drevnog glavnog grada Pun Yue.[37][38] Područje je ujedinjeno pod kraljevstvomNanyue, koje je nakon pada dinastije Qin, 204. pr. Kr. osnovao general Zhao Tuo.[39] Kada je 111. Pr. Kr. kraljevstvo osvojio car Wu od Hana, zemlja je dodijeljena zapovjedništvu Jiaozhi po dinastijom Han. Arheološki nalazi indiciraju da je u to doba broj stanovnika rastao i cvali proizvodnja soli i vađenje bisernih školjaka. Luka Tai Po Hoi na prostoru Hong Konga postala je najveći kineski izvor bisera. Grob Lei Cheng Uk Han na poluotoku Kowloon vjeruje se da je izgrađen za vrijeme dinastije Han.[40]
U doba dinastije dinastije T’ang, regija Guangdong razvila se kao regionalno trgovačko središte. 736., car Xuánzōng od Tanga osnovao je radi obrane obalnih područja u regiji, vojni grad u Tuen Munu.[41] Prva seoska škola, Li Ying College, osnovana je na Novim Teritorijima oko 1075. za vrijeme sjeverne dinastije Sung.[42] Broj stanovnika povećao se u doba mongolskog osvajanja Kine kad u taj prostor dolaze izbjeglice iz sjevernih dijelova Kine. Tijekom mongolske invazije 1276., dvor južne dinastije Sung preseljen je Fujian, potom na otok Lantau i kasnije u Sung Wong Toi (moderni Kowloon City), ali je car dječak Džao Bing od Sunga nakon poraza u bitci kod Yamena zajedno sa svojim dužnosnicima izvršio samoubojstvo utapanjem. Hau Wong, carev dužnosnik, i danas je predmet obožavanja u Hong Kongu.[43]
Najraniji zabilježeni europski posjetitelj bio je 1513. portugalski istraživač Jorge Álvares.[44][45] Nakon osnivanja naselja u regiji, portugalski su trgovci započeli trgovati u južnoj Kini. U isto vrijeme, zaposjeli su Tuen Mun i tamo izgradili vojne utvrde. Vojni sukobi između Kine i Portugala doveli su do protjerivanja Portugalaca. Sredinom 16. stoljeća, zapovijedHaijin zabranjuje pomorske djelatnosti i dodir sa strancima, i također ograničava lokalne morske aktivnosti.[43] 1661.–1669., teritorij je bio pogođen velikom evakuacijom obalnih područja Guangdonga, naređenom od cara Kang-sjia. Zabilježeno je da je oko 16 000 osoba iz okruga Xin'an odvedeno u unutrašnjost, dok ih se, nakon što je evakuacija povučena 1669., vratilo 1648.[46] Današnji teritorij Hong Konga, za vrijeme zabrane naseljavanja postao je uglavnom pustopoljina.[47] 1685., Kang-sji postao je prvi car koji je dozvolio ograničenu trgovinu sa strancima, najprije na kantonskom teritoriju. Također je nametnuo striktne uvjete trgovini, kao obaveza stranim trgovcima da žive u ograničenim područjima, s dozvolom boravka samo u sezonama trgovine, zabranom vatrenog oružja, i s plaćanjem isključivo u srebru.[48] Britanska Istočnoindijska kompanija poduzela je prvo putovanje u Kinu 1699., te se ubrzo potom naglo razvila regionalna trgovina s Britancima. 1711., kompanija je osnovala svoj prvi trgovački punkt u Kantonu. Do 1773., Britanci su u Kantonu dosegli trgovinu 1000 sanduka opijuma, dok je 1799. cijela Kina godišnje trošila 2000 sanduka.[48]
Britansko kolonijalno doba[uredi - уреди | uredi izvor]
Godine 1839., odbijanje vlasti dinastije Qing da uvozi opijum rezultiralo je prvim opijumskim ratom između Kine i Britanije. Otok Hong Kong britanske su snage okupirale 20. siječnja 1841. te je isprva predan pod konvecijom Chuenpee kao dio dogovora o primirju između kapetana Charlesa Elliota i guvernera Qishana, ali dogovor nije nikada bio formalno odobren radi nesuglasica među visokim dužnosnicima obije vlade.[49]Tek je 29. kolovoza 1842., ugovorom u Nankingu, otok formalno u trajnu vlast predan Ujedinjenom Kraljevstvu. Britanci su utemeljili krunsku koloniju osnivanjem Victoria Cityja iduće godine.[50]
Godina 1856. - 1860. vodio se drugi opijumski rat, te su nakon kineskog poraza, prema Pekinškoj konvenciji poluotok Kowloon i Stonecutter's Island predani u trajnu vlast Britaniji. 1898., prema uvjetima konvencije za proširenje teritorija Hong Konga, Britanija je isposlovala 99 godišnji najam otoka Lantau i susjednih sjevernih zemalja, kasnije poznatih kao Novi Teritoriji.[51] Takav teritorij Hong Konga ostao je nepromijenjen do danas.[52][53] 1894., smrtonosna treća pandemija žljezdane kuge proširila se iz Kine u Hong Kong, uzrokujući 50 000–100 000 mrtvih.[54]
Tijekom prve polovice 20. stoljeća, Hong Kong se brzo razvijao kao britanska trgovačka postaja na dalekom istoku i slobodna luka, služeći kao entrepôt Britanskog imperija. Britanci su uveli obrazovni sustav temeljen na vlastitom modelu, dok lokalno kinesko stanovnišvo nije imalo mnogo kontakata s europskom zajednicom imućnih tai-pananaseljenih kraj brda Victoria Peak.[51]
U sklopu svojih vojnih pohoda, Japansko Carstvo napalo je Hong Kong 8. prosinca 1941. Hongkonška bitka završila je britansko-kanadskom predajom vlasti kolonije Japanu 25. prosinca iste godine. Tijekom japanske okupacije, civilno je stanovništvo trpjelo velike nestašice hrane, racioniranje i hiper-inflaciju radi prisilne razmjene valute za vojne bonove. Radi nedostatka hrane, politikom prisilne repatrijacije nezaposlenih u kontinetalnu Kinu, u to je doba broj stanovnika opao s 1,6 milijuna 1941. na 600 000 in 1945. kada je Ujedinjeno Kraljevstvo ponovo uspostavilo vlast u koloniji.[55]
.svg)
.svg)
Stanovništvo Hong Konga povećalo se kako su pristizali valovi migranata iz Kine, izbjeglica kineskog građanskog rata. Nakon proglašenja Narodne Republike Kine 1949. i dolaska komunista na vlast, u Hong Kong iz straha od progona dolazi velik broj izbjeglica.[51] Mnoge tvrtke iz Šangaja i Guangzhoua svoja su poslovanja preselila u Hong Kong.[51]
1950-ih, rapidna industrijalizacija bila je vođena izvozom tekstila i drugih rastućih proizvodnih industrija. Kako je stanovništvo raslo a cijena rada ostala niska, životni je standard bio u stalnom porastu.[56] Izgradnja naselja Shek Kip Mei 1953. nakon velikog požara slumova, označila je početak programa izgradnje javnih državnih stanova radi prihvata velikog broja imigranata. Daljni napredak trgovini Hong Konga donijelo je osnivanje posebne ekonomske zone u Šenženu, neposredno sjeverno od Hong Konga, te se britanska kolonija učvrstila kao glavni izvor stranih ulaganja u Kini.[57]
Konkurentnost proizvodnje u Hong Kongu postepeno se smanjivala razvojem industrije u južnoj Kini od početka 1980-ih. Za razliku od toga, uslužne djelatnosti doživjele su 1980-ih i 1990-ih, nakon zapošljavanja bivših industrijskih radnika, visoke stope rasta.[58]
Godine 1983., kada je Velika Britanija Hong Kong prerasporedila iz krunske kolonije u teritorij, vlade Velike Britanije i Kine već su razgovarale o pitanju suvereniteta Hong Konga radi predstojećeg isteka roka (unutar dva desetljeća) zakupa Novih Teritorija. 1984., potpisana je zajednička kinesko-britanska deklaracija - sporazum o prelasku suvereniteta Narodnoj Republici Kini 1997.[51] Sporazum je predvidio upravu Hong Konga kao posebne administrativne regije, zadržavajući svoje zakone i visok stupanj autonomije najmanje 50 godina nakon prelaska vlasti. Temeljni zakon Hong Konga, koji će nakon prelaska suvereniteta služiti kao ustavni dokument, prihvaćen je 1990.[51]
Od 1997.[uredi - уреди | uredi izvor]
1. srpnja 1997., proveden je prijenos suvereniteta s Velike Britanije na Narodnu Republiku Kinu, označivši službeni kraj 156 godina britanske kolonijalne vladavine. Hong Kong je postao prva kineska Specijalna Administrativna Regija, te je Tung Chee Hwa preuzeo dužnost kao prvi šef administracije Hong Konga. Iste godine, Hong Kong je pretrpio dvostruki ekonomski udarac radi azijske financijske krize i ptičje gripe H5N1.[51] 2003., bio je teško pogođen pojavom teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS),[59][60] te je Svjetska zdravstvena organizacija izvjestila je o 1755 zaraženih i 299 umrlih.[61] Procijenjuje se da su radi epidemije izgubljeni ugovori vrijedni 380 milijuna Hongkonških dolara (48,9 milijuna USD).[62]
10. ožujka 2005. Tung Chee Hwa najavio je svoju ostavku na dužnost šefa administracije iz "zdrastvenih razloga".[63] Donald Tsang, u to doba glavni tajnik administracije, izašao je na izbore 2005. bez protivnika i postao 21. lipnja 2005. drugi šef administracije Hong Konga.[64] Godine 2007., Tsang je ponovo pobijedio izbore za šefa administracije i nastavio svoju dužnost u drugom mandatu.[65]
Godine 2009., Hong Kong je bio domaćin petih istočnoazijskih igara, na kojima su se natjecale reprezentacije pet zemalja. To je bio prvi međunarodni višesportski događaj ikada održan na teritoriju.[66] Danas, Hong Kong je i dalje značajan globalni financijski centar, ali je suočen s nesigurnom budućnosti s obzirom na rastuću ekonomiju kontinentalne Kine, i odnos s vladom NR Kine u pitanjima kao što su demokratske reforme i opće biračko pravo.[67]
Uprava[uredi - уреди | uredi izvor]
U skladu sa zajedničkom kinesko-britanskom deklaracijom, i temeljnim načelom jedne zemlje, dva sistema, Hong Kong, kao posebna administrativna regija, raspolaže s "visokim stupnjem autonomije u svim područjima osim obrane i vanjskih poslova."[note 4] U deklaraciji se utvrđuje da regija zadržava svoj kapitalistički gospodarski sustav te jamči prava i slobode svojih ljudi najmanje 50 godina nakon primopredaje 1997.[note 5]
Jamstva autonomije teritorija i individualnih prava i sloboda zajamčena su ustavom, temeljnim zakonom Hong Konga (Hong Kong Basic Law), koji određuje sustav upravljanja posebnom administrativnom regijom Hong Konga, ali je podložan tumečenjima Stalnog komiteta Svekineskog narodnog kongresa.[68][69]
Glavni su stupovi vlasti izvršno vijeće, civilna služba, zakonodavni savjet i sudstvo. Izvršnim vijećem predsjeda šef izvršnog vijeća kojeg bira izborni odbor i potom imenuje Centralna narodna vlada.[70][71] Civilna služba, gdje se službenici imenuju na temelju zasluga, politički je neutralno tijelo koje provodi politiku i osigurava vladine usluge.[22][72] Zakonodavno vijeće ima 60 članova, od kojih se polovica neposredno bira na temelju općeg biračkog prava stalnih stanovnika Hong Konga u skladu s pet geografskih jedinica. Druga polovica, poznata kao funkcionalne jedinice, izravno se bira od manjeg elektorata, koji se sastoji od korporativnih tijela i osoba iz različitih ugovorenih sektora. Cijelim vijećem predsjeda predsjednik zakonodavnog vijeća kao služi kao predsjednik parlamenta.[73][74] Suce imenuje šef administracije na preporuku neovisnog odbora.[18][75]
Primjena temeljnog zakona, uključujući i kako i kada će se postići obećano opće pravo glasa, veliko je političko pitanje od primopredaje vlasti. 2002., vladin predloženi zakon protiv subverzije sukladan članku 23. temeljnog zakona, koji je zahtijevao donošenje zakona koji zabranjuju djela izdaje i subverzije protiv kineske vlade, naišao je na oštro protivljenje, te se od zakona odustalo.[20][76] Hongkonšku političku scenu karakterizira debata između pro-pekinških grupa, koje teže podržavanju izvršne vlasti, i sve-demokratskog tabora (pan-democracy camp) koji se zalaže za brži ritam demokratizacije i načelo jedan čovjek, jedan glas.[77]
2004., vlada nije uspjela dobiti sve-demokratsku podršku za donošenje svog takozvanog "modela okružnog savjeta" za političke reforme.[78]2009., vlada je obnovila prijedloge kao "Savjetodavni dokument o metodama izbora šefa administracije i formiranja zakonodavnog savjeta 2012." U dokumentu se predlaže proširenje izbornog odbora, hongkonškog izbornog kolegija s 800 na 1200 članova 2012. i proširenje parlamenta s 60 na 70 zastupničkih mjesta. 10 novih mjesta sastojati će se od pet mjesta geografskih jednica i pet mjesta funkcionalnih jedinica, koje će među sobom odabrati izabrani članovi vijeća okruga.[79] Prijedlozi su bili osuđeni na odbacivanje od strane sve-demokrata, ali značajan se prodor dogodio nakon što je Centralna Narodna Vlada prihvatila protuprijedlog Demokratske stranke. Konkretno, tabor sve-demokrata bio je podijeljen kada prijedlog izravnog izbora pet novoosnovanih mjesta funkcionalnih jedinica nije bio prihvatljiv dvjema konstitutivnim strankama. Demokratska stranka prvi je puta nakon prelaska suverenosti stala na stranu vlade i prihvatila prijedloge s glasanjem 46-12.[80]
Pravni sustav i sudstvo[uredi - уреди | uredi izvor]
Hongkonški pravni sustav u potpunosti je nezavisan od pravnog sustava u Kini. Za razliku od sustava civilnog prava kontinentalne Kine, Hong Kong nastavlja pratiti tradiciju engleskog običajnog prava ustanovljenu pod britanskom vlašću.[81]
Hongkonški sudovi mogu se kao na presedane pozivati na odluke donesene na drugim sudovima jurisdikcija običajnog prava,[18][82] i suci iz drugih jurisdikcija običajnog prava mogu vršiti dužnost ne-permanentnih sudaca Suda posljednjeg priziva.[18][82]
Sudski sistem sastoji se od Suda posljednjeg priziva, Visokog suda, sastavljenog od Prizivnog suda i Suda prvog stupnja, i Okružnog suda koji uključuje i Obiteljski sud.[83] Ostala sudska tijela uključuju Zemaljski sud, Prekršajni sud, Sud za maloljetnike, Istražni sud, Sud rada, Sud malih potraživanja i Sud za opscene članke.[83] Suce Suda posljednjeg priziva imenuje šef administracije Hong Konga.[18][82]
Ministarstvo pravosuđa odgovorno je za upravljanje pravnim pitanjima za vladu. Dužnosti ministarstva uključuju pružanje pravnih savjeta, kazneni progon, državno zastupanje, reforme i planiranja politike i prava, i međunarodnu pravnu suradnju između različitih jurisdikcija.[81] Osim kaznenih progona, pravnici Ministarstva pravosuđa djeluju u ime Vlade u svim građanskim i upravnim sporovima protiv vlade.[81] Kao zaštitnik javnog interesa, ministarstvo može zahtjevati ponavljanje suđenja i može intervenirati u svim slučajevima koji uključuju veći javni interes.[84] Temeljni zakon štiti Ministarstvo pravosuđa od bilo kakvog miješanja vlade u svoju kontrolu kaznenog progona.[85][86]
Administrativni okruzi[uredi - уреди | uredi izvor]
Hong Kong ima unitarni sustav vlasti; nakon što je su 2000. ukinuta dva općinska vijeća, ne postoji niti jedna lokalna vlada. Radi toga nema formalne definicije za gradove i mjesta. Administrativno, Hong Kong je podijeljen na 18 geografskih okruga, zastupana okružnim vijećima koja vladu savjetuje o lokalnim pitanjima, kao što su javni objekti, programi zajednice, kulturne aktivnosti i poboljšanja zaštite okoliša.[89]
Ukupno je 534 mjesta u vijeću okruga, od kojih je 405 izabrano, dok su ostali imenenovani od šefa administracije i 27 ex officio predsjednika seoskih odbora.[89]
Ministarstvo unutarnjih poslova kroz okružne urede javnosti objavljuje vladinu politiku i planove.[90]
Vojska[uredi - уреди | uredi izvor]
Kada je Hong Kong bio britanska kolonija, i kasnije teritorij, obranu je osiguravala britanska vojska pod zapovjedništvom guvernera Hong Konga koji je bio ex officio vrhovni zapovjednik.[91] Kada je 1997. NR Kina preuzela suverenitet, britansku je vojsku zamijenio garnizon Narodne oslobodilačke vojske, uključujući kopnene, pomorske i zračne snage, pod zapovjedništvom Centralne kineske vojne komisije.[12]
Temeljni zakon zaštićuje lokalne civilne poslove od interferencija garnizona, te su članovi garnizona podložni zakonima Hong Konga. Vlada Hong Kong ostaje odgovorna za održavanje javnog reda, ipak, može zatražiti od vlade NR Kine pomoć garnizona u održavanju javnog reda i u slučaju katastrofa. Vlada NR Kine odgovorna je za troškove održavanja garnizona.[20][92]
Zemljopis i klima[uredi - уреди | uredi izvor]
Hong Kong je smješten na jugu Kine, 60 km istočno od Makaa na suprotnoj strani velikog i dubokog zaljeva nazvanog Biserna rijeka, zajedničkog ušća rijeka Xi Jiang, Bei Jiang i Dong Jiang. Okružen je Južnim kineskim morem na istoku, jugu i zapadu, dok sjeverno preko rijeke Shenzen graniči s gradom Shenzhenom u provinciji Guangdong. Površina teritorija od 1104 km² sastoji se od otoka Hong Kong, poluotokaKowloon, Novih teritorija i preko 200 otoka, od kojih je najveći Lantau. Od ukupne površine, 1054 km² odnosi se na zemlju, dok se 50 km² odnosi na unutarnje vode. Pojas teritorijalnih voda širok je 3 nautičke milje (5,6 km). Površina zemlje, Hong Kong čini 179. najvećim naseljenim teritorijem na svijetu.[3][7]
Kako je većina područja Hong Konga brdovito ili planinsko sa strmim padinama, manje od 25% teritorija kopnene mase je urbanizirano, dok je 40% rezervirano za državne parkove i prirodne rezervate.[93] Većina urbaniziranog područja nalazi se na poluotoku Kowloon, sjevernom kraju otoka Hong Kong i po raspršenim naseljima diljem Novih teritorija.[94] Najveća nadmorska visina na teritoriju je 957 m na vrhu planine Tai Mo Shan.[95] Hongkonška dugačka i nepravilna obala stvara mnoge zaljeve, rijeke i plaže.[96]
Unatoč tome što je Hong Kong poznat kao vrlo urbanizirano područje, teritorij je nastojao promovirati zeleni okoliš.[97] Kako radi svog zemljopisa i visokih zgrada Hong Kong trpi povećanje zagađenja, u porastu je svijest o okolišu te je nedavna rastuća javna zabrinutost potakla stroga ograničenja daljnjeg nasipavanja mora u Victoria Harbouru.[98] Oko 80% smoga dolazi iz drugih krajeva delte Biserne rijeke.[99]
Smješten južno od rakove obratnice, Hong Kong ima vlažnu suptropsku klimu s velikim utjecajem monsuna (Köppenova klasifikacija Cwa). Ljeta su vruća i vlažna s povremenim pljuskovima i gmljavinskim nevremenima s toplim zrakom koji pristiže s jugozapada. Ljeti je najveća mogućnost tajfuna, koji ponekad uzrokuju poplave ili odrone. Zimsko je vrijeme u početku uobičajeno sunčano, dok u veljači postaje oblačnije s povremenim hladnim frontama s jakim hladnim sjevernim vjetrovima. Najumjerenija godišnja su doba proljeće, moguće promjenjivo, i jesen, uglavnom sunčana i suha.[100] Prosjek sunčanih sati je 1948 godišnje,[101] dok su najviša i najniža temperatura ikad zabilježene na Hongkonškom opservatoriju (Hong Kong Observatory) 36,1 °C i 0,0 °C.[102]
0 komentari:
Objavi komentar