Mnogi se možda neće složiti sa mnom, ali mislim da rezultatno stanje ide u prilog razmišljanjima koja kolaju redakcijom. Uglavnom, evo o čemu se radi…
Porsche 911 R – malo GT3, malo Carrera, malo refleksija ideja iz sedamdesetih.
Prije nekoliko mjeseci je iz Porschea stigla vijest o „apsolutno vozačkoj“ 911-ici. Radilo se o još jednoj verziji aktualnog „elfera“ koji umjesto oznake GT-nešto, Turbo ili Carrera-nešto-svašta ima sufiks u obliku slova R. Za mnoge je to tek jedno slovo koje nema neko posebno značenje, no za Porsche je već u sklopu prezentacijskih materijala, tj. prije izlaska samog automobila na tržište definiran „pravi vozački“ 911 i svojevrstan povratak korijenima.
Super, zar ne?!
Super, zar ne?!
Ne može se reći da “R” izgleda loše.
Što se mene tiče, pogledom na prve fotografije automobila nisam bio pretjerano impresioniran. Dapače, Porsche 911 R je an mene djelovao zbunjujuće, jer se u sklopu tog (kako se ispostavilo) doista posebnog automobila nalazila sva sila detalja i dijelova „posuđenih“ s nekih drugih varijacija na temu 911-ice. Stoga ne mogu reći da je ručni mjenjački sklop bio dovoljan za fascinaciju i zato je inicijalna reakcija od moje strane bila u maniri „o ne opet“.
S vremenom su krenula testiranja i seciranje ove „vozačke“ 911-ice u najsitnije detalje. Sastavljena je sva sila službenih i manje službenih osvrta na sam automobil i ideju iza njega. Samim time je ipak bilo teško zauzdati oduševljenje, jer je upravo ova verzija jednog od najslavnijih automobila u povijesti konačno dobila surovost u listu serijske opreme, a to je pak hvale vrijedno na kojem god jeziku se oko toga izrazili.
Još bolje, zar ne?!
S vremenom su krenula testiranja i seciranje ove „vozačke“ 911-ice u najsitnije detalje. Sastavljena je sva sila službenih i manje službenih osvrta na sam automobil i ideju iza njega. Samim time je ipak bilo teško zauzdati oduševljenje, jer je upravo ova verzija jednog od najslavnijih automobila u povijesti konačno dobila surovost u listu serijske opreme, a to je pak hvale vrijedno na kojem god jeziku se oko toga izrazili.
Još bolje, zar ne?!
Sport Classic – poseban automobil pretvoren u materijal za zaradu.
Istini za volju, pregledavajući svu silu testova i statistika vezanih uz ovaj automobil, nije bilo teško onaj inicijalni dojam reciklirati u nešto pozitivno, no negdje u samoj periferiji autoceste u mozgu i dalje sam se na neki način borio sa stvarnom ulogom ovog automobila na tržištu.
Naime, tijekom proteklih godina (ili bolje rečeno desetljeća), Porsche je tvrdoglavo gurao 911-icu na tržište. Kada to nije bilo dovoljno, te kada je „bazni“ model dosadio kupcima, predstavljane su raznorazne varijacije na temu karoserije. Zatim je i do dojadilo i Bogu i Vragu, pa su predstavljane i raznorazne verzije karaktera ovog dokaza tehnološke tvrdoglavosti, a kada je i taj dio priče postao naporan, krenule su limitirane i specijalne verzije modela. Uostalom, prisjetite se Porscheovog podsjetnika na legendarni 911 Speedster, zatim apsolutno predivni 911 Sport Classic i još neka koketiranja s pojmom „specijalan“ i sve će istog momenta postati jasno.
Naime, tijekom proteklih godina (ili bolje rečeno desetljeća), Porsche je tvrdoglavo gurao 911-icu na tržište. Kada to nije bilo dovoljno, te kada je „bazni“ model dosadio kupcima, predstavljane su raznorazne varijacije na temu karoserije. Zatim je i do dojadilo i Bogu i Vragu, pa su predstavljane i raznorazne verzije karaktera ovog dokaza tehnološke tvrdoglavosti, a kada je i taj dio priče postao naporan, krenule su limitirane i specijalne verzije modela. Uostalom, prisjetite se Porscheovog podsjetnika na legendarni 911 Speedster, zatim apsolutno predivni 911 Sport Classic i još neka koketiranja s pojmom „specijalan“ i sve će istog momenta postati jasno.
Realno gledano, sve je to i dalje Porsche 911 – automobil koji zaslužuje spomen, voljeli ga ili ne i automobil koji svojim dizajnom i smještajem motora čak i nakon pola stoljeća postojanja još uvijek nekako ispada zanimljivim. Stoga i na sve te limitirane i specijalne verzije treba gledati blagonaklono, jer nazivno to zaslužuju.
…ili možda ipak ne?
Hm…
…ili možda ipak ne?
Hm…
Porsche 911 “50th Anniversary” – koliko biste ga vi platili?
Ako ćemo realnost pooštriti i prijeći u domenu apsolutne iskrenosti, sve te limitirane i specijalne epizode u životu pojedinih generacija 911-ica imaju smisla tek prekupcima.
Naravno da u procesu cijele priče Porsche kao tvrtka zaradi neke novce. Samim time su i zastupnici sretni, jer im bonusi rastu, a sretni su i kupci svih tih posebnih varijacija na temu jednog od najposebnijih automobila svih vremena. No sreća kupaca dobrim dijelom nije orijentirana prema uživanju u vožnji ili tek ideji oko posjedovanja nečeg posebnog, već u godinama koje dolaze, u sklopu kojih će se inicijalni ulog za mnoge umnožiti.
Stoga na današnje specijalne izvedenice modela 911 ne gledam kao na automobile, već kao na skupocjene igračke koje će svojim vlasnicima u budućnosti donijeti hrpetinu novaca i taj dio priče smatram tragičnim.
Naravno da u procesu cijele priče Porsche kao tvrtka zaradi neke novce. Samim time su i zastupnici sretni, jer im bonusi rastu, a sretni su i kupci svih tih posebnih varijacija na temu jednog od najposebnijih automobila svih vremena. No sreća kupaca dobrim dijelom nije orijentirana prema uživanju u vožnji ili tek ideji oko posjedovanja nečeg posebnog, već u godinama koje dolaze, u sklopu kojih će se inicijalni ulog za mnoge umnožiti.
Stoga na današnje specijalne izvedenice modela 911 ne gledam kao na automobile, već kao na skupocjene igračke koje će svojim vlasnicima u budućnosti donijeti hrpetinu novaca i taj dio priče smatram tragičnim.
Malo karbona, malo konca, malo pepite…
(smijeh)
(smijeh)
Porsche 911 R se u toj priči nije trebao naći, no crv sumnje u mojoj glavi u tu ga je kategoriju gurao od prve sekunde, a kako se upravo krenulo ispostavljati, taj je crvić bio itekako u pravu, jer „R“ iz nekog razloga preuzima skraćenicu za zaradu, a u nekim slučajevima i za megalomaniju.
Naime, tek nekoliko mjeseci nakon početka prodaje, te nakon ukupno 991 primjerka ovog „pravog vozačkog“ automobila, tržište je željno pokojeg primjerka viška. No u Porscheu su oko toga poslovično tvrdoglavi i nije ih briga. Stoga na scenu stupaju ljudi dubokih džepova koji su tek nekoliko mjeseci nakon kupnje svog primjerka na istome odlučili zaraditi – to masno.
Prema nekim informacijama, danas Porsche 911 R kao polovan automobil (što je realno tako) košta nekih 800,000 funti, odnosno 1,3 ,milijuna dolara. Možda dotični i vrijedi te novce, ali kad se u obzir uzme 185,000 dolara, što je cijena propisana od strane tvornice, nekako ne vidim poantu.
Vlasnici je naravno itekako dobro vide, jer za samo nekoliko mjeseci zaraditi nekih osam puta na vrijednosti nečega definitivno nije mala stvar. No s obzirom na to da se ipak radi o „ultimativnom vozačkom stroju“, nekako se ipak vrijedi zapitati tko to ovdje i zašto brka lončiće.
Prema nekim informacijama, danas Porsche 911 R kao polovan automobil (što je realno tako) košta nekih 800,000 funti, odnosno 1,3 ,milijuna dolara. Možda dotični i vrijedi te novce, ali kad se u obzir uzme 185,000 dolara, što je cijena propisana od strane tvornice, nekako ne vidim poantu.
Vlasnici je naravno itekako dobro vide, jer za samo nekoliko mjeseci zaraditi nekih osam puta na vrijednosti nečega definitivno nije mala stvar. No s obzirom na to da se ipak radi o „ultimativnom vozačkom stroju“, nekako se ipak vrijedi zapitati tko to ovdje i zašto brka lončiće.
Izgled odozgo najavljuje tek “neku posebnu” verziju modela.
Porscheovi službeni kanali ponašaju se poput zločestih roditelja kojima se omiljena Rock-stvar njihovog djeteta gadi, pa uporno pritišću tipku „mute“ na daljinskom, a koncesionari ionako nemaju ništa za reći, jer ih nitko ništa ni ne pita. Dakle oko ovakvih legalnih i krajnje pretencioznih otimačina novaca nitko ne diže neku preveliku larmu. Iako auto-entuzijasti većinom negoduju, vlasnici primjeraka ovog automobila (tj. (pre)prodavači) zadovoljno trljaju ruke i unaprijed planiraju kojoj će manekenki ili starleti davati poduke iz sviranja ružičaste flaute.
Na individualnoj bazi je dakle cijela priča divna i krasna, zar ne?!
Na individualnoj bazi je dakle cijela priča divna i krasna, zar ne?!
Interijer izgleda poznato, zar ne?!
…a ja se (i dalje) pitam je li moguće da u današnjem svijetu automobila više ništa nije sveto, a zatim se stavljam u poziciju nekoga kome 911 R predstavlja sveti gral i pitam se bih li se ikada mogao nagovoriti na trošak od 1,3 milijuna dolara za ovakav automobil, kada sam svjestan da za te novce mogu u garaži imati skoro tri Singerove 911-ice.
Zaključak koji se nameće sam po sebi jest da nisam toliko glup da izdvojim svu tu lovu za samo jedan automobil čiju cijenu postavlja već postojeći vlasnik, a ne tvrtka koja ga je proizvela, ali zbog svega toga ipak ostaje gorak okus u ustima, jer ispada da se sve posebnosti u današnje vrijeme svode tek na zaradu koju kao trend nameću megalomani kojima novaca nikada nije dovoljno.
Zaključak koji se nameće sam po sebi jest da nisam toliko glup da izdvojim svu tu lovu za samo jedan automobil čiju cijenu postavlja već postojeći vlasnik, a ne tvrtka koja ga je proizvela, ali zbog svega toga ipak ostaje gorak okus u ustima, jer ispada da se sve posebnosti u današnje vrijeme svode tek na zaradu koju kao trend nameću megalomani kojima novaca nikada nije dovoljno.
Stoga vrijedi tek po tko zna koji puta citirati Metallicu i reći „Sad but true“.
Šmrc.
Šmrc.
0 komentari:
Objavi komentar