Marko Barić, Gigin muž, vraća se kući nakon 8 godina koje je proveo u Sibiru. Dok je čekao, telefon je zvonio dva puta. Gigu su tražili neki njemu nepoznati muškarci, po salonu je ugledao bukete cvijeća, razna pisma i tu se počela rađati njegova bolesna ljubomora i uvjerenje da ga ona vara.
Počinju stalne svađe, a Marko nikako ne može shvatiti da ga Giga ne vara. Ispočetka, Giga mu se pravda i objašnjava zašto ga je proglasila mrtvim i da nije imala nikoga osim njega, no Marko i dalje tvrdi da je siguran da ga vara.
Na kraju Marko odustaje i govori Gigi kako joj vjeruje i više nije ljubomoran, no Giga mu više ne dozvoljava da joj priđe govoreći da joj se gadi jer ju je optuživao za nešto što nije napravila. Marko ne prihvaća odbijanje, zbog čega ga Giga ubije ravolverom. Naziva doktora s priznanjem da je ubila svog muža.
Vrsta djela: drama
Vrijeme radnje: krajem veljače 1926. godine
Glavni likovi: Marko i Giga
Bilješka o piscu
Milan Begović rođen je 1876. godine u Vrlici, malom gradiću Dalmatinske zagore.
On je dramski pisac, novelist i romanopisac. Bavi se ljubavnim i bračnim temama. Intenzivnu književnu djelatnost razvija 20-ih i 30-ih godina kada nastaju njegova najbolja djela – drame Božji čovjek, Pustolov pred vratima i Bez trećega, te komedija Amerikanska jahta u splitskoj luci.
Milan Begović autor je jednoga od najraznovrsnijih i najopsežnijih književnih opusa u prvoj polovici 20. stoljeća.
Umro je u Zagrebu 13. svibnja 1948. godine.
Starac i baka su živjeli u staroj kolibi od gline. Starac se bavio ribolovom. Jednog dana starac je izvukao zlatnu ribicu. Riba ga je zamolila da ju pusti i da će mu tada ispuniti želje. Starac ju je pustio.
Vratio sedoma, a starica ga je izgrdila i poslala da zamoli ribicu da mu da novo korito. Kasnije je htjela i kuću. Ribica im je i to ispunila. Zatim je baka rekla da želi biti bogata vlastelinka. Ribica im je i to ispunila.
Kada se starac vratio, imao je što i vidjeti – veliki dvorac. Baka je tukla i derala se na sluge. Baka je nakon toga, htjela postati carica. Zamolio je ribicu, a pred sobom je vidio još veći i raskošniji dvorac. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge, ali ona je pozvala stražare da ga odvedu.
Baki ni to nije bilo dosta, htjela je postati carica mora i da ribica stalno pliva oko nje i ispunjava joj želje. Starac je otišao i zamolio ribicu koja se razljutila. Nije mu ispunila želja, a kad se vratio, vidio je da više nema dvorca, već je tamo opet ona stara koliba, baka i prepuklo korito.
Mjesto radnje: obala i more
Glavni likovi: starac, baka i zlatna ribica
Bilješka o piscu
Aleksandar Sergejevič Puškin bio je ruski pjesnik. Rođen je 6. lipnja 1799. godine u Moskvi. Također se smatra da je bio ponajbolji pjesnik i otac moderne ruske književnosti.
U ranom djetinjstvu prepušten je odgoju kmeta Nikite Kozlova i kmetice Arine R. Jakovljeve. Kretao se u društu mnogih intelektualaca, zbog kojih je njegovo stvaralaštvo još jače. Pisao je i svoje, tzv. male tragedije: Škrti vitez, Mozart i Salieri, Pir za vrijeme kuge.
Umro je 29. siječnja 1837. godine, od posljedica ranjavanja.
0 komentari:
Objavi komentar