Borovnica (lat. Vaccinium myrtillus) biljka je iz porodice Vaccinium. Spada u vrstu divljeg voća i značajan je dio u ishrani nekih vrstadivljači. Cvjetovi su hemafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje). Pčele mogu da pomognu oprašivanju, ali nisu neophodne. Borovnica je u mogućnosti da opraši samu sebe.
.jpg)
Sadržaj
[sakrij]Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Borovnica je maleni višegodišnji grm. Neki primjerci mogu opstati i do 15 godina. Naraste od 10-60 cm, rijetko do 90 cm. Ima zeleni korijen, koji izbija iz rizoma. Listovi su joj od 1-3 cm dugi, ovalni ili eliptični. Listopadna je biljka, novi listovi izbijaju krajem aprila i početkom maja, a opadaju krajem septembra do oktobra. Biljka cvjeta u maju i junu, a plodovi sazrijevaju u julu i augustu. Plod je plavo-crna boba, sočna i sa mnogo sjemenki. Borovnica voli kiselo zemljište. Može da raste i na nadmorskim visinama i preko 2000 metara.
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Plodovi borovnice su veoma hranjivi, jer su bogati željezom i vitaminima. Najčešće se koristi za spravljanje čajeva, sokova i marmelada. Ljekoviti dijelovi biljke su i listovi, plodovi i korijen, koji se sabiru prije sazrijevanja plodova i suše se na sjenovitom i zračnom mjestu. Plodovi se sabiru ljeti, nakon sazrijevanja, a suše se na suncu.
Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi izvor]
| Hranjiva vrijednost po 100g | |
|---|---|
| Energija | 176 kJ |
| Ugljikohidrati | 7,4 g |
| Šećeri | 0 |
| Vlakna | 4,9 g |
| Masnoće | 0,6 g |
| Polinezasićene | 0,4 g |
| Bjelančevine | 0,6 g |
| Voda | 84,8 g |
| Vitamin A ekviv. | 6.0 μg (1%) |
| Vitamin B6 | 0.1 mg (8%) |
| Vitamin C | 30.0 mg (50%) |
| Vitamin E | 1.9 mg (13%) |
| Kalcij | 13 mg (1%) |
| Željezo | 0.7 mg (6%) |
| Magnezij | 2.0 mg (1%) |
| Fosfor | 13 mg (2%) |
| Kalij | 73 mg (2%) |
| Natrij | 1 mg (0%) |
| Cink | 0.1 mg (1%) |
| Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba. Source: Deutsche Gesellschaft für Ernährung e. V. - DGE | |
Primjena borovnice u narodnoj medicini je vrlo široka. Mladi listovi kao čaj koriste se protiv proljeva, katara, stomačnih grčeva, kašlja i šećerne bolesti. Plodovi se upotrebljavaju protiv šuljeva/hemoroida, neredovne stolice, nadimanja, lošeg apetita i nametnika u crijevnom traktu.
Zrele i svježe borovnice su odlično pomoćno i dijetalno sredstvo kod problema sa jetrom, te problema sa žuči i žučnih puteva. Borovnica pokazuje i neke druge ljekovite karakteristike. U narodnoj medicini koristi se kao ljekovito sredstvo kod akutnih i hroničnih oboljenja želuca i probavnog trakta. Zbog prijatnog ukusa često se daje djeci za probleme ove vrste. Preporučuje se kod svih hroničnih dijareja.
Listovi borovnice u narodnoj medicini se koriste za snižavanje šećera u krvi (Diabetes mellitus). Osobina lista borovnice da snižava šećer u krvi naučno se pripisuje sadržaju antocijanin glikozida.
Ljekovite indikacije borovnice[uredi | uredi izvor]
Insuficijencija jetre, insuficijencija žuči. Enteritis, dijareja, dizenterija, dijareja kod djece, ateroskleroza, problemi sa cirkulacijom, dijabetes (listovi).
Preporučeno je borovnicu koristiti u svježem stanju, u količini koliko se može pojesti bez pretrpavanja. Sviježe iscijeđen sok od borovnice je također vrlo preporučljiv.
Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]
Osnovni hemijski sastojci zrelih plodova borovnice su, šećeri, tanini, vitamini B i C. Plod sadrži i karotin, mirtilin (mirtilin hlorid) od kojeg potječe boja ploda, te albuminoid, pektin, mineralne soli, masna ulja i proteine. Plod borovnice također sadrži organske kiseline kao što su: limunska, jabučna, bezojeva, oksalna. U listovima borovnice ima više tanina nego u plodovima. Tanini koji se mogu naći u listu su: arbutin, antocijanovi glikozidi, neomirtilin. Ostali sastojci lista su cerilni alkohol, nekoliko organskih kiselina, eterska ulja, vitamin C i drugi.
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Wilfort, R. Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb, 1974.
- Vasa Pelagić, Pelagićev Narodni Učitelj, 1888.
- Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984.
- Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.
0 komentari:
Objavi komentar