Ubojstva u Rue Morgue KRATAK SADRZAJ

AUTOR: EDGAR ALLAN POE

Glavni lik ove priče je detektiv Auguste Dupin. On rješava slučajeve bizarnih ubojstva koji se mahom događaju u pariškoj ulici Rue Morgue. Ovaj detektiv kasnije je poslužio kao prototip detektiva, na temelju čijih karakteristika su se kasnije gradili mnogi drugi značajni likovi detektiva, pretpostavlja se čak i slavni Sherlock Holmes Arthura Conana Doylea te Hercules Poirot Agathe Christie. Zanimljivo je napomenuti da u vrijeme kada je napisano ovo djelo, riječ “detektiv” uopće nije ni postojala.“Ubojstva u Rue Morgue” je kratka priča znamenitog književnika Edgara Allana Poea. U maniri njegovih ranijih djela i ovo je priča koja graniči s hororom, a zbog svoje radnje smatra se jednom od prvih kriminalističkih priča. Napisana je 1841. godine, a izdana u travnju iste godine u Graham’s Magazinu.

Dupin je, poput gore navedenih, ipak bio briljantan “detektiv” oštroga uma, koji je u otkrivanju zločinaca koristio svoje široko znanje i neobične tehnike. I u ovoj priči, pisac koristi pripovijedanje iz prvog lica, ali ne glavnog lika, već njegova pomoćnika, koji je i njegov blizak prijatelj – što će kasnije iskoristiti i A.C. Doyle. Sve ovo govori da je ovo Poeovo djelo bilo ključno u povijesti književnosti, te je izrazito promijenilo njegov dotadašnji tijek.

U ovoj priči Dupin traži neobičnog ubojicu koji je naredao ubojstva u ulici Rue Morgue. Na kraju istrage saznaje da uopće nije riječ o čovjeku, što ostvaruje taj element horora u djelu. Ubojica je groteskno biće kojem upravlja čovjek, kojeg Dupin svojom rječitošću i pronicljivošću natjera na priznanje. Ovaj prevrat u djelu posve je neočekivan, te se kosi s dotadašnjom mišlju da bi čitatelj trebao moći pretpostaviti ubojicu tijekom čitanja, kako to inače biva u romanima slične tematike. Djelo je samo po sebi poprilično nasilno, pogotovo za vrijeme u kojem je napisano.
Ovaj roman ima i svoj nastavak, u kojem je Auguste Dupin također glavni lik. Nastavak se zove “Tajna Marie Roget”. Dupin se pojavljuje u još jednom djelu Edgara Allana Poea, romanu “Ukradeno pismo”.

Kratak sadržaj

Djelo počinje raspravom o analizi i analitičarima na koju se nadovezuje pisanje o šahu i kartanju. Sama radnja počinje kad pisac priča o Monsieur C. Augustu Dupinu kojeg je upoznao u Parizu. On je nizom okolnosti izgubio svoje bogatstvo i jedini luksuz koji je imao u životu su bile knjige. On i pisac dijelili su ljubav prema knjigama.

Upoznali su se u knjižnici te su nakon toga odlučili skupa živjeti u Parizu. Bili su odsječeni od svijeta. Nisu primali posjetitelje i najviše su se voljeli družiti jedan s drugim te s knjigama.

Dupin je najviše volio noć i pisac mu se u tome priklonio. Preko dana bi zatvorili prozore i zamračili sve kako bi imali viziju noći, a kad bi mrak pao izašli bi na ulicu te se šetali i pričali.

Dupin je mogao savršeno opaziti i pratiti piščev tok misli. Tako su se jedne noći šetali i šutjeli 15 minuta, a nakon toga samo jednom rečenicom počeo je razgovor o Chantillyju, postolaru koji se okušao u kazalištu te doživio neuspjeh, i taj razgovor doveo je do umorstva u Rue Morgue.

Majka i kćer nađene su mrtve. Leš kćeri koja je bila zadavljena izvučen je iz dimnjaka, a majci je bio grkljan prerezan te joj se glava odvojila od tijela kad je leš pomaknut. Ta priča nalazila se u novinama koji su njih dvojica čitali. Nije bilo naznaka tko je ubojica, a dan kasnije objavljeni su iskazi svjedoka.

Većina njih se podudarala u svemu osim u par stvari. Neki su tvrdili kako se majka bavila proricanjem sudbine, a drugi su to poricali. Oni koji su prvi ušli u kuću u potrazi za majkom i kćeri čuli su dva glasa. Jedan je bio osoran, a drugi prodoran. Svatko je o tome dao drukčiju izjavu. Jedni su tvrdili kako su glasovi pripadali Francuzima, Englezima, a drugi Talijanima.

Nitko ne zna kako su počinitelji izašli iz kuće. Policija je tapkala u mraku jer nisu bili ni sigurni da se radi o ubojstvu. Leš kćeri koja je bila u dimnjaku bio je natučen i izguljen, a majka je imala smrskane kosti i njen grkljan je vjerojatno bio prerezan britvom.

Uhićen je bio Adoplhe Le Bon iako se činilo kako ga ništa ne tereti. Pisac je primijetio kako je Dupina ovaj slučaj počeo zanimati tek kad je u novinama objavljeno da je potencijalni ubojica uhićen jer ga je onda pitao za njegovo mišljenje o ubojstvu. Pisac je, kao i ostatak Pariza, mislio da je ova zagonetka nerješiva.

Dupin je kritizirao francusku policiju koja se naveliko hvalila svojim metodama, a po njegovu mišljenju jedina njihova metoda je bila dobar trenutak. Poziva pisca da sami istraže ubojstvo jer mu je Le Bon jednom napravio uslugu na kojoj mu je jako zahvalan. On je poznavao prefekta policije i brzo je dobio potrebna dopuštenja da započnu sami svoju istragu.

Otišli su na mjesto ubojstva i sve pregledali. Piscu nije bila jasna pažnja s kojom je Dupin proučavao kuću. Pisac u kući nije uočio ništa drukčije od onoga što je bilo opisano u novinama.

Dupin je postao šutljiv u vezi ubojstva sve do podneva sljedećeg dana. Njega je zanimalo je li pisac primijetio nešto neobično. Dupin je smatrao kako su novine krive za mišljenje policije kako je ovaj slučaj nerješiv. Novine su navele nedostatak motiva za ubojstvo, različite iskaze o tome kome pripadaju glasovi te zbog toga policija smatra kako ovoj misteriji nema rješenja.

Dupin izjavljuje kako će doći ili je već došao do rješenja ovog ubojstva. Pisac je ostao zaprepašten, a Dupin je onda izjavio kako očekuje toga počinitelja ili barem suučesnika. S obzirom da je bilo potrebno njega zadržati kad dođe obojica su uzeli pištolje.

Dupin je nastavio svoj monolog o ubojstvu. Ukazao je piscu na činjenicu kako su se svi složili da je jedan od glasova koji su čuli pripadao Francuzu dok su za drugi imali razna nagađanja, ali ni jedan od svjedoka nije htio reći da taj glas pripada pripadniku njihove zemlje. Svi su uvijek ukazivali na jezik koji nije njihov iako ga možda nikad nisu čuli.

Također on je sam shvatio da su počinitelji pobjegli kroz prozor nakon što ih je pomno proučio. Već je sam razradio i način ulaska i način izlaska iz kuće, ali oboje je zahtijevalo veliku spretnost počinitelja.

Također je proučio i velike svote novaca koji su ostavljeni u kući i snaga koja je trebala da bi se leš ugurao u dimnjak. Sva njegova zapažanja navode pisca na pomisao da je počinitelj neki luđak iz obližnje bolnice za duševne bolesnike.

Dupin je dokazao njegovo mišljenje netočnim jer bi svjedoci mogli razaznati koje je nacionalnosti luđak i još k tome Dupin je uzeo kosu koja se nalazila u ruci majke. Ta kosa nije nalikovala na ljudsku kosu isto kao što ni otisci na kćerinom vratu nisu bili otisci ljudske ruke.

Dupin je svratio piščevu pozornost na članak o orangutanu s Istočnoindijskih otoka čiji otisak ruke odgovara onom na vratu, a dlaka odgovara kosi uzetoj iz majčine ruke.

Piscu nije bio jasan misterij o dva čovjeka koja su svjedoci čuli. Dupin je smatrao kako je postojao Francuz koji je znao za ubojstvo, ali je pobjegao iz kuće te također vjeruje kako je orangutan još uvijek na slobodi. On je dao oglas u novine da u svojem stanu ima orangutana koji pripada malteškom mornaru. Do toga zaključka je došao kad je našao vrpcu zavezanu u specifičan čvor koji mornari znaju zavezati, posebice Maltežani.

Njegove sumnje su postale stvarne kada su začuli korake. U njihov stan je ušao mornar u potrazi za svojim orangutanom. Ponudio im je novac kao nagradu za pronalazak životinje. Umjesto novca Dupin je tražio da mu ispriča sve o ubojstvu u Rue Morgue.

Otišao je do vrata i zaključao ih, a svoj je pištolj odložio na stol. Mornar im je prepričao kako je ulovio životinju sa svojim prijateljem koji je umro. Nakon njegove smrti on je sakrio orangutana u svoj stan te ga jednog dana ulovio kad je provalio u njegovu sobu te se tamo pokušao brijati vjerojatno zato jer je njega vidio kako to radi.

Kad je on posegnuo za bičem, životinja je pobjegla kroz prozor. Mornar ju je slijedio, a orangutanova pažnja pala je na osvijetljen prozor kuće u Rue Morgue. Tamo se  odvilo ubojstvo točno kako ga je Dupin predvidio. Kasnije je vlasnik sam ulovio orangutana, a Le Bon je pušten na slobodu.

Analiza likova

Dupin

Taj je mladi gospodin bio iz odlične – štoviše, iz vrlo slavne obitelji, ali je zbog niza nepovoljnih zbivanja spao na takvo siromaštvo da mu je energija njegova značaja potpuno podlegla, te se prestao kretati u svijetu, ili nastojati da ponovno potvrdi imetak… s pomoću najstrože štednje, pokrivao najnužnije životne potrebe. Knjige su mu, zaista, bile jedina raskoš.

Imao je ekstravagantne navike i najbolje je razmišljao u zamračenoj odaji u kojoj su i usred bijela dana gorjele svijeće. Bio je zaljubljen u noć zbog nje same.

Osebujna analitička sposobnost… Činilo se također da on gorljivo uživa da se njom koristi.

Dupinov imućni prijatelj svojim naivnim pitanjima još nam više pokazuje dosjetljivost Dupina kao glavnog junaka.

Majmun

…velikog crvenkastožutog orangutana…divovski stas, golema snaga i okretnost, divlja okrutnost i sposobnost oponašanja kojima se ti sisavci odlikuju. 

S britvom u ruci potpuno nasapunana, sjedila je pred zrcalom pokušavajući da izvede akciju brijanja. Gospodar je htio orangutana umiriti bičem, no čim je ugledao bič, orangutan je smjesta jurnuo kroz vrata sobe.

Otrgnuta iz svog životnog prostora, bičem tjerana na poslušnost, jadna je životinja bila izbezumljena.

Bilješke o autoru

Edgar Allan Poe (Boston, 1809. – Baltimore, 1849.)

Bio je američki pisac, pjesnik, urednik i književni kritičar američkog realizma. Izgubio je roditelje dvije godine nakon rođenja i bio je posvojen od strane trgovca duhanom koji ga šalje u Englesku gdje je pohađao školu.

Sa sveučilišta je bio izbačen zbog kockarskih dugova zbog čega ga se trgovac duhana odriče. Pod lažnim imenom je ušao u vojsku, ali je bio izbačen zbog neizvršavanja dužnosti.

U književnost ulazi kratkom pričom ”Poruka u boci”.

Oženio se trinaestogodišnjom Virginijom koja umire od tuberkuloze i to se smatra razlogom njegovog alkoholizma i ovisnosti o opijumu. Virginiji je posvetio pjesmu ”Annabel Lee”.

Njegova prva zbirka zvala se ”Priče iz Groteske i Arabeske”, a najprodavanije djelo ”Školjkareva prva knjiga” izašla je u ranim 1840-ima. Svjetsku slavu donijela mu je poema ”Gavran”, a ”Umorstva u Rue Morgue” i ”Ukradeno pismo” smatraju se njegovim najpoznatijim kriminalističkim romanima.

Pokušao se ubiti, a nakon toga nestaje na tri dana i kad se pojavio u vrlo čudnome stanju je preminuo 1849. godine.

Poeove priče nastale su pod utjecajem engleskog romana jeze. Pisao je mistična djela, između ostalog i kraće djelo Crni mačak. Pisao je i pjesme mistično-romantičnog ugođaja i bizarnih motiva.