Petra uči plivati priča je za učenike 1. razreda o djevojčici Petri koja odlazi sa svojom obitelji na more. Ide sa mamom, tatom, djedom i bakom. Ona je već velika djevojčica sa 6 i pol godina i tata je zaključio da je stiglo vijeme da nauči plivati i prestane u more nositi patkicu na napuhavanje.
Uz ovu slikovnicu roditelji mogu dobiti ideje kako svojoj djeci pomoći prilikom učenja plivanja, ali isto tako mogu bolje shvatiti što se događa u njihovim malim glavicama kada je učenje plivanja u pitanju. Djeci to predstavlja veliki izazov. Najprije razmišljaju kako se osloboditi straha od mora i morskih dubina, a nakon toga misle što će reći svojim prijateljima koji već znaju plivati kako oni to još uvijek nisu savladali. Mnogo je stvari uključeno u igru stoga, svojoj djeci uvijek budite podrška i budite strpljivi s učenjem plivanja.
Djeca iz ove priče mogu naučiti kako se ne moraju bojati mora jer je plivanje kao i vožnja bicikla, jednom kada se to savlada više se nikada ne zaboravi. Imajući to na umu plivanje postaje zabava i veselje.
Vrsta djela: priča za djecu
Tema djela: učenje plivanja
Mjesto radnje: more
Vrijeme radnje: ljeto
Kratak sadržaj
Napokon je stiglo ljeto i u Petrinoj obitelji su počele pripreme za odlazak na more. Sve je vrvjelo od uzbuđenja, a to se najviše vidjelo na djevojčici Petri koja je na svoj krevet stavila sve stvari koje je namjeravala ponijeti sa sobom na ljetovanje.
Petra je imala svega šest i pol godina, iako možda premlada, roditelji su smatrali kako je došlo vrijeme da konačno nauči plivati bez patkice plivalice. Tata je rekao djevojčici neka patkicu ostavi doma na polici u sobi što je i učinila.
Već prvog dana na moru, roditelji su Petru upisali u školu plivanja na gradskoj plaži. Grupa se zvala Papailne. Bio je to za nju pravi izazov, ali kada je učiteljica plivanja rekla djeci neka zarone, Petra nipošto nije htjela to učiniti. Njezini su komentari bili kako je more štipa za oči i za nos. Roditelji su je pokušavali nagovoriti da ostane u školi, no nisu uspjeli u toj namjeri.
Petrin tata je odlučio podučiti je plivanju. Svoju je ruku stavio pod njezin trbuh i rekao joj neka maše rukama i nogama, zatim bi je pustio, a ona bi istog časa potonula. Vikala je kako ona to ne može jer je jako teško. Pa ona nikada neće naučiti plivati, pomislila je djevojčica. Otada se nastavila igrati isključivo u plićaku, a za plivanje više nije željela ni čuti.
Jednog se popodneva mali psić okupao u moru, a plivao je kao da ga je netko navio. Izazvao je pravi smijeh kod kupača, a Petrin je tata prokomentirao djevojčici kako čak i psi znaju plivati, a ona se ne usudi. Petra je kroz zube odgovorila neka samo plivaju i dalje nastavila graditi svoj pješčani dvorac.
Petrina baka je bila žalosna što djevojčica još uvijek nije naučila plivati pa joj je rekla kako će joj u tome pomoći, kao što je nekada davno pomogla njezinoj mami. Tako su Petra i baka otišle u malo dublje more, djevojčica je isturila bradu, a baka ju je pridržavala. No, čim bi je ispustila Petra je odmah počela tonuti.
Uskoro se začulo Petrino panično vikanje. Imala je osjećaj kako se ispod nje stvroila ogromna rupa koja guta pijesak, a sve morske životinje bježe kako bi se spasile. Činilo joj se kako se ispod nje stvorila velika provalija.
0 komentari:
Objavi komentar