Tartuffe

Razdoblje u kojemu Molière stvara svoja najpoznatija djela je razdoblje klasicizma. Ono traje od sredine 17. stoljeća do kraja 18. stoljeća te se najsnažnije razvilo upravo u francuskoj književnosti, kojoj pripada i Molière. Karakteristično za to razdoblje je forma, sadržaj i stil naslijeđen iz doba antike, a elementi koji ga definiraju su uzvišeni stil, jasnoća forme, njegovanje poučnosti kao i racionalni način razmišljanja. Predmet proučavanja djela iz razdoblja klasicizma je čovjek, nastoji se proučiti i ljudska psihologija, a razum u ideji djela uvijek pobjeđuje maštu i osjećaje. Također, klasicizam se temelji na skladu, redu i perfekcionizmu.

Francuska klasična komedija, kojoj pripada i “Tartuffe”, temelji se na teatru talijanskih glumaca, tzv. commedia dell’arte, što tumačimo kao improviziranu komediju. Uz tu odliku, klasicisti se u svojim komedijama zalažu za moralnu književnost – ona mora hvaliti vrlinu, a osuđivati poroke. Također je i didaktična, ističe težnju za prikazom zla kao prolaznog, dok je poštenje trajno i racionalno, ono se oslanjanja na razum.

Sve ove elemente Molière je prenio u svoja djela. “Tartuffe” je komedija u kojoj se kritički promatra društvo i njegovi tipični predstavnici, a povijest Molierove borbe za dopuštenje da se “Tartuffe” uopće postavi na kazališne daske duga je i neobično poučna. U toj borbi odražavaju se sve zlokobne sile onoga vremena, koje su ipak na kraju priznale “Tartuffe” kao remek-djelo ne samo francuske klasične komedije, već cjelokupne suvremene svjetske drame. Ova komedija je zbog prirode tadašnjeg plemstva bila teško prihvatljiva i već nakon prvog prikazivanja bila je odbijena. Razlog tome je tema koja izruguje gospodu i plemstvo, što je tada bilo neprihvatljivo.

“Tartuffe” je plautovska komedija podijeljena u pet činova. Radnju je Molière smjestio u kuću imućna građanina Orgona. Tako je još jednom potvrdio nakanu da će precizno prikazati moralna, politička i sociološka obilježja visokog francuskog društva. Kroz lik Orgona predstavljaju se mnogi značajni tipovi francuskog građanskoga društva, dok njegova kuća za Molièrea postaje mjesto događanja francuskog javnog života.

Orgon je Tartuffea, po kojem komedija nosi i ime, primio u kuću i gotovo cijelu obitelj podredio njegovim prohtjevima, ali Molière spomenutog Tartuffea dovodi na scenu tek u trećem činu, što ga zapravo ne čini glavnim likom djela. Orgon će do kraja komedije ostati jadno smiješan, uvjeren u pravi značaj lažnoga pobožnjaka kojega je primio u kuću. Upravo su ovdje prisutni sve odlike Molierova stvaranja, a to su: ismijavanje ondašnjeg društva, staleške predrasude, licemjerje svećenstva, pokvarenost plemstva i njihova gramzivost, ali s pobjedom dobrog i moralnog na samom kraju djela, što ostvaruje jasnu pouku namijenjenu čitateljima i publici.

Vrsta djela: komedija

Tema djela: prikaz ondašnje obitelji u kojoj se događaju mnoge spletke, počevši od varalice Tartuffea koji tada upravlja njihovim životima

Mjesto radnje: Pariz

Vrijeme radnje: 17. stoljeće

Kratak sadržaj

U kući živi Orgon sa svojom obitelji: ženom, sinom i kćeri, svojom majkom, šurjakom i sluškinjama.

Prvi čin

Gospođa Pernelle, Orgonova majka, bijesno i užurbano odlazi iz njegove kuće. Elmire, Dorine i Cleante čude se i pitaju je zašto je tako bijesna izjurila. Ona je sažalijevala Tartuffea:”Taj čovjek je častan i treba da se sluša. Ne mogu podnijeti kada čujem neke ljude, budalaste ko i vi, da zlo o njemu sude.” No ostali ukućani nikako nisu slagali s njenim riječima. Govorili su da je Tartuffe jedan običan lažnjak i da ga nikada neće moći zavoljeti, što je Damis savršeno prikazao svojim riječima: “Ne, nitko, čak ni otac, oprostit ćete, molim, privoljeti me neće da ikad njega volim! To istinske su riječi, ma kako da vas čude. Ja jednostavno planem kad vidim takve ljude; štoviše, slutim da ću tu hulju jednog dana žestoko pograbiti i baciti iz stana!”. Gospođa Pernelle i dalje misli po svome. Govori da je razlog njihovoj mržnji to što im Tartuffe govori istinu. Njega vodi Nebo, a oni toga nisu ni svjesni.

Pred kraj čina, Damis i Cleante govore da Orgon tjera svoj kćer u brak s Tartuffeom, iako ona već voli Valerea. Orgon stalno zapitkuje o Tartuffeu, čim dođe u kuću, a potom Orgon i Cleante raspravljaju o njegovom obožavanju Tartuffea. Čin završava Orgonovim odlaskom. Cleante je obavijestio Valerea o braku koje će biti nametnut Mariane i Tartuffeu.

Drugi čin

Orgon i Mariane razgovaraju, pa joj on predloži brak s Tartuffeom. Ne toliko šokirana prijedlogom, Mariane je ostala prisebna, no opet, u njoj je tinjala ljubav prema Valereu i želja da provede ostatka života s njime: “Da, želim a to ću i izvesti; da uzmognem Tartuffea tom ženidbom uvesti u svoju porodicu.”

Najednom ih prekine Dorine, Marianina družbenica; “Ja, vjerujte mi, ne znam jesu li te vijesti tek plod nagađanja, il’ stvarne obavijesti, no, nešto o tom braku čula sam i sama, al’ sve to smatram šalom i gluparijama.” I tako Orgon i Dorine započnu raspravu. Dorine mu pokušava objasniti zašto taj brak ne bi funkcionirao, a Mariane je potiho stajala sa strane, bez čvrstog stava o udaji. Na trenutke, kao da joj je bilo svejedno, a Dorine to nije mogla trpjeti. Nakon poduljeg raspravljanja, Orgon se razbjesnio i pokušao udariti Dorine, no ona je pobjegla i u bijegu, i dalje stojeći iza svojeg stava, vikala “Ja ne bih takva muža htjela ni za slugu!”

Mariane i Dorine ostale su same, pa su razgovarale o onome što se maloprije dogodilo. Dorine ne može gledati kako Mariane ne poduzima ništa oko očeve odluke, na što joj ona odgovori “Što mogu kad sam tako bojažljiva i plaha.” Mariane je tražila savjet od Dorine, a ona joj rekla da će već nekako pronaći spas u svemu tome.

Potom dolazi Valere, pa priču nastavljaju s njime. Iako je volio Mariane, nakon što su se posvađali zbog Marianinih izjava, on joj je rekao da prihvati zaruke, a potom se udaljio. Dorine ih je pokušavala približiti jedan drugome i pomiriti. Smišljala je plan kako razotkriti Tartuffea.

Treći čin

Čin započinje razgovorom Damisa i Dorine u kojemu bijesno razgovaraju o Orgonovoj odluci, a potom i o Tartuffeovom dolasku. Smislili su plan da će prisluškivati razgovor Tartuffea i Elmire, jer sumnjaju da Tartuffe potajno voli Elmiru. Kada Tartuffe uđe u kuću, kaže Dorini da pokrije svoje grudi jer takve stvari dušu povrjeđuju i bole. Dorine ga ignorira i govori mu da pričeka Elmire, Orgonovu ženu.

Kada je ona došla, reče Tartuffeu da je ovo prikladno mjesto na kojem s njim može izmijeniti nekoliko riječi. “Da ne duljim, ja želim samo to, da znate, da otvorite srce, da ništa ne skrivate”, a on joj na to kaže: “Ja čeznem samo za tim, i prilika je zgodna da sad vam svoju dušu razotkrijem sve do dna, i da vam se zakunem, da sve što me razjari na ljude koje amo vuku vaši čari, ne bijaše znak neke mržnje prema vama, već prije ushićenje i zanos i omama, znak čistoga nagnuća.” Ona to pomalo izignorira, a onda prebaci temu na ono o čemu je htjela razgovarati, a to je brak njene kćeri i njega. Tartuffe odgovori da taj brak nije sreća koju želi, pa ističe Elmirinu ljepotu.

Damis je to sve čuo i izašao iz malog kabineta u kojem se bio sakrio. Bijesno se izderao na Tartuffea i rekao da tako nešto ne podržava. Elmira ih je pokušavala smiriti, a onda je došao i Orgon, koji je vidio tu svađu i naravno, razbjesnio se na svoga sina: “Ta odakle ti, lašče, toliko podle zloće da okaljaš vrlinu njegove čistoće?” Otac mu nije dopustio da uopće dođe do riječi, prije nego ga je izbacio iz kuće. U tom naletu emocija, Tartuffea je proglasio svojim baštinikom i na njegovo ime pripisao kuću i sve što posjeduje. Nimalo sažaljen nad Orgonom, Tartuffe sve to zadovoljno prihvaća, svjestan činjenice da će nakon ovoga moći nesmetano manipulirati ovom obitelji.

Četvrti čin

Cleante pokušava objasniti Tartuffeu što je učinio ovoj obitelji svojim dolaskom, te da nije dopustivo da Orgon svoga sina izbaci iz kuće zbog njega. Cleante savjetuje Tartuffeu da pomiri Orgona s njegovim sinom, jer bi on, kao pobožnjak, trebao praštati krivnje i grijehe. “Ja rekoh da mu praštam i uvredu i laži, gospodine, toliko i Nebo od nas traži; no, nakon današnje sramote s tim lažovom ne zahtijevajte da s njim živim pod istim krovom.” odgovorio mu je Tartuffe.

Tartuffe ubrzo napušta Cleantea. Rekao mu je da mora ići posvetiti se svojim molitvama. Orgon dolazi kući i kaže Mariani da joj donosi ugovor koji će je odvesti prema sreći – braku s Tartuffeom! Mariane ga pokušava nagovoriti da odustane od te namjere, a u to se miješa i Dorine, na čije riječi Orgon bijesno reagira: “Vi zavežite! Jer ne znam što ćete reći. Od vas ne želim čuti niti jedne riječi.”

Svi ga odvraćaju od njegovih namjera, pa im Orgon svima govori: “Ne hvala, ja znam što je privid, a što laži. Moj sin, taj drski lupež, od svega vam je draži i ne usudiste se poreći cijelu priču i sve lagarije o onom jadnom biću; da, vi ste na sve mirno gledali kroz prste i vaš je nemir bio od sasvim druge vrste.”

Nakon ove scene, Elmire govori svome mužu da mu mora nešto pokazati kako bi dokazali svoje tvrdnje o Tartuffeu. On samo treba sjesti pod stol i ostati miran. Naime, ona je isplanirala da Tartuffe dođe k njoj i da joj potvrdi svoje osjećaje. Tako je i bilo, Tartuffe je uzbuđeno došao. Na početku nije vjerovao što Elmire govori i pomalo mu je bilo sumnjivo što mu otvoreno izjavljuje ljubav, no onda joj je i on počeo uzvraćati, iskazivanjem svoje ljubavi.

Elmire se nakašljavala, ne bi li time svome suprugu ukazala na ono što je ovom scenom htjela potvrditi. Nakon što Orgon sve to čuje, izađe i napokon povjeruje riječima svojih ukućana: “…Vi prosite mi kćer, a zavodite ženu! Ja dosta dugo nisam vjerovao u to i mislio sam da je sve to lažno, nategnuto; no, sada mi je dosta dokaza, i, velim, sad imam dokaz, ali više ih ne želim!” Potjera ga iz kuće, a onda shvati koliku je glupost učinio. Shvatio je da je Tartuffeu pripisao svu imovina i da on zato lako može upravljati njihovim životima.

Peti čin

Ukućani su nastavili razgovor komentirajući što se sve dogodilo. Razmatrali su što je sada najbolje učiniti. Orgon nije mogao vjerovati da je cijelo vrijeme bio u zabludi. Objasnio je ukućanima da je Tartuffeu dao svoju tajnu škrinjicu. Više ništa ne može učiniti po tom pitanju jer Tartuffe već šalje policiju na vrata.

U tom trenutku, pojavio se gospodin Loyal koji dolazi na zahtjev Tartuffea. On je sudski izvršitelj i došao je s rješenjem koji nalaže da se svi iz te kuće moraju smjesta iseliti. Damis ga je počeo vrijeđati, a Orgon nije mogao vjerovati da se i ON mora iseliti iz kuće. U tome trenutku gospodin Loyal je izmijenio ugovor i odgodio iseljenje do sutra. Otišao je uz razne uvrede kojima su ga obasipali Orgon, Dorine i Cleante. “Taj drznik mora smjesta prijaviti se vlasti, Darovnica će time već sama sobom pasti; lopovluk će mu biti i odveć vidan tada, a da bi uspio u svemu što se nada.” rekao je Elmire.

U tom trenutku došla je Valere i nagovijestila im loše vijesti: “… jer lupež koji vas je i varao i krao, pred jedan sat je kralju tužbu na vas dao, i škrinjicu u dokaz da tužba nije lažna, što vlasništvo je nekog zločinca, dakle važna za državu i kralja, a vi ste onaj bili što kažnjivu ste tajnu te škrinje dugo kili. On sam će doći n vaše uhićenje s policijskim organom da prati izvršenje.”

Ubrzo dolazi Tartuffe i kaže da je u ime kralja samo Orgon uhićen, a Orgon ne može vjerovati da mu zadaje i ovaj zadnji udarac, koji će ga do kraja smlaviti. No ipak, kako dobro koje na kraju pobjeđuje zlo, iznenada dolazi činovnik. Obavijesti ih da su otkrili Tartuffea te da je on i prije radio ovakve spletke. On je varalica. “No, u svakom slučaju oklijevao sam dugo, no vi ste sami rekli, ne ostaje mi drugo: da svršim dani nalog, slijedite me smjesta u zatvor, gdje će biti i za vas dosta mjesta.” reče redarstveni dočasnik, uze Tartuffea pod ruke i ode.

Nakon svega ovoga, Orgon kaže da bi svi trebali u sreći hvaliti milost njihovog dobrotvora. A kad se sve to svrši, neka učine glavno – da vijencem sretna braka pokažu Valereu da cijene njegovu ljubav, iskrenost i vjeru.

Komedija završi pripremama za Marianino i Valerovo vjenčanje.

Likovi: Orgon, Elmire, Cleante, Gospođa Pernelle, Damis, Marine, Valere, Tartuffe, Dorine

Analiza likova

Orgon – otac i glava kuće. Zbog njega su svi ukućani nervozni, želeći mu ukazati na njegovu nezdravu opčinjenost Tartuffeom. Svi osim Orgona su svjesni da bi on, kao glava kuće, trebao smjesta promijeniti svoje mišljenje i sagledati problem s Tartuffeom i s druge strane. Ali Orgon nikoga nije slušao, radio je isključivo po svome, misleći da je samo on u pravu. Prema svojoj obitelji se potpuno drugačije ponašao nego prema Tartuffeu, kao da su oni stranci koji ga žele prevariti, a Tartuffe jedina obitelj kojoj vjeruje. Čini se da je više poštivao i cijenio Tartuffea nego ljude s kojima živi. Sina Damisa je pred kraj komedije izbacio iz kuće, Mariani nije dopustio pravo glasa u odluci za koga će se udati, a njenu družbenicu zamalo je i udario.

Agresija, nervoza i drskost savršeno mogu opisati Orgona, pogotovo u trenucima kada se obitelj opire njegovim odlukama. Nikome nije vjerovao, sve dok ga njegova žena primjerom nije uvjerila da je Tartuffe zapravo varalica, jer pristaje na brak s njegovom kćerkom dok mu ženi priznaje tajnu ljubav.

Na kraju komedije, Orgon shvaća da je bio u krivu i počinje cijeniti svakoga člana svoje obitelji i kućanstva. Uvidio je važnost i veličinu ljubavi Mariane i Valerea te nagovijestio njihovo vjenčanje.

Tartuffe – samo njegovo ime preneseno znači varalica. Molière je njegov lik postavio u kuću jedne tadašnje aristokratske obitelji, kako bi simbolično prikazao i ismijao plemićko stanje u Francuskoj. Tartuffe je slovio kao pobožnjak, hvalio je svoju vjeru na sav glas i isticao koliko je čvrsto štuje. Upravo se zato u očima Orgona pokazao kao pravi, istinski dobar čovjek. Orgon ga je isprva prihvatio jer mu se Tartuffe prikazao kao bijedan, jadan i tužan čovjek, pa je ovaj osjetio potrebu da mu pomogne. Lukav i hrabar, Tartuffe se provlači kroz živote Orgonove obitelji, kojima na kraju i upravlja. Tartuffe je temelj zapleta, razlog zbog kojeg jedna obitelj teško funkcionira, ali on nije i glavni lik komedije. On je više uzrok radnje, nego njen provoditelj. Kada Orgon nagovijesti njegovo vjenčanje s Mariane, Tartuffe to skromno prihvaća, no naposljetku priznaje ljubav prema Orgonovoj ženi. Pred kraj drame otkriven je kao lukava varalica, što do tada jedino Orgon nije vidio. Tartuffe odlazi u zatvor, a sve brige i teškoće koje je donio ovoj obitelj, odnio je sa sobom.

Elmire – Orgonova žena. Sve uznemirujuće događaje koji su potresli njenu obitelj ona je sasvim uljudno prihvaćala, mirno i staloženo doživljavala bez previše uzbuđenja. Naime, lukavo je odigrala svoju ulogu žene kojoj je zadaća privoljeti muža na svoju stranu i ukazati mu na greške. Mužu nije mogla riječima dokazati kakav je Tartuffe zapravo i koliki je razdor unio u njihovu kuću. Ona je lik koji ima jasan stav moćne žene, pa otkako je svoga muža sakrila pod stol i svojim zavođenjem izmamila Tartuffovo priznanje, preokrenula je cijelu priču i izazvala kulminaciju radnje. Njenom igrom Tartuffe je otkriven, a Orgon uvjeren u priče svoje obitelji i stanara. Iako se lik Elmire nije često pojavljivao u ovoj komediji, ona je pobjednički, svjesna Tartuffeove požude, odigrala ključnu igru u komediji i jasno utjecala na njen sretan završetak.

Bilješka o autoru

Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji kao Molière (rođen u Parizu, 15. siječnja 1622. godine), francuski scenarist, književnik jedan od velikana humoristične satire. Sam je sebe nazvao Molière kao pseudonim.

Rođen je u obitelji imućna kraljeva tapetara, završio je pravo, ali se odrekao pravničke karijere i postao glumac. U Parizu je osnovao kazališnu družinu L’Illustre Theatre (Čuveno Kazalište) za koju je prerađivao talijanske komedije i s kojom 12 godina lutajući obilazio provinciju.

U početku piše farse, a prve komedije su mu u stihovima. Napisao je niz komada u prozi i stihu. Predstavnik je klasicizma. Ismijavao je ondašnje društvo, staleške predrasude, pokvarenost aristokracije i gramzivost buržoazije, a nije prezao ni od osude licemjernog katoličkog svećenstva.

Molière je razvio talijansku komediju intrige u društvenu komediju i komediju običaja s tragikomičnom pozadinom u kojima veličina komičnoga doseže dimenzije tragičnoga. Godine 1660. preuzeo je kraljevsko kazalište u Parizu. Kod njega primjećujemo utjecaj komedije Erudite i komedije Del Arte, utjecaj antike, rimskih komediografa (Plauta).

Umro je u Parizu, 17. veljače 1673. godine.