Perillustris ac generosus Cintek je socijalna novela iz zbirke novela pod nazivom “Pod starim krovovima”. Pripovijedač odlazi u lov na zečeve sa svojim prijateljima, a kasnije odlaze u obližnju krčmu gdje razgovaraju i glvnu riječ uvijek ima Batorić koji je središnji lik zbirke.
Kratak sadržaj
Popraćen velikom bukom, galamom i u magli prašine pojavljuje se jahač na seljačkim kolima sa dva prljava seoska dječaka. To je bio ugledni i plemeniti Cintek, žestokog temperamenta i s potrebom da konstantno ističe svoju titulu: nobilis et quondam dominus terrastris (plemeniti i nekadašnji zemaljski gospodin) Arpad plemeniti Cintek de Vučja Gorica, vlastelin u Ferfrekovcu i Vugrovom Polju, posjednik kuće u Varaždinu i više livada na Sutli, začasni protokolist slavne varaždinske županije i član gospodarske podružnice.
Pridružio se društvu u krčmi te ih obilno počastio. Autor ga opisuje s ironijom i podsmijehom, ali sve dobronamjerno. O Cinteku saznajemo da je vatreni pobornik Mađarske vlasti te da zbog toga odbija plaćati porez i sad ide prodati purane u Zagreb zbog dugova. Smetalo mu je što su se kmetovi sada smatrali ravnopravnima s plemićima i vjerovao je kako će Mađarska vlast pobijediti ”švapsku” te će se sve vratiti na staro. Društvo iz krčme se rastaje kasno i obećaju Cinteku da će doći na njegovo imanje.
Cintek odlazi isto kako je i došao, s puno buke i galame. Oni su ga posjetili za vrijeme iduće berbe uz pucanje iz mužara kako bi se svima obznanilo da su Cinteku došli važni gosti. Dok su drugi brali grožđe njegovi gosti su otišli u lov na zečeve kojima je, po Cintekovim riječima, sve vrvilo. Oni ostaju razočarani kad ne nađu zečeve, ali raspoloženje se popravi za vrijeme obilnog jela. Nakon toga oni su svi otišli u njegov dvorac u Ferfekovcu gdje su i prespavali. Pripovjedačevim digresijama saznajemo o cintekovoj prošlosti – otac je silom od njega htio učiniti obrazovana plemića i zbog toga Cintek zamrzi obrazovanje i nakon očeve smrti posveti se imanju.
Oženio se Amalijom, ali to je bio brak bez ljubavi u kojem je Cintek konstantno bio ljubomoran, nadgledao je svaki njen korak i još k tome nisu mogli imati djece. Cinteku je to jako smetalo jer ako ne bi imao sina onda bi se s njim nestalo njegovo plemenito prezime, ali dogodio se jedan preokret. Nakon što je saznao da je u Mađarskoj ukinuto kmetstvo on i dalje nije plaćao porez. Dugovi su se gomilali i Cintek je izgubio svoju imovinu zbog toga, ali baš onda on dobije sina. Kako bi se mogao brinuti za svoju obitelj on postaje ono što je uvijek prezirao. Postao je porezni ovrhovoditelj (plijenio je imovinu dužnicima tj. radio je ono što su napravili njemu). Kada je pripovjedač jednom prilikom sreo Cinteka on je bio posramljen i ponižen te se na kraju pripovjedač sjeća Cinteka nad njegovim otvorenim grobom.
Mjesto radnje: okolica Varaždina
Glavni likovi: Perillustris ac generosus Cintek
Autor: Ksaver Šandor Gjalski
Bilješka o autoru
Ksaver Šandor Gjalski poznati je romanopisac i novelist pravog imena Ljubo Babić. Rođen je 1854. godine u Gredicama u Hrvatskom Zagorju, obitelji zagorskog plemenitaša, a čiji je način odrastanja u prekrasnoj atmosferi starog doma plemića poslužilo kao inspiracija tijekom stvaralaštva što ga je držalo do kraja.
Želja da se realno pristupi problemima društvenog, intelektualnog i političkog života Hrvatske te emocionalna povezanost s nekadašnjim načinom života svijeta plemenitaša, rezultirala su djelima razne tematike i kvalitete. Zbog toga su pripovijedke “Iz varmeđinskih dana”, “Pod starim krovovima”, “Na rođenoj grudi” i “Diljem doma” bile napisane realistično-poetskim stilom.
Tijekom stvaranja raznih djela Gjalski se neko vrijeme orijentirao na prikaz povijesnih motiva, a bavio se i tradicionalnijom temom, a to je položaj intelektualaca u maloj životnoj sredini. U njegovim su djelima svoje mjesto našli i nesretni životi malih ljudi iz nižih slojeva društva. Pred kraj života napisao je par pripovijetki s mističnom tematikom.
U njegovim su djelima prisutne dvije različite inspiracije: pa je tako jedna racionalna i didaktička, a druga emocionalna i sentimentalna. Gjalski se uvijek trudio u svakom čitatelju probuditi osjećaj duboke povezanosti sa domom i ljudima koje se trudio tako vjerno opisati. Umro je 9. veljače 1935. godine u Gredicama.
Od njegovih djela ne treba zaboraviti na: “Tri pripovijesti bez naslova”, “Janko Borislavić”, “Bijedne priče”, “Za materinsku riječ”, “Radmilović”…
0 komentari:
Objavi komentar