Najčešće je znala sanjati o ukusnoj hrani i toploj odjeći, ali svaki puta kada bi to htjela dohvatiti šibica bi se ugasila, a čarolija bi nestala. Kada je zapalila posljednju šibicu vidjela je svoju pokojnu baku koju je neizmejrno voljela i koja ju je na kraju povela sa sobom na nebo. Jadna se djevojčica tako riješila svih briga i zločestog oca.Mala siromašna djevojčica nastojala je prodati šibice jer joj je to naredio strogi otac. Nije se smjela vratiti kući dok to ne bi učinila jer bi dobila batine. Trudila se prodati šibice, ali zbog hladnoće umire na smrznutom pločniku. Pokušala se ugrijati posljednjim šibicama koje je držala u ruci i kada bi svaku zapalila ukazali bi se oni događaji o kojima je uvijek sanjala.
Ovo je vjerojatno jedna od najtužnijih Andersenovih bajki smještena u 19. stoljeće koja opisuje nesretnu sudbinu malog djeteta koje proživljava teške trenutke i doslovno umire od hladnoće i gladi.
Kratak sadržaj
Djevojčica sa šibicama tužna je priča i bajka o nesretnoj djevojci koja je dotakla srca mnogih. Priča počinje s hladnom noći, koju je obilježilo neprekidno padanje snijega. Bila je to prava zima, snažna, hladna i neumoljiva.
Nije to bila bilo kakva noć, radilo se posljednjem danu pred Novu godinu. Iako je sam dan poznat po svom zaštitnom znaku kada se organiziraju mnoge zabave da bi se proslavio ulazak u sljedeću godinu, ova je bila tužna i sumorna. Čitatelj upoznaje promrzlu i gologlavu djevojčicu koja iako nije bila bosa, osjećaj je sigurno bio kao da na sebi nema ništa.
Na nogama je imala papuče, ali nisu joj bile od velike pomoći jer su to ipak bile papuče od njene mame. Bile su velike i čim je pokušala pobjeći kada je čula kola koja su prošla ulicom, istog je trena ostala bez jedine zaštite na nogama. Dok je jednu papuču izgubila, drugu joj je oteo dječak vičući za njom da će mu njena papuča poslužiti za kolijevku kada dobije dijete.
Nažalost jadna djevojčica je u tom trenutku ostala bez topline na nogama i nastavila dalje, ali ovog puta zaista bosa. Nožice su joj bile crvene i smrznute jer je temperatura bila neugodna i nikako ne za boraviti vani bez tople odjeće i obuće. Na sebi je imala staru pregaču i u njoj sve šibice koje je htjela prodati. Nažalost u tome nije uspjela, a glad i promrzlost su svakim trenom bili sve jači i više ih se nije moglo ignorirati.
Imala je svijetlu kosu, ali to je nije previše zanimalo. Pozornost su joj privukli ugodni mirisi kuhinje gdje su se ljudi veselo pripremali za doček. Djevojčica nije mogla odoljeti mirisu pečene guske. Kako joj je niska temperatura sve više otežavala boravak na otvorenom, stisnula se u kut između dvije kuće i noge podvila ispod sebe kako bi se ugrijala. Zima je bila sve jača, a kući se nije mogla vratiti jer nije uspjela prodati niti jednu šibicu.
Iako nije prodala ni jednu šibicu njezin dom joj tada nije bio nimalo privlačan jer imala oca koji bi ju svako malo tukao, a živjeli su u potkrovlju gdje je znalo puhati sa svih strana. Kuća je uvijek bila hladna i nije bila mjesto sretne obitelji. Razmišljajući o tome kako joj je hladno i da bi se htjela što prije ugrijati, odlučila je zapaliti barem jednu šibicu. Nakon što je uspjela zapaliti samo jednu šibicu, pojavila se tako lijepa svjetlost i djevojčica je imala osjećaj kao da se nalazi u blizini kamina. Nažalost osjećaj topline nijee dugo trajao i kada se šibica ugasila, opet je osjetila koliko joj je hladno.
Zapali još jednu šibicu i tada joj se stvori slika postavljenog stola sa lijepim porculanom i bijelim stolnjakom. Na stolu se nalazila pečena guska sa šljivama. U jednom trenutku se guska zagegala i krenula prema njoj i baš kada je trebala doći do djevojčice, šibica se ugasi i pred djevojčicom ostade samo hladan zid kuće gdje se sakrila. Odluči zapaliti još jednu i sada ugleda prekrasan bor okićen mnogim svjećicama. Čim je podigla ruke prema svjećicama one nestanu jer se šibica ugasila.
Ali sve svjećice su se počele uzdizati prema nebu poput zvijezda. Jedna zvijezda padne i ostavi plameni trag. Djevojčica je pomislila kako je netko umro jer to je znak da je nečija duša otišla u nebo. U tom je trenutku primijetila svoju baku i da joj ne nestane, zapalila je sve šibice. Baka ju je uzela sa sobom na nebo gdje nije bilo gladi ni zime. Sljedeće jutro pronašli su je smrznutu s rumenim obrazima i osmijehom na usnama. Svi su komentirali kako se htjela zagrijati prije smrti, a nitko nije bio svjestan kako je dočekala sljedeću godinu s lijepim slikama.
Vrsta djela: bajka
Likovi: djevojčica sa šibicama, baka, dječak, prolaznici, otac
Analiza likova
Djevojčica – mala djevojčica koja je prodavala šibice kako bi zaradila bar malo novca. Imala je zlog oca koji ju je tukao kada ne bi ništa zaradila, zato se i bojala otići kući praznih ruku. Uostalom, kod kuće je nije čekalo ništa dobro. Živjela je na hladnom tavanu, punom rupa i propuha. Djevojčica je bila dobra, ali jako nesretna. Bilo joj je hladno jer je bila loše odjevena i bosa, te je bila silno gladna.
Kada je upalila šibicu da bi se barem malo ugrijala, vidjela je prekrasne prizore. Najprije toplu peć, ona slasnu gusku, pa predivno okićen bor. Na kraju je vidjela i svoju pokojnu baku. Iako to nije znala, djevojčica je već tada bila umrla, a baka je došla po njenu dušu. Odvela ju je negdje gdje će uvijek biti sita i na toplom. Iako su sutradan prolaznici sažalijevali djevojčicu, dok joj je trebalo, nitko joj nije pomogao. Ali budući da je djevojčica bila dobra, na kraju je sa svojom bakom otišla u Raj.
Bilješka o autoru
Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu, u obitelji siromašnog postolara te majke koja je nakon smrti oca morala sama preuzeti brigu za malog Andersena. Kako bi prehranila sebe i njega prihvaćala je razne poslove, a iako je htjela da nauči neki zanat, Andersen je imao drugu želju.
Samo četrnaest godina krenuo je put Kopenhagena, bez bilo kakve financijske pomoći. Odlučio je čim stigne upisati kazališnu školu. Unatoć velikoj želji u školi se nije dugo zaddržao. Od početka karijere put dokazivanja nije bio nimalo lagan.
U životu je mnogo putovao pa je tako objavio razne putopise, a najpoznatiji i ujedno prvo uspješno djelo je “Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera”. Svoje zanimljivo putovanje opisao je 1835. godine. Među zapaženim djelima ostala je i autobiografija “Bajka mog života”.
Ipak je postao poznat po romanu “Improvizator”. Djelo je napisao 1835. godine, a u njemu je prikazao želju mladog pisca da se dokaže. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika. Iza sebe je ostavio veliko naslijeđe u raznim djelima kao što su: “Snježna kraljica”, “Mala princeza sirena”, “Carevo novo ruho”, “Princeza na zrnu graška”…
Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine.
0 komentari:
Objavi komentar