U biljnoj se medicini rabe cijele biljke ili njihovi djelovi za liječenje bolesti i održavanje dobrog zdravlja. To je najstariji poznati oblik medicine koji se provodi tisućama godina. Povijest liječenja biljem je povijest medicine općenito. Čak postoje dokazi da se biljna medicina provodila prije postanka pisanih zapisa. Prvi zapisi potječu iz Kine iz 2800. godine pr.n.e. i govore o 366 ljekovitih biljaka. Grčki liječnik Hipokrat ostavio je popis od 400 ljekovitih biljaka od kojih je većina u upotrebi i danas.
Stručnjaci u liječenju ljekovitim biljem liječe cijelu osobu rabeći cjelovite biljne lijekove kako bi stimulirali tijelo da se samo iscijeli. Ljekovite se biljke pažljivo biraju da bi zadovoljile pacijentove potrebe i izliječile bolest. Dok su suvremeni lijekovi individualni spojevi izolirani iz biljnog izvora (danas sve više sintetizirani u laboratoriju), biljna medicina obuhvaća stotine ili tisuće različitih spojeva. Stručnjaci za ljekovito bilje vjeruju da svojstva i terapeutski učinci biljne medicine potječu od kombiniranja djelovanja većeg broja sastavnih djelova koji zajednički djeluju. Drugim riječima "Cjelina je važnija od skupine dijelova".
Sigurnost biljne medicine je vrlo visoka, a nuspojave rijetke. Međutim, ne može se uzeti zdravo za gotovo da su biljke uvijek sigurne samo zato što su prirodne. One sadrže složene mješavine kemikalija, a svaki je pacijent jedinstvena osoba s osobnim reakcijama. Važno je posavjetovati se sa stručnjakom i držati se propisane doze.
Ljekovito bilje se može rabiti i u kućnim apotekama za manje poremećaje i održavanje dobroga zdravlja.
SAKUPLJANJE LJEKOVITOG BILJA
Osnovna pretpostavka za sakupljanje je poznavanje ljekovitog bilja. Poznajemo li ga jasno je da ćemo ljekovito bilje sakupljati u pravo vrijeme, na pravom mjestu, pravu vrstu i na pravilan način. Iskustvo je pokazalo da najbolje rezultate u liječenju postižemo sa svježe ubranim biljem što je za uspjeh u liječenju teških oboljenja neophodno potrebno. Svježe bilje možemo sakupljati u rano proljeće, katkada već od kraja veljače pa sve do studenoga. Poneko štoviše nalazimo čak i zimi, pod sniježnim pokrivačem ako smo zapamtili gdje mu je stanište (npr. rosopas obični). Za zimu valja osigurati zalihu suhoga bilja, ali ne preveliku. U tu svrhu ga sakupljamo u vrijeme kada ima najviše ljekovitih sastojaka. Pri tom pazite na sljedeću uputu: berite samo zdravo, čisto bilje, bez nametnika! Bilje sakupljajte za sunčanih dana kada je ono suho i kada nema rose. Ne sakupljajte ga na poljima gnojenim umjetnim gnojivom, livadama, na obalama nečistih, zagađenih voda, na željezničkim nasipima ili u blizini jako prometnih cesta, autoputeva i industrijskih postrojenja. Čuvajte prlrodu (Ne čupajte bilje zajedno s korijenjem, ne nanosite štetu!). Pri sakupljanju cvjetove i lišće ne valja pritiskati ni upotrebljavati plastične vrećice ili torbe. Bilje se u njima znoji i kasnije u sušenju pocrni.
SUŠENJE
Prije sušenja biljke ne peremo, ali ih sitno narežemo. Sakupljeno bilje rasprostremo na platno ili neštampani papir i što prije osušimo u sjeni ili u zračnim, toplim prostorijama (potkrovlje). Korijenje, kore ili jako sočne dijelove često sušimo i uz pomoć umjetnog izvora topline. Pri tom temperatura ne smije prijeći 35° C. Dobro oprano korijenje, bijelu imelu i vrbovicu najbolje je narezati prije sušenja. Samo dobro osušeno bilje možemo sačuvati za zimu. Za to su najpodesnije staklenke ili zatvorene kartonske kutije. Izbjegavajte plastične i metalne posude! Bilje valja zaštititi od svjetla. Opskrbite se samo za jednu zimu! Bilje s vremenom izgubi svoju ljekovitu moć. Svaka nam godina daruje novi biljni blagoslov.
PRIPREMA ČAJA
Oparak s vrućom vodom: Svježe bilje valja narezati u propisanoj količini i staviti u staklenu ili neku drugu, ali ne metalnu posudu. Vodu zagrijemo do ključanja i prelijemo preko pripravljenoga bilja. Svježe bilje samo vrlo kratko ostaje u vreloj vodi (dovoljno je pola minute). Čaj mora biti posve svijetao: svjetložut ili svjetlozelen. Opareno osušeno bilje mora odstajati nešto duže (jednu do dvije minute). Tako pripravljen čaj je znatno djelotvorniji i ljepši za oko. Korijenje stavimo u propisanu količinu hladne vode, kratko prokuhamo i pustimo da stoji 3 minute. Dnevno potrebnu količinu čaja nalijemo u termos-bocu i pijemo, u skladu s uputama, gutljaj po gutljaj. Obično se uzima do vrha puna čajna žličica bilja na četvrt litre vode, inače prema uputi za svaku pojedinačnu biljku.
Hladna iscrpina: Mnoge biljke (npr. crni sljez, bijela imela ili iđirot) ne smiju se popariti, jer uslijed djelovanja topline izgube ljekovitu moć. Od njih pripravljamo čaj kao hladnu iscrpinu. Za svaku pojedinu biljku navedenu količinu ostavimo u hladnoj vodi 8 - 12 sati, zatim samo malo zagrijemo na temperaturu za pijenje i dnevnu količinu čuvamo u tenmos-boci prethodno ispranoj vrućom vodom. Hladna iscrpina pomiješana s naljevom je najbolji način uporabe ljekovitog bilja: bilje ostavimo preko noći u polovici propisane količine hladne vode, ujutro procijedimo. Tada s drugom polovicom vode poparimo ostatke bilja i ponovo procijedimo. Hladni pripravak i vrući naljev sada pomiješamo. Tako pripremljen čaj sadrži djelotvorne tvari, koje su topljive samo u hladnoj ili samo u vrućoj vodi.
TINKTURA (ESENCIJA)
Tinkture su također iscjedine (ekstrakti), koje dobivamo s 38-40 % rakijom od žitarica ili voća. Bocu ili neku drugu posudu koju možemo zatvoriti napunimo rastresito do grla s izabranim biljem i prelijemo ga s žitnom ili voćnom rakijom. Ostavimo ju na toplom (oko 20 o C) dobro zatvorenu 14 dana ili čak i duže, češće protresemo, zatim procijedimo i ostatak iscijedimo. Tinkture uzimamo u obliku kapi, razrijeđene s čajem, u vidu obloga ili ih koristimo za masažu.
SVJEŽI SOK
Svježe biljne sokove koristimo u obliku kapljica ili njima premažemo oboljela mjesta na tijelu. Pripravljamo ih uz pomoć sokovnika, koji bilje isjecka i istovremeno iscijedi. Sokovi moraju biti dnevno svježe pripravljeni. Napunjene u dobro zatvorene staklenke možemo ih čuvati u hladnjaku i nekoliko mjeseci.
BILJNA KAŠA
Stabljike i lišće smrvimo s kuhinjskim valjkom na drvenoj dasci u lisnatu kašu. Kašu namažemo na lanenu krpu, položimo na bolesno mjesto, zavijemo maramom i održavamo toplim. Takav oblog može ostati preko noći.
OBLOZI OD BILJA OMEKŠANOGA NA PARI
Pustimo da u loncu zavrije voda, preko njega stavimo cjedilo u koje smo stavili svježe ili osušeno bilje i sve prekrijemo. Nakon nekoga vremena smekšano, toplo bilje stavimo u rijetku platnenu maramu (gazu) i stavimo na oboljelo mjesto. Sve prekrijemo s vunenom maramom i čvrsto zavijemo s još zavoja. Ne smijemo osjećati hladnoću. Ostavimo ih na bolnom mjestu dva sata ili preko noći.
PRIPRAVLJANJE MASTI I ULJA
Sitno narežemo dvije pune pregršti bilja. 500 grama svinjske masti zagrijemo do temperature za pečenje odrezaka. Bilje pomiješamo s vrućom masti, kratko prepržimo, promiješamo, maknemo tavu sa štednjaka, pokrijemo i pustimo da se hladi preko noći. Sutradan sve malo zagrijemo, procijedimo kroz lanenu krpu i još toplom mašću napunimo pripravljene staklenke ili druge primjerene posude. Ulje pripravljamo na sljedeći način: cvjetovima ili biljem napunimo bocu rastresito sve do grla i prelijemo s hladno prešanim maslinovim uljem, tako da je ulje dva prsta iznad cvjetova ili bilja. Ovo treba odstajati 14 dana na suncu ili blizu izvora topline.
BILJNE KUPKE
Potpuna kupka: Odgovarajuće bilje preko noći namočimo u hladnu vodu. Za kupku trebamo jedno vjedro (6 - 8 litara) potpuno svježega ili 200 grama suhoga bilja. Sljedećega dana sve zagrijemo, procijedimo i ulijemo u vodu za kupanje. Kupanje traje 20 minuta. Srce mora biti izvan vode. Nakon kupanja se ne obrišemo, nego se omotamo ručnikom ili ogrtačem za kupanje i u krevetu se preznojimo jedan sat.
Sjedeće kupke: Za sjedeću kupku potrebno nam je samo pola vjedra svježega ili oko 100 grama suhoga bilja: postupak je isti kao kod pripreme potpune kupke. Visina vode u kadi mora sezati preko bubrega. Treba voditi računa o posebnim uputama za svako pojedino bilje! Vodu uporabljenu bilo za jednu ili drugu vrstu kupke možemo još dva puta koristiti ako ju ponovo zagrijemo.
Stručnjaci u liječenju ljekovitim biljem liječe cijelu osobu rabeći cjelovite biljne lijekove kako bi stimulirali tijelo da se samo iscijeli. Ljekovite se biljke pažljivo biraju da bi zadovoljile pacijentove potrebe i izliječile bolest. Dok su suvremeni lijekovi individualni spojevi izolirani iz biljnog izvora (danas sve više sintetizirani u laboratoriju), biljna medicina obuhvaća stotine ili tisuće različitih spojeva. Stručnjaci za ljekovito bilje vjeruju da svojstva i terapeutski učinci biljne medicine potječu od kombiniranja djelovanja većeg broja sastavnih djelova koji zajednički djeluju. Drugim riječima "Cjelina je važnija od skupine dijelova".
Sigurnost biljne medicine je vrlo visoka, a nuspojave rijetke. Međutim, ne može se uzeti zdravo za gotovo da su biljke uvijek sigurne samo zato što su prirodne. One sadrže složene mješavine kemikalija, a svaki je pacijent jedinstvena osoba s osobnim reakcijama. Važno je posavjetovati se sa stručnjakom i držati se propisane doze.
Ljekovito bilje se može rabiti i u kućnim apotekama za manje poremećaje i održavanje dobroga zdravlja.
SAKUPLJANJE LJEKOVITOG BILJA
Osnovna pretpostavka za sakupljanje je poznavanje ljekovitog bilja. Poznajemo li ga jasno je da ćemo ljekovito bilje sakupljati u pravo vrijeme, na pravom mjestu, pravu vrstu i na pravilan način. Iskustvo je pokazalo da najbolje rezultate u liječenju postižemo sa svježe ubranim biljem što je za uspjeh u liječenju teških oboljenja neophodno potrebno. Svježe bilje možemo sakupljati u rano proljeće, katkada već od kraja veljače pa sve do studenoga. Poneko štoviše nalazimo čak i zimi, pod sniježnim pokrivačem ako smo zapamtili gdje mu je stanište (npr. rosopas obični). Za zimu valja osigurati zalihu suhoga bilja, ali ne preveliku. U tu svrhu ga sakupljamo u vrijeme kada ima najviše ljekovitih sastojaka. Pri tom pazite na sljedeću uputu: berite samo zdravo, čisto bilje, bez nametnika! Bilje sakupljajte za sunčanih dana kada je ono suho i kada nema rose. Ne sakupljajte ga na poljima gnojenim umjetnim gnojivom, livadama, na obalama nečistih, zagađenih voda, na željezničkim nasipima ili u blizini jako prometnih cesta, autoputeva i industrijskih postrojenja. Čuvajte prlrodu (Ne čupajte bilje zajedno s korijenjem, ne nanosite štetu!). Pri sakupljanju cvjetove i lišće ne valja pritiskati ni upotrebljavati plastične vrećice ili torbe. Bilje se u njima znoji i kasnije u sušenju pocrni.
SUŠENJE
Prije sušenja biljke ne peremo, ali ih sitno narežemo. Sakupljeno bilje rasprostremo na platno ili neštampani papir i što prije osušimo u sjeni ili u zračnim, toplim prostorijama (potkrovlje). Korijenje, kore ili jako sočne dijelove često sušimo i uz pomoć umjetnog izvora topline. Pri tom temperatura ne smije prijeći 35° C. Dobro oprano korijenje, bijelu imelu i vrbovicu najbolje je narezati prije sušenja. Samo dobro osušeno bilje možemo sačuvati za zimu. Za to su najpodesnije staklenke ili zatvorene kartonske kutije. Izbjegavajte plastične i metalne posude! Bilje valja zaštititi od svjetla. Opskrbite se samo za jednu zimu! Bilje s vremenom izgubi svoju ljekovitu moć. Svaka nam godina daruje novi biljni blagoslov.
PRIPREMA ČAJA
Oparak s vrućom vodom: Svježe bilje valja narezati u propisanoj količini i staviti u staklenu ili neku drugu, ali ne metalnu posudu. Vodu zagrijemo do ključanja i prelijemo preko pripravljenoga bilja. Svježe bilje samo vrlo kratko ostaje u vreloj vodi (dovoljno je pola minute). Čaj mora biti posve svijetao: svjetložut ili svjetlozelen. Opareno osušeno bilje mora odstajati nešto duže (jednu do dvije minute). Tako pripravljen čaj je znatno djelotvorniji i ljepši za oko. Korijenje stavimo u propisanu količinu hladne vode, kratko prokuhamo i pustimo da stoji 3 minute. Dnevno potrebnu količinu čaja nalijemo u termos-bocu i pijemo, u skladu s uputama, gutljaj po gutljaj. Obično se uzima do vrha puna čajna žličica bilja na četvrt litre vode, inače prema uputi za svaku pojedinačnu biljku.
Hladna iscrpina: Mnoge biljke (npr. crni sljez, bijela imela ili iđirot) ne smiju se popariti, jer uslijed djelovanja topline izgube ljekovitu moć. Od njih pripravljamo čaj kao hladnu iscrpinu. Za svaku pojedinu biljku navedenu količinu ostavimo u hladnoj vodi 8 - 12 sati, zatim samo malo zagrijemo na temperaturu za pijenje i dnevnu količinu čuvamo u tenmos-boci prethodno ispranoj vrućom vodom. Hladna iscrpina pomiješana s naljevom je najbolji način uporabe ljekovitog bilja: bilje ostavimo preko noći u polovici propisane količine hladne vode, ujutro procijedimo. Tada s drugom polovicom vode poparimo ostatke bilja i ponovo procijedimo. Hladni pripravak i vrući naljev sada pomiješamo. Tako pripremljen čaj sadrži djelotvorne tvari, koje su topljive samo u hladnoj ili samo u vrućoj vodi.
TINKTURA (ESENCIJA)
Tinkture su također iscjedine (ekstrakti), koje dobivamo s 38-40 % rakijom od žitarica ili voća. Bocu ili neku drugu posudu koju možemo zatvoriti napunimo rastresito do grla s izabranim biljem i prelijemo ga s žitnom ili voćnom rakijom. Ostavimo ju na toplom (oko 20 o C) dobro zatvorenu 14 dana ili čak i duže, češće protresemo, zatim procijedimo i ostatak iscijedimo. Tinkture uzimamo u obliku kapi, razrijeđene s čajem, u vidu obloga ili ih koristimo za masažu.
SVJEŽI SOK
Svježe biljne sokove koristimo u obliku kapljica ili njima premažemo oboljela mjesta na tijelu. Pripravljamo ih uz pomoć sokovnika, koji bilje isjecka i istovremeno iscijedi. Sokovi moraju biti dnevno svježe pripravljeni. Napunjene u dobro zatvorene staklenke možemo ih čuvati u hladnjaku i nekoliko mjeseci.
BILJNA KAŠA
Stabljike i lišće smrvimo s kuhinjskim valjkom na drvenoj dasci u lisnatu kašu. Kašu namažemo na lanenu krpu, položimo na bolesno mjesto, zavijemo maramom i održavamo toplim. Takav oblog može ostati preko noći.
OBLOZI OD BILJA OMEKŠANOGA NA PARI
Pustimo da u loncu zavrije voda, preko njega stavimo cjedilo u koje smo stavili svježe ili osušeno bilje i sve prekrijemo. Nakon nekoga vremena smekšano, toplo bilje stavimo u rijetku platnenu maramu (gazu) i stavimo na oboljelo mjesto. Sve prekrijemo s vunenom maramom i čvrsto zavijemo s još zavoja. Ne smijemo osjećati hladnoću. Ostavimo ih na bolnom mjestu dva sata ili preko noći.
PRIPRAVLJANJE MASTI I ULJA
Sitno narežemo dvije pune pregršti bilja. 500 grama svinjske masti zagrijemo do temperature za pečenje odrezaka. Bilje pomiješamo s vrućom masti, kratko prepržimo, promiješamo, maknemo tavu sa štednjaka, pokrijemo i pustimo da se hladi preko noći. Sutradan sve malo zagrijemo, procijedimo kroz lanenu krpu i još toplom mašću napunimo pripravljene staklenke ili druge primjerene posude. Ulje pripravljamo na sljedeći način: cvjetovima ili biljem napunimo bocu rastresito sve do grla i prelijemo s hladno prešanim maslinovim uljem, tako da je ulje dva prsta iznad cvjetova ili bilja. Ovo treba odstajati 14 dana na suncu ili blizu izvora topline.
BILJNE KUPKE
Potpuna kupka: Odgovarajuće bilje preko noći namočimo u hladnu vodu. Za kupku trebamo jedno vjedro (6 - 8 litara) potpuno svježega ili 200 grama suhoga bilja. Sljedećega dana sve zagrijemo, procijedimo i ulijemo u vodu za kupanje. Kupanje traje 20 minuta. Srce mora biti izvan vode. Nakon kupanja se ne obrišemo, nego se omotamo ručnikom ili ogrtačem za kupanje i u krevetu se preznojimo jedan sat.
Sjedeće kupke: Za sjedeću kupku potrebno nam je samo pola vjedra svježega ili oko 100 grama suhoga bilja: postupak je isti kao kod pripreme potpune kupke. Visina vode u kadi mora sezati preko bubrega. Treba voditi računa o posebnim uputama za svako pojedino bilje! Vodu uporabljenu bilo za jednu ili drugu vrstu kupke možemo još dva puta koristiti ako ju ponovo zagrijemo.
0 komentari:
Objavi komentar