“Leteći razred” je roman koji nam govori o sudbinama petorice dječaka iz petog razreda jednog internata u Njemačkoj. Leteći razred je, zapravo, naslov igrokaza kojeg je napisao Johnny Trotz, a kojeg su dječaci pripremali za Božić. U internatu susrećemo mnoštvo zanimljivih likova. Tu je Johnny, dječak bez roditelja, Matthias koji je uvijek gladan, plašljivi Uli, Martin koji je najpametniji dječak u razredu, pametnjaković Sebastian i mnogi drugi.
Svi dječaci u internatu nemaju sretno djetinjstvo, ali autor nas u samom predgovoru upozorava: Samo: nemojte se ničim zavaravati i ne dopustite da vas zavaraju. Naučite nesreći čvrsto pogledati u oči. Nemojte se uplašiti ako nešto krene naopako. Ne klonite ako vas zadesi nesreća. Budite hrabri! Morate naučiti biti čvrsti! Isto tako nam govori:Tek kada hrabri postanu mudri a mudri hrabri, moći će se osjetiti ono što su ljudi vrlo često pogrešno smatrali postignutim: napredak čovječanstva.
Dječaci u internatu često ulaze u sukobe, ali iz njih izlaze pametniji i hrabriji. Zanimljiv je odnos koji dječaci imaju s odgojiteljem kojeg zovu Justus (kada bi preveli njegovo ime s latinskog ono bi značilo Pravedan). Iz cijelog romana se može iščitati pouka o prijateljstvu, koje je vrlo važno, ali isto tako i humanost, toplina i razumijevanje.
Kratak sadržaj
Roman Leteći razred započinje predgovorom koji je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu saznajemo kako je autor htio napisati božićnu priču, ali je to bilo jako teško kad je bio august i vani je bilo jako vruće. Majka našeg autora otišla je na kolodvor i tražila kartu za negdje gdje u osmom mjesecu ima snijega. Čovjek koji je radio na kolodvoru rekao joj je da je onda za nju pravo mjesto Zugspitz (Cugšpic). I tako je autor smjesta kupio kartu za Gornju Bavarsku. Autor je boravio u podnožju Zugspitza i pisao svoju priču, društvo su mu pravili leptir Gottfried i tele Eduard.
U drugom dijelu predgovora autor nam govori kako se ne slaže s tim da su djeca neprestano sretna. Govori nam kako će se u božićnoj priči koju će nam ispričati pojaviti dječak Jonathan Trotz (Džonatan Troc) koji je rođen u New Yorku. Majka mu je bila Amerikanka, a otac Nijemac, kako se nisu slagali majka ga je napustila. Kada su Jognnyju bile četiri godine, otac ga je odveo u njujoršku luku, kupio mu kartu za parobrod koji je plovio za Njemačku. Kako dječaka nitko nije dočekao u Njemačkoj, kapetan je odveo dječaka kod svoje sestre, a kada je navršio deset godina smjestio ga je u internat Gimnazije Johanna Sigismunda. Autor djeci daje savjete kako trebaju biti sretni koliko god mogu, ali da se ne smiju zavaravati i da trebaju naučiti nesreći pogledati ravno u oči. Trebaju znati ostati na nogama i naučiti primati udarce.
Nakon dva dijela predgovora, kreće roman. Upoznajemo Matthiasa Selbmanna (Matijasa Zelbmana) koji je uvijek gladan i Ulija von Simmerna (Ulija von Zimerna) malog plavokosog dječaka koji mu daje novac. Božić se osjećao u zraku. Učenici viših razreda odlazili su na Olimp, tajanstveni brežuljak gdje se, prema priči, nalaze tajanstveni germanski kamenovi, dok su mlađi učenici ostajali u svojim sobama. Johhny Trotz bio je autor božićnog igrokaza, a Martin Thaler je bio slikar kulisa. Oni su trebali isprobati svoju predstavu u gimnastičkoj dvorani, ali su im se suprotstavili učenici viših razreda koji su tamo plesali.
Njima se suprotstavio Martin koji im je rekao kako su od doktora Bokha (Beka) dobili dopuštenje za probu. Naslov Johnnyjevog igrokaza bio je Leteći razred koji je opisivao školu kakva će možda biti u budućnosti. Igrokaz se sastojao od 5 činova. U prvom su se učenici sa svojim profesorom, kojeg je igrao Sebastian Frank, uputili na put. U drugom dolaze do Vezuva, gdje profesor drži predavanje o prirodi vulkana i Pompejima. Dalje idu u Gizu gledati piramide, gdje je Johnny glumio Ramzesa II koji je oteo djevojčicu koju glumi Uli Simmern. U četvrtom činu razred dolazi na Sjeverni pol, a u petom dolaze na nebo Svetom Petru koji im je vratio djevojčicu, koju je uzeo Ramzes II. Odjednom, dok su dječaci isprobavali posljednji čin otvorila su se vrata dvorane i unutra je ušao Fridolin kojemu su ruka i lice bili krvavi. Učenici realke su napali njega i Kreuzkamma kojeg su oteli i uzeli bilježnice s diktatima.
Nakon toga upoznajemo Nepušača, kojemu Johnny za Božić želi odnijeti poklon. Dječaci su mu kupili čarape, duhan, cigarete i crni pulover. Dječaci su zavoljeli Nepušača kod kojeg su često odlazili po savjet, pa su tog dana kad je Kreuzkamm bio otet, Martin, Johnny, Sebastian i Fridolin došli kod njega. Dogovorili su se da će Fridolin otići u kuću Kreuzkamma da vidi je li se vratio doma i onda mora doći do Egerlanda gdje će ga ostali dječaci čekati. Nepušača zanima zašto su dječaci iz realke oteli Kreuzkamma, pa mu je Johnny ispričao priču kako su oni ukrali zastavu, ali su ju vratili i to potrganu.
Dječaci su krenuli prema Egerlandu, ali su na putu sreli dječake iz trećeg razreda i rekli im da za četvrt sata budu u Majurskoj ulici. Nedugo zatim došao je i Fridolin kako bi javio da Rudi još nije došao doma. Sebastian Frank ode do Egerlanda i shvati da je Rudi svezan u podrumu, jer mu je vrata otvorila Egerlandova sestra koja je, ni ne znajući, odala te detalje. Sebastian je tražio da mu izruče Rudija i vrate diktate, ali dobio je uvjete: Egerland mu je rekao da moraju napisati pismo isprike za zastavu i ljubazno ih zamoliti da vrate zarobljenika. Sebastian nije pristao na to. Dječaci se dogovore da moraju odmah udariti, ali dolazi Nepušač koji im govori kako im nije pametno izazvati tučnjavu jer će doći i policija. Savjetuje im da odaberu jednoga koji će se boriti protiv jednog dječaka iz realke. Dječaci su pristali na to i Matthias će ih predstavljati.
Dogovorili su se da ako oni pobijede da moraju pustiti Rudija i vratiti bilježnice bez ikakvih uvjeta, a ako izgube onda će opet pregovarati. U borbi koja je uslijedila Matthias je pobijedio, ali pojavio se Egerland i rekao im kako njegovi ne žele izručiti dječaka. Ipak će doći do borbe. Martin je okupio dječake oko sebe i rekao im da će početi borba grudama. U međuvremenu su Martin, Johnny i Matthias otišli u Egerlandovu zgradu i oslobodili izmučenog Rudija, ali bilježnice nisu mogli spastiti jer su ih dječaci zapalili pred Rudijevim očima. Dječaci su pobijedili dječake iz realke.
Nakon borbe dječaci su se približavali školi. Na ulazu ih je čekao lijepi Teodor kojemu su rekli da su bili u kinu. Teodor ih je odveo doktoru Bokhu. Pitao ih je kako glasi članak kućnog reda koji se može primijeniti na njihov slučaj. Dječaci su znali da nisu smjeli izaći iz škole, jedino ako ih pusti nastavnik. Sebastian je objasnio kako su morali izaći iz škole zbog realaca koji su napali Fridolina i Rudija. Justus je odlučio da će u obzir uzeti okolnosti pod kojima su dječaci bili prisiljeni izaći van i tako im je zabranio izlazak prvog slobodnog popodneva poslije praznika, koji će provesti zajedno u njegovu uredu.
Nakon toga im je ispričao priču o dječaku koji je svaki dan odlazi iz internata zato što je njegova majka bila bolesna. Nije mario za zabrane i kazne, samo je morao svaki dan biti sa njom. Jednog dana ravnatelj gimnazije ga je kaznio s dva dana zatvora, a kada je sljedećeg dana ravnatelj htio posjetiti dječaka u zatvoru je sjedio posve drugi dječak. Bio je to bjegunčev prijatelj koji je ravnatelju ispričao što se događa s dječakom. Ta dva prijatelja su se družila i nakon škole, nisu se rastali ni kada se jedan od njih dvojice oženi. No onda mu je žena rodila dijete. Dijete je umrlo, a nedugo zatim i žena. Dan nakon pogreba njegov prijatelj je nestao. Dječaci su shvatili da im je Justus pričao priču o sebi. Johnny je shvatio da je Justusov prijatelj Nepušač.
Martin je naslikao sliku za svoje roditelje i nazvao ju „Za deset godina“. Svi su se složili da je slika jako lijepa. Dječaci su šaputali među sobom i razgovarali o ravnatelju Grunkernu koji svake godine ispriča istu šalu o Mjesecu. Nakon večernjice, svi su otišli u svoje sobe, a sat vremena kasnije vrata spavaonice broj II su se naglo otvorila i unutra su ušli duhovi. To su zapravo bili maturanti koji su na sebe stavili plahte.
Upoznajemo profesora Kreuzkamma, za kojeg kažu da je pomalo čudan čovjek, jer se nikada nije smijao. Međutim, profesor je uvijek govorio stvari kojima su se ostali morali nasmijati. Nekoliko eksternista je strpalo Ulija u koš za papir koji su objesili na dvije kuke koje su služile za vješanje zemljopisnih karata. Matthias mu nije mogao pomoći, jer su ga za to vrijeme čuvala četvorica. Profesor Kreuzkamm se ponašao kao da se ništa nije dogodilo. Primijetio je Ulija tek kad ga je prozvao da slovka riječ. Sljedeće što im je rekao bilo je: Za svaku nepodopštinu koja se dogodi nisu krivi samo oni koji su ju učinili nego i oni koji je nisu sprječili. Tu rečenicu su trebali napisati 5 puta. Nakon toga im je dao diktat o kojem se godinama kasnije pričalo. Nakon ručka Martin i Johnny su došli do Justusa i zamolili ga da prošeće s njima. Odveli su ga do Nepušača u kojem je Justus prepoznao svog prijatelja Roberta.
Dječaci su imali pretposljednju probu koja je prošla jako dobro. Svi su bili zadovoljni. No, u tri sata Uli je nestao. Otišao je na igralište i popeo se na gimnastičke ljestve, a visoko nad glavom je držao otvoreni kišobran. Želio je pokazati kako nije kukavica i skočio je s ljestvi. Četiri prijatelja su se skupila oko Ulija, a Matthias je klečao pored njega. Dječaci su mislili da je Uli umro, pa je Johnny odjurio u zgradu kako bi pozvao bolničarku, dok je Martin otišao po Nepušača. Ustvrdilo se da je Uli slomio nogu i nagnječio prsni koš, te da neće moći doma za praznike. Martinu je došlo pismo u kojem mu je mama napisala da ove godine neće moći doma za Božić zato što nemaju novaca s kojim bi mu platili put.
Dječaci su se dogovorili da će Ulijevu ulogu dobiti Stocker (Šteker), učenik trećeg razreda. Martin je bio jako tužan što ne može ići kući, pa mu se ponašanje promijenilo, ali nije htio svojim prijateljima reći o svojim problemima. Došao je dan božićne svečanosti koja je nadmašila sva očekivanja. Johnnyjev igrokaz je protekao sjajno, a Justus je predstavio Roberta kao novog školskog liječnika.
Došao je i Badnjak, dan kada su se učenici vraćali svojim kućama. Svi su otišli doma osim Johnnyja, Ulija i Martina, koji još uvijek nije priznao svojim prijateljima da ne ide kući. Justus je šetao parkom i naišao na Martina. Pitao ga je zašto ne ide kući, pa mu je Martin s teškom mukom priznao da nema novaca. Kada je to čuo Justus mu je dao dvadeset maraka da može ići kući i da kupi nešto roditeljima za Božić. Pred sam kraj romana upoznajemo i Martinove roditelje Hermana i Margaretu koji su iznimno tužni zato što njihov sin neće s njima provesti Božić. Ubrzo čuju kucanje na vratima i u kuću ulazi Martin, koji im ispriča kako je uspio doći kući za blagdane. Cijela mala obitelj je odlučila otići u šetnju i poslati profesoru Bokhu pismo zahvale.
U pogovoru nam se opet javlja pisac koji se vratio u Berlin i želi nam ispričati o svom susretu s Johnnyjem i časnikom trgovačke mornarice. Pisac mi je ispričao kako se sjeća svih događaja od prije dvije godine, a Johnny mu priča kako je Martin još uvijek najpametniji učenik u razredu. Uli je čudan momak u kojem se krije snaga kojoj se nitko ne može oduprijeti. Sebastiana trenutačno zaokuplja kemija i teorija elektrona, a Matthias i dalje samo ždere i dva puta tjedno odlazi na tečaj boksanja.
Vrsta djela: roman za djecu
Tema djela: život i sudbine dječaka u internatu u Kirchbergu
Mjesto radnje: Zugspitz u Gornjoj Bavarskoj gdje autor piše ovaj roman i internat Kirchbergu
Vrijeme radnje: oko Božića
Realka ili realna gimnazija je srednja škola u kojoj se ne uče klasični jezici, nego se više pozornosti posvećuje matematici, prirodnim predmetima i živim jezicima.
Analiza likova
Johann Bokh – Justus – odgojitelj u internatu, predavao zemljopis. Dječaci su ga jako voljeli. Nije ih jako kaznio kada su nedopušteno izašli iz internata, jer su za to imali valjani razlog. On je također bio u internatu dok je bio dječak, ali je stalno bježao zatp što mu je majka bila bolesna. Imao je jednog pravog prijatelja s kojim su ga nakon mnogo godina spojili Johann i Martin. Ponudio je Robertu posao liječnika u školi, a zajedno su proveli i Božić. Dao je Martinu 20 maraka kako bi mogao ići kući za Božić.
Nepušač – čovjek kojemu dječaci zapravo ne znaju ime, a dali su mu ime nepušač po vagonu u kojem je čovjek stanovao. Sadio je cvijeće u svom malom vrtu. Često bi legao u travu i čitao knjige. Rekao dječacima da daje poduke iz glasovira. Dječaci su često kod njega dolazili po savjet. Bilo mu je oko trideset pet godina. Svirao je u restoranu “K posljednjoj kosti”. Kasnije saznajemo njegovo ime – Robert Uthofft. Bio je liječnik i jako ga je pogodilo kada nije mogao pomoći ni svojem djetetu ni ženi koji su umrli. Stari Justusov prijatelj. Justus mu je ponudio posao zdravstvenog djelatnika.
Johnny Trotz – sin majke Amerikanke i oca Nijemca. Majka ga je napustila dok je bio jako malen, a otac ga je s četiri godine poslao nazad u Njemačku. Prigrlio ga je kapetan broda i poslao svojoj sestri, a kasnije ga je i upisao u internat Gimnazije Johanna Sigismunda. Najbolji prijatelj mu je Martin, a družio se i s Matthiasom, Sebastianom i Ulije. Nadaren pisac, koji je napisao igrokaz za božićnu predstavu pod imenom “Leteći razred”. Jako voli Justusa i Nepušača kojem je s prijateljima kupio poklon za Božić
Matthias Selbmann (Matijas Zelbman) – učenik petog razreda, koji je uvijek gladan. Jako hrabar i jak. Sudjelovao je u dvoboju s realkom boreći se protiv Heinricha Wawerke (Hajnriha Vaverke). Često je od drugih posuđivao novac da si može kupiti nešto za pojesti, ali čim mu je otac poslao novac, sve je vratio pa čak i počastio svoje prijatelje koji su glumili u igrokazu.
Uli von Simmern (Uli von Zimern) – mali plavokosi dječak. Sve bi dao da može biti hrabar poput Matthiasa. Čim zagusti on pobjegne. Čezne za domom. Htio je zadiviti druge i pokazati se da je hrabar, pa je skočio sa gimnastičkih ljestvi s kišobranom i slomio nogu, te nije mogao kući za praznike.
Martin Thaler – najpametniji učenik u razred, slikar kulisa. Drugi za njega kažu kako je strašno marljiv, ali nije štreber. Najbolji je u školi, ali uvijek ima vremena za svoje prijatelje, pa nekad s njima i sudjeluje u tučnjavama. Plaća samo pola školarine. Za Nepušača je naslikao sliku koju je nazvao “Samotnjak”. Bio je jako tužan što nije mogao kući za Božić, ali kasnije mu je Justus pomogao i dao 20 maraka pa se mogao vratiti svojim roditeljima.
Sebastian Frank – mudrijaš, čita pametne romane i uvijek ima nešto pametno za reći. Jedini od učenika je dobio da 50 puta mora napisati rečenicu koju ima je rekao profesor Kreuzkamm. Priznao je da je plašljiv, ali i rekao da ga njegov nedostatak hrabrosti ne smeta, niti se toga stidi kao Uli. Često je govorio nešto podrugljivo i čudno. Kada je pisac susreo Johnnyja saznajemo da ga zanima kemija i teorija elektrona.
Lijepi Profesor Kreuzkamm – čudan čovjek, koji se nikada nije smijao, ali se na njegovim satovima puno moglo naučiti. Svom sinu je rekao da pozdravi svoje roditelje i da nek otac ubuduće bolje pazi na njega.
Pojavljuju se još mnogi likovi dječaka koji žive u internatu i eksternista, kao i dječaka iz realke.
Erich Kästner biografija
Erich Kästner rođen je 23. februara 1899. godine u Dresdenu u Njemačkoj. Imao je titulu jednog od najboljih njemačkih pisaca za djecu.
Pohađao je njemačka sveučilišta u Berlinu i Leipzigu gdje je studirao germanistiku i romanske jezike, a također je i doktorirao iz filozofije.
Velika želja mu je bila da postane učitelj, no bavio se književnošću i novinarstvom. Bio je romanopisac, filmski scenarist, kazališni dramatičar te pjesnik liričar.
Proslavio se diljem svijeta tek kada je počeo pisati knjige za djecu. Knjiga “Emil i detektivi” bila je njegova prva napisana knjiga i to u dobi kada je imao samo 29 godina. Prevedena je i čitana na mnogim jezicima, a po njoj su snimljeni i filmovi.
Od drugih romana poznati su još “Leteći razred”, “Tonček i Točkica”, “Emil i tri blizanca” i “Blizanke”.
Dobitnik je velikih međunarodnih književnih djela. Umro je 29. jula 1974. godine.
0 komentari:
Objavi komentar