Profesorica iz snova

Razdoblje adolescencije u svakome budi slatko – gorka sjećanja. Za neke je to bilo najljepše doba, a za neke noćna mora. Za potrebe svoga romana, Miro Gavran, vratio se u rano tinejdžersko doba i preko lika 14- godišnjeg Ive i dogodovština koje je prolazio, s mnogo razumijevanja uspio je dočarati poteškoće, ali i ljepotu koju donosi adolescencija. Ivo nam živopisno opisuje svoj život, svoju obitelj, profesore, brige i slatke probleme. Roman je pisan u obliku dnevničkih zapisa, ispunjenih bistrim humorom i akcijom, uz veoma realističan pristup prikazu svakodnevice.

Fabula je građena na principu gradacije. Započinje zapisima požalica frustriranog mladića, a završava krajem koji ne samo da je sretan za sve likove, već daje prostor glavnom liku za emocionalno sazrijevanje. Ivo se kao lik tijekom romana razvija psihički i emocionalno. U početku ga upoznajemo kao 14- godišnjaka ispunjenog kompleksima i brojnim željama prosječnog tinejdžera. Osjećao se jadno, neshvaćeno, roditelji su mu se popeli na vrh glave, a kao vrhunac svega, zaljubio se u profesoricu iz zemljopisa. Iako je u početku izluđen profesoricom, Ivo s vremenom shvaća da je profesorica za njega preveliki zalogaj i da po godinama nisu ni malo kompatibilni. Kraj romana donosi nam mladu zrelu osobu koja je uvidjela svoje pogreške, prihvatila ih, a budući da mu je i sreća bila sklona, njegova glupost na kraju se pretvorila u neku korist. U pozadini njegove priče odvija se još jedna, ne toliko sretna priča kolegice Eve. Ona proživljava dramu uzrokovanu svađom svojih roditelja, koji si često prijete razvodom.

Modeli za likove u romanu preuzeti su iz stvarnoga života; neshvaćeni tinejdžeri, mame i tate s velikim očekivanjima i oni s obiteljskim problemima. Njihove male i velike životne drame u čitatelju potiču prepoznavanje svakodnevnih situacija, što iz vlastite, što iz bliže okoline.

Gavran u romanu nije mogao pobjeći od svojih dramaturških korijena pa je i u roman unio notu kazališta. Osim predstave koju stvaraju glavni likovi i same životne situacije u sebi nose notu drame koju režira život. Dramska napetost prisutna je u svakoj situaciji, a tomu pridonosi i dinamika radnje. Roman je lišen pretjeranog opisivanja, umjesto toga naglasak je na odnosima među likovima i Ivinom pogledu na svijet.

Vrsta djela: humoristični roman/roman za mlade

Mjesto radnje: Zagreb

Vrijeme radnje: neodređeno sadašnje doba

Tema djela: Ivova zaljubljenost u profesoricu zemljopisa

Ideja djela: iskrenost u ljubavi najbolji je put do sreće

Kratak sadržaj

Prvo poglavlje

Ponukan jadima tinejdžerskoga života, mladi Ivo započeo je jedne srijede voditi dnevnik. Taj dnevnik trebao je poslužiti kao ispušni ventil za sve njegove frustracije uzrokovane teškoćama koje nosi mladenačko doba. Ivo nam se predstavio kao najjadnije biće na ovom svijetu: on nema seksualnog iskustva, živi s bedastom majkom, bedastim ocem i intelektualno superiornijim bratom. No, najveći problem predstavlja mu što nema, kako on sam kaže – komada. Ivo se sa obitelji preselio iz Nove Gradiške u Zagreb jer je njegov stariji brat krenuo na studij, stoga su roditelji odlučili da bi bilo najpametnije preseliti se s njim u metropolu. Zašto bacati novac na stanarinu kad će i tako za 5 godina i Ivo krenuti na faks. Još jedan razlog za frustraciju – obiteljska očekivanja intelektualne domene. No da ne bi sve bilo baš tako crno, Ivo je u Zagrebu uspio pronaći dvojicu dobrih prijatelja – Zokija i Pavla; svaki “opaljen” na svoj način. Zoki je živio sa tatom te se njihov život vrti oko pronalaska nove potencijalne mame.

Budući da je Ivin brat Tomo položio posljednji ispit, njihova mama odlučila je proslaviti taj događaj i napraviti voćnu tortu. Po struci medicinska sestra, sanjala je napredak u medicini te je svoje neostvarene ambicije prenosila na dečke. Ivi je vječito prigovarala zbog ocjena, iako je prolazio s vrlo dobrim i time bio zadovoljan. Jedino su ga mučili kemija i zemljopis iz kojih je imao dobar, ali samo zato jer ga ta dva predmeta nisu pretjerano zanimala. Kemija je ispunjena smiješnim elementima, a krajolici nacrtani na zemljovidu nemaju veze s onima u stvarnosti. Zemljopis se može naučiti samo putujući.

Zahvaljujući svojoj baki, Ivo se mogao pohvaliti da je proveo ljeto na otoku Hvaru, u njezinoj staroj kući. Baka je strahovito poduzetna i zna prepoznati pravu priliku kad naiđe. Nakon što je pokopala svog prvog muža, uspjela je uloviti lovatora i naslijediti njegovo bogatstvo, nakon što je i on preselio u više sfere. Ljetnim praznicima je ubrzo došao kraj i škola je ponovno počela, a s njom i svakodnevna rutina. S profesorom i uspavanim, preostalim ljetnim suncem, ponavljali su gradivo iz matematike 7. razreda i ispunjavali ankete školskog psihologa, na koje je Ivo kreativno odgovorio, posebno na pitanje što je pubertet.

Prvi školski dan činio se kao još jedan u nizu, sve dok se nije pojavila ONA. Škola je dobila novo pojačanje iz zemljopisa, nakon što je stari profesor otišao u invalidsku mirovinu. Nova profesorica zemljopisa oličenje je savršenstva. Čim je završila studij, došla je raditi u školi te joj je Ivina generacija bila njezina prva. Bilo je vidljivo da ju je obuzela trema, no brzo se pribrala, predstavila i započela s radom.

U petak su Ivo i Pavle otišli u kino pogledati glupi film o mafijašima, iako je Ivo lud za borilačkim filmovima, budući da trenira karate. Gledanje filmova jedino je vrijeme kada se njih dvojica mogu družiti. Naime, Pavle ide u drugu školu. Njegovi roditelji uvrtjeli su si u glavu da je ta škola mnogo bolja, pa sad jadni Pavle mora i dulje putovati do škole. Tijekom njihovo druženja Pave mu je pričao o svojim provodima s djevojkom. Sve je to Ivu bacalo u još veću depresiju. U subotu navečer dobio je priliku baviti se jednom od svojih omiljenih tajnih aktivnosti – gledanjem erotskih filmova. Pojedine scene pratile su ga i u carstvu snova.

U nedjelju je doma nastala ludnica. Trebala je doći Tina, cura Ivinoga brata, jer je konačno došao red na nju da dođe kod njegovih. Mama je na rubu živčanog sloma spremala sve do savršenstva, od sobe do kolača. Tata se pohvalio da je ispunio dva listića sportske prognoze, a njegova pohvala dovela je do razmatranja mogućnosti što bi bilo kad bi osvojio milijunski iznos. Kažu da novac kvari ljude. Premda nepostojeći, uspio je iz Ivinih roditelja izvući ono najsebičnije. Uslijedila je burna svađa uz koktel niskih udaraca temeljenih na neostvarenim željama iz kojih proizlaze osobne frustracije. Ručak je nakon toga protekao u napetosti.

U nedjelju je do Ive došao Zoki te su raspravljali o novoj profesorici zemljopisa. Zoki je komentirao da je zgodna poput Angeline Jolie te da je njezin dečko pravi sretnik. Ivo je na tu pomisao osjetio ljubomoru. U školi je razrednica najavila roditeljski sastanak, uz prijetnju ne pojave li se svi, maturalno putovanje će pasti u vodu. Eva je zamolila sve kolege da nagovore svoje roditelje da se pojave na roditeljskom. Kada je Ivo svojima priopćio da je sutra roditeljski, nastala je nova svađa. Roditelji su se prepucavali tko neće ići, a uvrede su pljuštale na sve strane. Situaciju je smirio Ivin brat rekavši kako je važno da oboje odu na roditeljski i time pokažu da im je stalo do njihovog djeteta.

Na velikom odmoru Eva je spasila Ivu od jedinice iz matematike, tako što mu je dala da prepiše zadaću. Dok joj je vraćao bilježnicu, primijetio je da je nesretna. Kasnije, dok su čekali tramvaj, ispričala mu je o obiteljskim problemima. Majka i otac spremali su se za razvod. Otac je navodno imao ljubavnicu s kojom se često dopisivao, što je majka doznala. Cijelu noć su se svađali i jedno drugomu izvlačili prljave detalje iz problematične prošlosti. Isplivalo je tu još ljubavnika i ljubavnica te brojne pogreške i grijesi. Eva je bila uvjerena da će joj se ovaj put roditelji doista rastati. Ivo ju je pokušao utješiti, a ona mu je uzvratila kako zna da se njezini roditelji vole, ali su egoistični, natjecateljski nastrojeni ateisti. Bilo bi im bolje kada bi se malo okrenuli religijskom životu. Ivo joj je pokušao proturječiti no na kraju je odustao.

Navečer su se s roditeljskog vratili mama i tata, donoseći jednu dobu i jednu lošu vijest. Maturalac je bio dogovoren bez većih poteškoća, a loša vijest je Ivin psihotest, točnije odgovori na njega. Majka i otac su se pošteno izvikali, govoreći mu da ih je osramotio i da će još netko pomisliti da mu u obitelji nešto nedostaje. Ivo im je uzvratio da ne želi živjeti svoj život u licemjerju. Otac ga je spustio opaskom kako se stvarno ponaša kao obična nakupina hormona.

Drugo poglavlje

Mjesec dana je prošlo otkako je Ivo prestao voditi dnevnik. Povjerovao je kako ga možda više nikada neće ni pisati. No, toliko toga se izdogađalo da je jedva dočekao povjeriti se praznim stranicama. Najnovije vijesti su bile o Evinim roditeljima. Umalo su se rastali da Evin tata nije spasio stvar. Njezina majka je u naletu bijesa porazbijala sve tanjure i otišla u hotel. Uz mnogo muke i požrtvovnosti, Evin otac ju je uspio pronaći i vratiti kući.

Zokijev tata ima novu djevojku, majku petero djece. Mučilo ga je što će se dogoditi ako se ona useli k njima. Ivo mu je rekao da je to vrlo malo vjerojatno jer su tek prohodali i time ga malo smirio. Osim roditelja, svađalačko raspoloženje nije zaobišlo ni Ivinog brata i njegovu djevojku Tinu. Tina je željela da Tomo bude njezin prvi pacijent tijekom njezine zubarske prakse. On je to glatko odbio jer se nije mogao nositi s idejom da mu vlastita djevojka kopa po zubima. Uvjeravao ju je da to što joj ne dozvoljava praksu na njegovim zubima nije nedostatak ljubavi, već zdrav razum. Tako su se posvađali da nisu pet dana razgovarali. Nakon petog dana nazvao ju je, ispričao se i dozvolio joj da mu kopa po zubima, samo neku mu se vrati.

Za vrijeme odvijanja obiteljskih i prijateljskih drama, Ivo je imao vlastite brige. Profesorica Stela najavila je usmeni ispit. Ivo je prionuo na posao. Sve je naučio u detalji i briljirao jer se bojao da ne ispadne glup pred njom. Profesorica ga je nakon sata zaustavila, što je ubrzalo Ivino srce. Pomislio je na razne razloge zbog čega bi ga mogla zaustaviti, no zapravo je samo željela da se Ivo pridruži grupi dodatne nastave iz zemljopisa. Bez razmišljanja je pristao na njezinu zamolbu.

Roditelji su ostali ugodno iznenađeni njegovom novom promjenom, a prijatelj Zoki je skoro pao u nesvijest. Na prvom sastanku profesorica je osvojila Ivu svojim znanjem i karizmom. Da je predavala o telefonskom imeniku, bila bi zanimljiva. Ta dodatna nastava bila je savršen izgovor za viđanje profesorice. Nekoliko dana nakon dodatne nastave dogodilo se nešto što će Ivu navesti da promisli kako je on idealan muškarac za Stelu, ali i potez koji će ga stajati velike količine živaca. Na ravnateljevu zamolbu, nosio je šalice za kavu u školsku kuhinju na pranje. U blagovaonici je začuo glas profesorice Stele i knjižničarke Ane. Naćulio je uši kako bi čuo njihov razgovor. Stela se žalila Ani na muškarce i da nema snage za nova razočaranja. Ispričala joj je da su svi današnji muškarci plitki; samo misle na nogomet i svoje bicepse. Želi nekoga s kim će moći razgovarati o književnosti, kazalištu i umjetnosti. Potom se razgovor prebacio na Steline omiljene ruske pisce, dok je Ana uzvratila da je njoj najdraža hispanoamerička književnost. Ana je Steli spomenula neki ludi tekst koji je dobila i rekla da joj ga mora poslati na mail. Zamolila je Stelu da joj da svoju e-mail adresu, a Ivo ju je dobro zapamtio. Razgovor ga se duboko dojmio i čvrsto je odlučio poduzeti nešto po pitanju toga. Bio je definitivno uvjeren da je on muškarac za nju, iako mu sudbina nije bila naklona i stvorila ga devet godina nakon profesorice Stele.

Sutradan, Ivo je otišao u gradsku knjižnicu posuditi knjige koje Stela voli i bacio se na čitanje. Njegova majka ostala je oduševljena novom sinovljevom promjenom. Dva tjedna nakon događaja u kuhinji, dogodilo se nešto na Ivinu nesreću, a možda čak i sreću. Na dodatnoj iz zemljopisa skidali su s ormara oštećeni, plastični reljef. Ivo se na njega porezao pa je profesorica morala biti i medicinska sestra. U tom trenutku pomislio je da će pasti u nesvijest od uzbuđenja, a te slike su ga pratile i noću. U danima koji su uslijedili njegovo psihičko stanje bilo je sve gore i gore. Stela je u potpunosti okupirala njegove misli, zarobila je njegovo srce. Počeo je fantazirati kako bi bilo dobro da se sretnu za neke četiri godine nekom klubu te da je tada zavede i odvede kći. Realnost ga je brzo zapljusnula. Njegove fantazije o Steli, u kombinaciji s frustrirajućom realnošću, uništavale su njegovo mladenačko srce, sve dok se nije sjetio da ima njezinu e-mail adresu – put do njezinog srca. Odlučio se za radikalan potez – poslati joj poruku, tj. početi se dopisivati sa njom, ali bez da joj otkrije svoj identitet. Tako je kreirao novu e-mail adresu, promozgao i poslao ljubavno pismo. Potom je uslijedio paničan strah jer se bojao da će ga razotkriti, a o posljedicama da i ne govorimo.

Dugo je iščekivao odgovor, no nije ga bilo. Stela se na nastavila ponašala sasvim normalno. Ništa u njezinom ponašanju nije otkrivalo da se nešto značajno dogodilo. Poslije nastave brzo je otrčao kući provjeriti e-mail, no odgovora i dalje nije bilo. Pored svih muka zaboravio je na jedan veliki događaj koji je unio uzbuđenje u obitelj. U petak je tata uzbuđeno dotrčao kući, prekinuo mamu u njezinom pravljenju kolača i okupio cijelu obitelj kako bi im priopćio veliku vijest. Gradonačelnik je došao u njegov salon te je imao čast ošišati ga. Radosno je prepričavao njihov razgovor o tome kako ga je savjetovao u vezi uređenja Zagreba. Želio je proslaviti jer ne dolazi mu svaki dan gradonačelnik na šišanje. Pozvali bi svoje susjede i prijatelje pa bi se tata mogao malo podružiti i usput praviti važan. Njegovo raspoloženje potrajalo je sve do sutradan kada je u novinama izašla udarna vijest o tomu da je gradonačelnik umalo ostao bez uha. Nije mu preostalo ništa drugo nego povući se u mišju rupu i otkazati proslavu. Od sada, svaki puta kada čuje riječ gradonačelnik, otac se malo trzne.

U srijedu nakon škole, Eva je pozvala Ivu na kolače jer je primijetila njegovo raspoloženje pokisle mačke. Priznao je Evi da je zaljubljen u stariju djevojku, ali joj nije mogao priznati da se radi o profesorici Steli pa je umjesto Stele izmislio priču o 18-godišnjoj djevojci. Razgovor ih je odveo na religijske teme, a o tome Ivo nije imao snage raspravljati. Kada se vratio kući i uključio računalo, skoro je pao u nesvijest. Odgovorila je! Stela je odgovorila! Dobio je prvo ljubavno pismo i to od svoje ljubljene profesorice. U e-mailu mu je navela da bi bilo pristojno kada bi joj otkrio svoj identitet, a jedini razlog zbog kojeg se odlučila dopisivati se s njim bilo je njezino mišljenje da je on profinjena duša željna pažnje. Kako su započeli razgovor o ruskoj književnosti, upitala ga je za mišljenje o Pasternakovom “Doktoru Živagu”. Pročitao je e-mail, a nakon toga su ga preplavile razne emocije te nije znao što učiniti. Treba li izaći iz sjene anonimnosti? … A tu je i problem ruskog pisca i njegovog djela koje treba svladati. Pred njim je stajao doista veliki izazov.

Drugi dan navio je budilicu ranije i uputio se u gradsku knjižnicu. Vidjevši o kolikim se knjigama radi, sve lađe su mu potonule, no ubrzo je pronašao spasonosnu luku i to u profesoru hrvatskoga jezika. Poslije sata pitao ga je za mišljenje. Profesor Zvonko dao mu je odgovor u visini vrsnoga književnog kritičara, a Ivo ge je kasnije iskoristio u pismu Steli i time je oborio s nogu.

Treće poglavlje

U petak ujutro Ivo se sukobio sa Tomom. Posvađali su se zbog Ivine neovlaštene upotrebe Tominih sredstava za uređivanje. Tata je gunđao da se predugo zadržava u kupaonici, a ni Tomo ga nije štedio; napao ga je rekavši mu da od velike količine gela za kosu izgleda poput najgoreg sicilijanskog mafijaša. Njihovo cirkusiranje bilo je još jedan udarac za Ivin krhki ego. Cijelo poslijepodne proveo je čitajući “Doktora Živaga” i svakih pola sata provjeravao e-mail. Majka se malo zabrinula za njegovo ponašanje. Iako je željela da joj sin bude intelektualac, smatrala je da ne valja pretjerivati ni s čim. Stela mu je napokon odgovorila na e-mail i pred njega stavila još veći književni zalogaj – “Majstora i Margaritu” te “Uliksa”. S jedne strane godilo mu je što je nastavila dopisivanje, ali ti izazovi bili su poput nemoguće misije. Ne može više ispitivati profesora i tražiti ga za mišljenja. Netko će već nešto posumnjati. Da stvar bude bolja, sat književnosti ima tek u utorak te ne stigne dobiti odgovor. Bude li odugovlačio s odgovorom, mogla bi pomisliti da je nepristojan.

Otišao je u krevet košmarnih misli i s grčem u želucu. Rješenje njegovih problema bila je Eva. Pohvalila je njegov novi životni stil koji ga je doveo do statusa odličnog učenika. Kada je upitao što ona radi, doznao je za dramsku grupu profesora Zvonka. Malo se raspitao o okolnostima rada grupe. Eva se požalila na nedostatak muških članova u grupi pa je predložila Ivi da im se pridruži. Nećkao se oko prijedloga iz više razloga. U životu nikada nije glumio, a i ima obaveza u zemljopisnoj grupi. S druge strane, tako bi bio češće uz profesora Zvonka s kojim bi se mogao konzultirati oko remek-djela književnosti. Rekao je Evi kako će razmisliti jer ima tremu. Na kraju je pristao, pa makar morao statirati. Eva je bila presretna njegovom odlukom.

U vrijeme subotnjeg ručka zazvonio je telefon i mama se javila. Nazvala ju je baka i predložila zajednički put u Prag. Tata se na to uvrijedio jer nije i njega pozvala. Ponovno su se žestoko posvađali i oko puta i oko njezine mame. Kada je Ivo vidio da svađa poprima novi zamah, neopaženo se odšuljao u sobu k svojim Rusima i računalu.

U ponedjeljak je preko volje otišao na dramsku grupu. Na početku su radili vježbe pantomime, improvizacije bez riječi gdje su Eva i Ivo trebali odigrati posvađani bračni par i njihovu pomirbu. Iz životnoga iskustva odigrali su svoje uloge savršeno. Oboje su ispali prave face pred profesorom i svojim školskim kolegama. Profesor je rekao da će iduću srijedu donijeti tekst jedne vesele drame. Od uzbuđenja gotovo je zaboravio pitati profesora za mišljenje o Bulgakovu i Joyceu. Profesor ga je podsjetio pitajući ga kako mu se svidio “Doktor Živago”. Potrčao je kući s mislima koje mu je usadio profesor i poslao e-mail voljenoj Steli. Ona mu je odmah uzvratila i tražila mišljenje o brojnim hrvatskim autorima poput A.B. Šimića, S.S. Kranjčevića, ali i o stranim poput Lorce, Baudelairea, Jesenjina itd. Sada je Ivi bilo jasno da glumačka družina uopće nije bila loša ideja. Barem s profesorom može imati ubrzane satove književnosti.

Kolika mu je pitanja postavljao, profesor je pomislio da se sprema za studij književnosti. Ivo je samo skromno komentirao da su mu najdraži predmeti zemljopis i književnost. Nakon što su se pojavili i ostali sudionici grupe, profesor im je podijelio materijale. Uprizorit će dramu “Pobijedit će ljubav”. Drama se odvija u Buenos Airesu, a glavni likovi su dvoje mladih zaljubljenih kojima na putu stoje roditelji. Na kraju se razotkrije neki pokvarenjak koji je zavadio dvije obitelji i sve se sretno završi. Glavne uloge su, naravno, pripale Evi i Ivu. Pikantni začin ove drame jest poljubac na kraju. Iako klišejiziran kraj, učinio je dovoljno prostora za neugodnost mladim glumcima.

Prva proba je završila, ali zato je Ivu kod kuće dočekala prava drama katastrofe, uz popratne vodene efekte. Tata je pokušao popraviti cijevi kod umivaonika, međutim, njegove vodoinstalaterske vještine su zakazale. Kupaonica se pretvorila u mali unutarnji bazen. Mama je skupljala vodu ručnicima, gunđala i vrijeđala tatu. Susjed Dragec je ubrzo došao i spasio dom od moguće štete. Njih dvoje bili su usijane glave do te mjere da nisu mogli prekinuti svoju verbalnu borbu. Tu noć, umjesto da spava, Ivo se bacio na pisanje pisma uz pomoć bilježaka s predavanja profesora Zvonka. Drugi dan ujutro, stigla mu je povratna informacija. Oduševljeno mu je pisala kako je nevjerojatno koliko se njihova mišljenja o književnosti podudaraju. Nije mogla odoljeti da mu ne postavi još koji zadatak; trenutno čita “U ime ruže” pa ju je zanimalo i mišljenje o tomu, kao i o knjizi “Sto godina samoće”. Pomalo ga je počelo umarati to dopisivanje, žicanje Zvonkeca za pomoć, nosanje debelih knjižurina i sve to samo kako bi je mogao shvatiti.

Ivo je ponovno napravio jednomjesečnu pauzu u pisanju dnevnika, a toliko se stvari izdogađalo. Zokijev tata toliko je bio zaljubljen u svoju udovu da nije vidio dalje od nje. Pa čak ni vlastitog sina. Kao rezultat Zoki je nakupio dobru četu jedinica, a kada je čuo da će se sljedeći tjedan održati još tri ispita, bio je spreman na očajnički čin. Doduše, taj očajnički čin bio je čista glupost koja ga je mogla stajati školske karijere, no očajan čovjek ne bira sredstvo, već samo vidi cilj. Budući da više nije mogao markirati zbog prevelikog broja neopravdanih sati, odlučio je profesore natjerati na štrajk. Poslao je lažan dopis u kojem poziva nastavnike na pobunu i štrajk organiziran u tajnosti. Ivo je poludio kada je to čuo i izgrdio Zokija. Predložio mu je da pošalje novi dopis s opravdanjem kako je netko na svoju ruku poslao lažan dopis i time si pokuša spasiti glavu. Zokiju je glava bila spašena, ali zato je kao glavni sumnjivac “pao” profesor tjelesnoga.

Ivo je i dalje zadržao svoj marljiv tempo – redovito je pohađao pokuse za predstavu, čitao knjige i odlazio na dodatnu nastavu zemljopisa. Zbila se i jedna nova promjena; gluma i druženje sa Evom postali su pravi užitak. Usporedo s time počeo se mijenjati i odnos sa profesoricom Stelom. Više ju nije gledao istim očima. Prepiska s njom bivala je sve kompliciranija i kompliciranija. Vječno je ispitivao profesora za mišljenje o piscima pa je lagano počeo dobivati dojam da je dopisnik iz sjene između profesorice Stele i profesora Zvonkeca. Sve to pomalo mu je počelo ići na živce. Kako je odlazio u kazalište i postajao čovjek od kazališta, to mu je sve više i više dosađivali biti znalcem svjetske književnosti. Osim toga, Stela je počela kukati i iznositi svoje intimne probleme. Ivo je ostao šokiran koliko jedna zgodna ženska može biti emotivno zeznuta i ispunjena kompleksima. Ako ništa drugo, Ivo je naučio nešto novo o ženama, međuljudskim odnosima, a i popravio je svoju čitalačku biografiju. Sada je nastao problem kako prekinuti tu zavrzlamu, a ne povrijediti lijepu Stelu.