Kužiš, stari moj

AUTOR: ZVONIMIR MAJDAK

“Kužiš, stari moj” najpoznatiji je roman autora Zvonimira Majdaka. Njegov roman uvršten je u model proze u trapericama, a razlog leži u jeziku kojim je roman napisan. Naime, prozu u trapericama definira opušten i spontan jezik mladih, bez definicija i pravila te pružajući otpor prema birokratiziranom jeziku.

Roman “Kužiš, stari moj” napisan je zagrebačkim žargonom, polukajkavskim stilom i s vremenom se svrstao u najbolji primjer urbanog folklora. Mnogi kritičari došli su do zaključka da je upravo Majdak prvi pisao svojim slobodnim jezikom i tako uveo u jezik jednu vrstu slobode. Djelo je napisano zagrebačkim žargonom tako da je Majdak miješao upotrebu štokavštine i kajkavski dijalekt. Djelo je izdano 1970. godine, a u to vrijeme tako su pričali zagrebački obrtnici.

Majdak je ovim dijelom prenio čitateljima život i jezik zagrebačke ulice toga vremena, surovu realnost kojim je živio prosječni Zagrepčanin. Roman je nastao u vrijeme kada se Hrvatska nalazila u sustavu bivše Jugoslavije te hrvatski jezik nije imao nikakvu zaštitu, štoviše, on je potiskivan pa tako ni narječja nisu mogla doći do izražaja. Iz tog razloga, ovo djelo je još vrednije jer se na neki način bori protiv toga iako ga ne možemo svrstati u kajkavsku književnost.

Radnja romana događa se u Zagrebu u vrijeme socijalizma.

“Koliko rulja kune kaj mora sipati poreznicima lovu, toliko je Glista bio hepi što je porez izmišljen i što ga u socijalizmu nisu ukinuli kao što su obećavali.”

U romanu se kroz dijaloge i razmišljanja likova može vidjeti uvijek prisutan sukob između starije generacije i mladih. Roman obiluje erotskim scenama i humorom, često i ironičnim. Govori o neostvarnim iluzijama tadašnje mladeži, o brtualnosti života i o čežnjama za nekim boljim životom.

Roman opisuje dogodovštine dvojice prijatelja, Gliste i pripovjedača, od njihovih školskih dana pa do ranih tridesetih godina. Nakon što je Glista odustao od škole za automehaničara, a pripovjedač je jedva prolazio u školi za električara, jednoga dana Glista se zaposli u autopraonici kod Rude te mu se ubrzo pridruži i pripovjedač.

Kada je ugledao Rudinu suprugu, Gizelu, Glista se zaljubio na prvi pogled. Kako bi pokušao osvojiti Gizelu, pripovjedač mu smjesti odličan posao. Naime, nakon što je Ruda pripovjedaču povjerio novac za porez koji je trebao odnijeti gospođi Gizeli, pripovjedač odluči predložiti Rudu te mu tako daje priliku da se približi Gizeli.

No, Glista ne iskoristi priliku. I ne samo to, biva osramoćen kod Gizele. To je ostavilo traga na njemu i od onda je sve krenulo nizbrdo za njega. Sreo je Kurblu te se odlučio s njime zabaviti, pronaći zgodne djevojke i zaboraviti gospođu Gizelu. Kurbla ga upoznaje s Eminom iz Sarajeva i s Gezom pa se sva trojica zabave s Eminom u krevetu.

Nakon toga, Geza je imao grižnju savjesti pa se odlučio ispovjediti, no prije toga su otišli jesti u gostionicu. Tamo su upoznali ludog gospodina Milčeka te doživljavaju niz pustolovina u gradu. Na kraju su uvjereni da idu kod gospodina Milčeka na šunku no on ih odvede u psihijatrijsku bolnicu gdje provode noć.

Poslije provedene noći u psihijatrijskoj bolnici Glista više nikada nije bio isti. Bio je utučen, deprimiran i rastresen što dovodi i do tragičnog kraja.

Vrsta djela: roman

Tema djela: dogodovštine dvojice najboljih prijatelja, Gliste i pripovjedača

Ideja djela: u životu ništa ne treba shvaćati previše ozbiljno. Treba se prilagoditi situaciji i uzeti ono najbolje što nam život pruža.

Mjesto radnje: Zagreb

Vrijeme radnje: doba socijalizma

Kratak sadržaj

Pripovjedač se od svih momaka iz društva, najviše slagao s Glistom jer Glista mu je po svemu odgovarao. U mnogim su se temama i situacijama našli i imali su puno toga zajedničkog. Čak su imali i podjednake šanse kod djevojaka. Tako su ubrzo postali i najbolji prijatelji.

Iako su u mnogo toga bili slični, bili su ipak i različitih karaktera. No, upravo su ih te različite crte ličnosti ponekad baš i zbližavale. Glista je bio pravi prijatelj koji ga nikada nije razočarao, nikada mu nije oteo djevojku i u njega je imao potpuno povjerenje.

Dane su provodili lutajući zagrebačkim ulicama i radeći ono što su najviše voljeli. Uživali su u svojoj mladosti, izlazili su, družili se i osvajali djevojke. Nekada su imali više sreće, nekada manje, ali nikada nisu odustajali.

U to vrijeme bili su naučnici. Glista je htio postati automehaničar, a pripovjedač električar. Preko dana su bili u školama, a navečer je njihovo slobodno vrijeme bilo rezervirano za zabavu. Išli su u kino, u slastičarnicu, nedjeljom na utakmicu, krali su voće na tržnici, štipali kumice za stražnjicu, a znali su i gdje se okupljaju najbolje djevojke koje su pokušavali osvojiti. Tako su često “visili” u kafićima gdje su se okupljale najbolje frajerice i frizerke.

Otac pripovjedača radi na ciglani i govori mu cijelo vrijeme da se ugleda na njega i da gubi vrijeme s elektrikom. Njemu nije bilo jasno zašto bi se ugledao na njega kada on “rinta” po cijele dane. Otac mu je savjetovao da ide za klesara jer je njegov školski kolega klesar i pošten radnik koji ima radionicu na Mirogoju. Smatrao je da će elektrika uskoro izumrijeti, doći će nešto novo i on neće imati posla. Majka se u mnogo čemu nije slagala s ocem, ali u ovome mu nije kontrirala. Roditelji nisu bili zadovoljni njime i to su mu davali do znanja govoreći mu da je najgori i najnezahvalniji jedinac. Pripovjedaču nije bilo jasno zašto se svi prave da je njihova obitelj ugledna, a njegov djed je cijeli život teško radio na poljoprivrednom zemljištu nekog Nijemca. Zbog tih se stvari pripovjedač često svađao s roditeljima, ali sve bi zaboravio vani u dobrom društvu.

Uživao je u svojoj mladosti, a školi nikada nije posvećivao previše pažnje. Praktični rad mu je išao, ali iz hrvatskog jezika je uvijek imao jedinicu koju bi pred kraj školske godine navukao na dvojku.

Uskoro se Glista s tatom morao preseliti jer su im srušili kuću kako bi sagradili drugu traku autoceste na tom dijelu. Godinama se ništa nije događalo pa su se djeca na tom mjestu često igrala.

Glista i pripovjedač su se od tada rijetko viđali. Pripovjedač se družio s ostalim “fakinima”, ali najbolji prijatelj mu je uvijek nedostajao. Sreli su se ponekad u tramvaju ili na ulici. Glista je tati često pomagao gurati kolica prepuna starog željeza i ostalih vrijednih otpadaka koji su skupljali. Kada bi se sreli, malo su popričali i svatko bi otišao na svoju stranu.

Glista je u to vrijeme već radio u auto servisu u Lopašićevoj ulici. No, ubrzo su ga od tamo izbacili, a uskoro je napustio i školu. Posao s ocem uvijek mu je bila jedna vrstu rezerve kojem se mogao vratiti. Jedno se vrijeme bavio preprodavanjem karata, ali ni u tome nije postigao uspjeh. Dobio je batine od konkurencije, a i sve karte bi prodao po istoj cijeni daleko prije predstave jer se bojao da ih neće uspjeti prodati.

Pripovjedač je sreo Glistu na streljani koja se nalazila iza tržnice. Bio je prepun flastera, a djevojkama je pričao da se bavi boksom. Nije ga bilo briga tko će što misliti. Čim su se sreli, bacili su se u akciji osvajanja. Za oko su im zapele neke Srpkinje koje u početku nisu obraćale pažnju na njih, a kada su ih zainteresirali, oni su namjerno otišli. To je bila taktika jer su znali da će ih tako željeti još više. Kasnije su se vratili i obojica su proveli uzbudljivu noć svaki sa svojom djevojkom. Glista je djevojci potrgao čarape pa ga je onda nagovorila da mu da “pet glava” za nove ili od druženja s njom neće biti ništa. Glista je popustio iako je znao će ostati bez novca. Nakon zabave, djevojke su još ispratili na autobus. Od toga dana ponovo su postali nerazdvojni.

Glista se počeo družiti s Krumpirašem. Krumpiraš je jako volio žene, a u isto je vrijeme osjećao veliki prezir prema njima. Razlog tomu je vjerojatno bila jedna situacija kada je skoro nastradao pod tramvajem kada je trčao za jednom djevojkom. Htio je osvojiti svaku ženu i nije birao. Napunio je Glisti glavnu raznim stvarima, a pripovjedač je to odmah uočio. Naime, Glista je bio dosta naivan i svatko mu je mogao reći što želi, a on je u to povjerovao.

Pripovjedač je u to vrijeme razmišljao kako bi se mogao skrasiti. Upoznao je predivnu djevojku, krojačicu Štefu, koja je bila starija od njega i koja bi se odmah udala. I kada je već bio na rubu da je zaprosi, Glista mu je počeo pričati protiv žena i braka. Sve ono što je čuo od Krumpiraša. Na kraju je, zasad, odustao od ženidbe, zaključivši da je još mlad.

Jedno vrijeme se ništa nije događalo. Pripovjedač nije imao novca jer su mu roditelji rekli da se sam snalazi. Sve su se manje družili s ostatkom društva… Jednoga dana odlučili su ukrasti naranče s tržnice i skoro su bili uhvaćeni.

Neko se vrijeme Glista nije pojavljivao, a kada se pojavio bio je sretan i dobre volje. Rekao mu je da se zaposlio kod gospo’na Rude koji ima servis za pranje auta. Posao nije bio naporan, a zarada je bila dobra. Ponudio je i njemu posao jer je gazda taman tražio još nekoga pošto je prethodni radnik nestao.

Gospo’n Ruda je servis kupio od novca koji je dobio kao odštetu jer mu je jedan Talijan jaguarom smrskao “fićeka”, unakazio mu lice i odsjekao nogu. Ruda je prije radio kao konobar i odlično je govorio čak nekoliko jezika. Bio je oženjen za gospođu Gizelu koja je bila predivna žena i imali su dvoje djece, djevojčicu i dječaka.

Gizela je bila prelijepa. Imala je lijepo tijelo, znala se lijepo odjenuti i time još više naglasiti svoje obline. Nije voljela raditi, ali je voljela novac i zbog toga je često dolazila u servis. Naime, Ruda je sav novac držao kod sebe u džepovima i bio je dosta škrt pa ga je Gizela za svaku sitnicu posebno morala moliti novac. Momci su je odmah uočili, a Glista se posebno zagledao u nju. Čak su je i žalili jer su smatrali da joj život s Rudom nije lijep.

S vremenom se Glista jako zaljubio i počeo je dolaziti na posao odjeven u svoj najbolji kaput, žute cipele, a kupio je čak i kravatu i bijelu košulju koje je svake večeri prao. Pripovjedač je odmah shvatio da se Glista jako zaljubio. Jednoga dana Glista ga je pitao sviđa li se njemu Gizela, na što je on rekao da voli plavuše, a Gizela je crnka. Pripovjedač je u Glisti vidio pravog poštenog prijatelja jer tako pravi prijatelji nastupaju. Ruda nije primjećivao da se Glista uređuje, njemu je samo bili bitno da momci donose zaradu i da dobro rade.

Pripovjedač je što se tiče žena imao drukčije prioritete. Njemu je kod žene bitno da ga voli onakvog kakav on je i nikada se zbog žene ne bi mogao uljepšavati kako bi je osvojio.

Malo nakon toga, pripovjedač je sreo jednog fakina iz društva, starog kartaroša, koji mu je rekao da Ruda svaku večer karta, gubi na kartama i novac troši na ljubavnice. Pripovjedač se šokirao i od tada mu se nije više radilo jer se bojao da bi mogao ostati bez zarađenog novca i da će servis uskoro propasti.

Gizela je uskoro otputovala s djecom na more, što je potpuno slomilo Glistu. Bio je u depresiji, razmišljao je kako Gizela na moru sigurno ima ljubavnike te je ponovo počeo dolaziti na posao u dronjcima. Da bi ga pripovjedač oraspoložio, predložio mu je da izađu i da se zabavi s jednom od djevojaka. Glista se na to jako naljutio i otišao, a kada su se sljedeći put sreli rekao mu je da ne bude više tako gnjusan. Pripovjedaču nije bilo jasno otkuda takva promjena kod Gliste. Počeo se praviti kao da je fin, uglađen gospodin, sin nekog bogataša.

Ubrzo je i saznao zašto, Glista je rijetko što mogao zadržati za sebe. Naime, počeo se družiti s Galilejem koji mu je ispričao kako je svoju ženu upoznao u wc-u fakulteta gdje je studirao. Ona je bila udovica i čistačica, a on ju je “spasio”. Taj propali student napunio je Glisti glavu s glupostima, a on je sve to upijao.

Jednoga dana, Ruda je momcima pročitao razglednicu koju je dobio od svoje žene Gizele. Glista se nadao da će Gizela spomenuti i njega ili obojicu, ali to se nije dogodilo pa je Glista bio jako tužan.

Galilej je iskorištavao svoju ženu koja je radila za oboje dok je on dane provodio u kafićima rasipajući novac i družeći se sa ženama. Jednom joj je sve to prisjelo pa mu je dala ultimatum – ili će se zaposliti kod jedne njezine prijateljice, kume, na tržnici ili će ga ona ostaviti. On je pristao raditi, ali posao mu nije išao. Više je toga pojeo na tržnici nego što je prodao pa mu je gazdarica dala otkaz. On je ženi izmislio priču da ga je gazdarica htjela zavesti pa su se njih dvije na kraju i potukle.

Gizela se vratila s mora i izgledala je bolje nego ikada. Posvijetlila je kosu pa je ona sada poprimila crvenkasti ton. Kada je stigla u servis, Glista je odlučio da će je probati zavesti. Došao je do nje, pozdravio je i poljubio joj ruke. Na to je Gizela počela vikati kako se usuđuje, a vikao je i Ruda govoreći mu da se vrati na posao i da nema on što ljubiti ruke njegovoj ženi. Glista se šuteći vratio na posao i radio je kao da se ništa nije dogodilo.

I tako je jedno vrijeme zavladalo zatišje. Ruda taj dan nije spominjao i momci su radili i družili se. Ruda je bio jedan od onih dosadnih ljudi koji su pričali iste priče po par puta tako da su momci već sve znali napamet.

Momci su se nagledali svakakvih ljudi u servisu. Neki su očekivali da će gazda pojeftiniti jer često dolaze, neki nisu izlazili iz auta čak ni za vrijeme pranja, a neki su svašta imali obješeno na retrovizor. No, prednjačila je jedna žena koja je dolazila na pranje auta uvijek s omotanom desnom nogom ispod koljena. Vozila je Ford 2300 TS i bila je puna novca. Dolazila bi s “desethiljadarkama”, a Ruda često nije imao sitnog pa joj nije mogao vratiti ostatak.

Jednoga dana došla je u servis i upitala pripovjedača zna li nekoga tko bi joj ugradio mini-televizor u auto. On se odmah dosjetio Žohara i dao joj njegovu adresu. Kasnije je od njega čuo nevjerojatnu priču.

Nakon što joj je Žohar montirao mini-televizor, očekivao je da će mu dobro platiti. No, ona je zaključala vrata auta i uputila se u njegovu sobu. Zaključala je vrata sobe, bacila mu jastuk u glavu i počela se skidati. Žohar je iskoristio priliku, a kada je htio još, odgurnula ga je, odjenula se i otišla. Kada ju je upitao što je s novcem, odgovorila mu je da ga je upravo potrošio.

Žohar je kasnije saznao da je bila udana u Australiji za nekog bogataša koji ju je ostavio kada je saznao da ne može imati djece. I dalje je sa svojim automobilom nastavila dolaziti na pranje, a kada joj je Ruda jednom nešto rekao zadirkujući je, odbrusila mu je da joj je dosta muškaraca.

Glista je sve više vremena provodio u društvu Galileja dok je pripovjedač osvajao Gretu iz željezarije na uglu. Jedini problem bio je taj što je Greta živjela u Gornjoj Dubravi, a to je kvart u koji nije volio zalaziti jer nikada nisi znao što tamo možeš očekivati. S vremenom je više nije pratio dalje od Maksimira, a nije imao ni razlog za to jer sve što su trebali, obavili su u parku. Kada mu je rekla da ga njezin brat ne voli, to mu je bio izgovor više da je ne mora pratiti do ulaznih vrata.

U utorak je gazda pozvao pripovjedača i upitao ga je li nekada nešto ukrao kako bi ga mogao zadužiti za zadatak od povjerenja. Naime, njegovoj ženi Gizeli je trebalo odnijeti veliku svotu novca da plati porez. Pripovjedač je znao da je to pravi čas da preporuči Glistu za taj zadatak kako bi se mogao približiti gospođi Gizeli. Rekao je gazdi da ne može Glistu ostaviti samog u servisu za pranje jer ne zna raditi njegov posao, odnosno ne može naučiti rukovati s mašinama.

Gazda se preznojio od muke, ali na kraju je odlučio poslušati pripovjedača, poslati Glistu k njegovoj ženi Gizeli i povjeriti mu veliku svotu novca. Pripovjedač je priopćio Glisti sretnu vijest i on se bez pozdrava uputio Gizeli. Dok je radio, pripovjedač je razmišljao o nepravdi i plaćanju poreza.

Glista još nije mogao vjerovati što mu se dogodilo, u isto vrijeme je bio jako sretan i nesretan. Imao je kod sebe mnogo novca i razmišljao je kako bi uz pomoć njega lagodno živio. Bio je zbunjen dok se kretao do tramvajske stanice. Zaboravio je skrenuti na uglu pa je došao do tvornice radijatora. Kada se vratio, tramvaj dugo nije dolazio, a vani je bilo jako vruće. Ljudi su se počeli buniti protiv ZET-a, a jedan mladi čovjek koji je rekao da je umirovljenik, odlučio je poslati pismo novinama s oštrom osudom ZET-a. U kiosku je kupio pismo i marku i pitao prisutne tko se želi potpisati. Potpisali su se samo Glista i još jedan čovjek koji je stajao naslonjen na drvo.

Najednom su počeli pristizati svi tramvaji, a Glista je odlučio da prvo ide kući kako bi se uredio za gospođu Gizelu. Razmišljao je o tome kako će Gizela reagirati kada ga vidi, o čemu se pričati i što će raditi. Razmišljao je i o tome kako bi dobro potrošio novac koji mu je predan s povjerenjem. U mislima se vidio kako uživa na plaži odjeven u crvene gaćice s mnoštvom djevojaka oko sebe.

Kada je stigao kući, Tateka nije bilo i odmah je osjetio olakšanje. Moći će se spremiti u miru. Razmišljao je hoće li odmah javiti Galileju ovu odličnu vijest, ali je odlučio šutjeti dok sve ne bude odrađeno.

Odlučio je odjenuti kaput iako je imao par masnih mrlja, ali nosit će ga raskopčanog jer se one tada manje vide. Uredio je nokte, zalizao kosu i stavio plavu kravatu. Popio je čašicu rakije na prazan želudac. Uputio se prema tramvaju i prema kući gospođe Gizele.

Kada je stigao, pozvonio je i gospođa Gizela mu je naredila da odmah uđe kako susjedi ne bi ništa čuli. Objasnila mu je da su im susjedi jako zavidni i da moraju sve od njih skrivati.

Gizela je prebrojala novac i pozvala ga da sjedne. Ponudila ga je s kavom, no Glista je zaključio da je najbolje da nastavi s rakijom. Upitala ga je zašto joj je nedavno ljubio ruku, a Glista je bio sav izvan sebe. Smatrao je da se takve stvari ne pitaju.

Počeli su čavrljati i Gizela mu je ispričala priču iz svoje mladosti o njezinoj prvoj ljubavi. Roditelji su joj bili jako strogi i nigdje nije smjela izlaziti, a potajno je bila zaljubljena u golubara koji je živio preko puta i golubom joj stalno slao ljubavna pisma. Jednom prilikom, roditelji su trebali ići na sprovod, a ona se pravila da je bolesna pa je ostala kod kuće. Sve je isplanirala i pozvala golubara, ali se u njega jako razočarala jer je odmah navalio na nju. Jedva se spasila tako da je pomaknula nogom cijev dimnjaka, dim je napunio očevu radionicu, a golubar je pobjegao. Tada je imala sedamnaest godina, ali pošto je bila dobro razvijena, davali su joj dvadeset.

Nakon toga, Glisti se učinilo da ga gospoša Gizela mami i poziva pa se bacio na nju. Počeo ju je ljubiti, otkrivati joj ogrtač, a ona se opirala i prijetila mu da će vikati. I tako su se borili kada se Gizela najednom promijenila. Opustila se i upitala ga zna li samo nastupati ovako grubo. On se počeo pravdati da je oduvijek zaljubljen u nju i da nije poput drugih, ali da mu ona nikada nije dala priliku. Počeo je maštati kako bi im bilo zajedno. Skinuo je gotovo sve sa sebe i kada je na samom kraju htio ponovo navaliti na Gizelu, ona ga je odgurnula, a on je ostao stajati u potkošulji i zamazanim gaćicama dok je njegovo sjeme teklo po tepihu. Bio je osramoćen, a od jada je počeo sam sebi čupati kosu.

Nakon velikog neuspjeha kod gospođe Gizele, Glista se vratio u servis jadan i tužan. Zamolio je svog prijatelja da mu posudi nešto novca dok je ovaj uzbuđeno stajao i čekao da mu detaljno ispriča što se dogodilo s Gizelom. I kada mu je konačno sve ispričao, pripovjedač je bio u šoku i nije mogao vjerovati da mu se to dogodilo. Glista mu je rekao da mora promijeniti okolinu i da ne može ovdje ostati.

Pripovjedač mu je dao novac i dogovorili su se da će se sastati navečer u Splendi. Malo nakon toga došao je gazda Ruda i pitao pripovjedača gdje je tako dugo njegov prijatelj, a ovaj se pravio da ništa ne zna. Ruda je bio nervozan, posla nije bilo pa ga je natjerao da čisti smeće, a on se izgubio. Kada se vratio, bio je bolje volje jer se čuo sa ženom. Rekla mu je da je Glista donio novac, ali otišao je od nje još prije sat vremena. Rudi nije bilo jasno gdje se on izgubio i rekao je da će mu oduzeti novac od plaće jer to nije u redu.

U to vrijeme Glista se vozio prema Trgu i razmišljao o tome kako će se osvetiti Gizeli. Odlučio je da će danas osvojiti neku lijepu djevojku, a s druge strane govorio je sam sebi kako su sve one iste, jedna je gora od druge. Sišao je na Trgu, i pošto tog dana još nije jeo, odlučio je počastiti se s ručkom. Glista je više od svega volio grah s kranjskim kobasicama. To je mogao jesti svaki dan.

Otišao je do gostionice “Zagreb” na Dolcu gdje hrana nije bila loša. Sjeo je na onu stranu gdje je posluživao Francek jer si s konobarom Ambrozom nije bio dobar. Malo dalje od njega, dva seljaka su pili rakiju i jeli salamu. Stigao je Francek i primio njegovu narudžbu, a dok je čekao svoje jelo slušao je priču seljaka. Pričali su o nesreći koja se dogodila električaru Marku i o tome kako je krv šikljala na sve strane. Glista je skoro povraćao jer nije podnosio takve priče, a srećom seljaci su brzo otišli. Francek još nije dolazio s njegovim jelom pa se Glista zabavljao gledajući po prostoriji. Primijetio je Čombru koji je sjedio u društvu dviju djevojaka koje su se Glisti učinile dobre te je zaključio da bi se mogao s njima družiti. Između ostaloga, zaključio je da se Čombra sada bavi svodničkim poslom.

Konačno se pojavio Francek s jelom, ali mu je zaboravio donijeti dva decilitra crnog vina. Glista se bacio na hranu i zaključio kako je glad bila glavni krivac što se onako osramotio kod Gizele. Grah mu nije baš bio po volji, ali zato su kranjske kobasice bile odlične. Pojeo je sve i često gledao prema Čombri i djevojkama. Ocjenjivao je sam u sebi djevojke i zaključio je da neće pristati na one loše.

Pozvao je Franceka da mu naplati pa je usput malo pričao s njime. Francek mu se potužio kako zbog novca mora ići raditi u Njemačku i radi toga je jako tužan. U taj čas u gostionicu je ušao Tatek – Glistin otac. Glista se skrivao da ga tata ne primijeti, ali u tome nije uspio. Morao ga je počastiti pelinkovcem i perecom. I dok tata još nije počeo ni piti, Glista je odlučio otići jer se nisu slagali i stalno su se svađali. Tatek mu je zamjerao što je prodao njihovu kuću bez njegovog znanja, a Glisti se to više nije dalo slušati. Pogotovo ne danas kada je imao većih briga. Kada je izlazio iz gostionice vidio je da crnka ima dobru stražnjicu i da se zamazao s hranom po kaputu.

Na ulici je srao Kurblu. Listao je “Večernjak” naslonjen na stup Centralne ljekarne. Glista je bio oduševljen Kurblom jer je znao kada njega sretne da će se dogoditi nešto uzbudljivo. Jako mu se svidio, imao je uvijek novca i Glista je htio biti poput njega. Pripovjedaču se Kurbla nije svidio i oduvijek mu je bio sumnjiv. Vjerovao je da radi u Udbi. Pozdravili su se, a Kurbla je Glistu oslovio s doktore. Tako se svima obraćao. Pričali su tako o tome što Glista radi i kako je staro društvo, a onda su došle žene na red. Glista je oduševljeno priznao Kurbli kako mu se divi jer je stalno u ženskom društvu. Žalio mu se što nema sreće sa ženama, a Kurbla mu je rekao da će sve srediti. Uputili su se preko trga do Gradske kavane. Glista se malo bojao hoće li ih konobar primiti i hoće li potrošiti previše novca na sve to.

Došli su do kraja terase, a tamo je sjedila sama Emina iz Sarajeva. Kurbla joj je uletio kao da je poznaje, a ona je sjedila kao da očekuje upravo njih. Glista je bio oduševljen s time kako je Kurbla prišao Emini kao da je poznaje. Predstavio ju je s riječima da će ona postati velika zvijezda. Pričao mu je o tome kako je iz jedne bogate sarajevske obitelji dok je ona šutjela i sjedila pored njih. Glista ju je promotrio i bio je zadovoljan onime što je vidio.

Imala je svjetlo smeđu ravnu kosu koja joj je padala do ramena. Bila je pomalo prljava, ali Glista nije mario. Svime je bio oduševljen osim sa zubima i prljavim nogama, ali odlučio je da neće cjepidlačiti. Emina je bila predivna djevojka, a još je bila i iz Sarajeva. Razmišljao je o tome kako nikada nije bio sa ženama iz drugih država.

I dok je Glista sanjario, trgnuo ga je Kurblin glas. Rekao mu je da će njih dvojica danas zabavljati Eminu, uzeo je račune i otišao ih platiti. Za to vrijeme Glista je pokušavao pričati s Eminom, ali ona nije bila raspoložena. Kada se Kurbla vratio, uputili su se sa svojom gošćom u studentski dom. Glisti nije bilo jasno što će tamo raditi, ali je slijedio Kurblu jer je vjerovao da ima dobar plan. Glista nije volio studente jer je smatrao da se prave važni i žive lagodnim životom dok pošten narod radi.

Kada su stigli u studentski dom sve je bilo tiho i prazno. Na vratima su stajala dvojica nabildanih muškaraca koji se Glisti nisu svidjeli. Ništa ih nisu pitali pa je trojka produžila hodnicima dalje. Širokim stepeništem popeli su se na drugi kat te je Kurbla otvorio jedna vrata ne kucajući. Ušli su u mračno predsoblje koje je smrdjelo po prljavim čarapama. Emina i Glista su ostali u predsoblju. Glista je razmišljao o tome što će se dalje dogoditi, a Emina je stajala pored njega mrtva hladna. U prostoriji koja je nekada bila kuhinja spazio je mišičavog momka golog do pasa koji je dizao utege. Kurbla mu je nešto šapnuo, a nakon toga pozvao je Eminu i Glistu da se s njime upoznaju.

Bio je to Geza, student iz Osijeka i najbolji bacaš koplja među studentima. Glista je sumnjao u vjerodostojnost tih podataka i bilo mu je žao što i on nije izmislio nešto o sebi, ali sada je bilo kasno. Bojao se da uz Kurblu i Gezu neće imati šanse kod Emine. Malo su čavrljali, a Emina je gledala kroz prozor. Geza se dan prije vratio iz Celja te je pričao o tome kako mu nedostaje kartanje. Glista se pitao kako sve to već nije dosadilo Emini i kako to da nije otišla. U taj čas, Kurbla predstavi Gezi Eminu, a odmah potom ode s njom u sobu i zaključa se.

Geza i Glista ostali su sami, a Geza ga je upitao otkuda je ona jer je nikada nije vidio. Kada je Glista rekao da je ona iz Sarajeva, Geza se prepao da će dobiti sifilis.

Malo nakon toga, Kurbla je izašao iz sobe i poslao Gezu po crno vino i kruh. Prije nego je otišao, Geza je rekao Glisti da je on sljedeći, a on će još razmisliti što će. Kada je Geza otišao, Glista je odlučio isprobati njegove utege, ali je brzo zaključio da to nije za njega. Skoro mu je pozlilo pa je potražio malo zraka na prozoru.

Kada se Geza vratio, njih dvojica su malo popričali. Glisti se svidio Geza jer se nije pravio važan. Glista mu je pričao o tome gdje radi, ali ne govoreći istinu. Rekao je da radi u servisu za BMW-e i Mercedese i da je sada na godišnjem odmoru, a uskoro planira i na more. Geza nije ništa posebno ispitivao i sve mu je povjerovao.

Pričali bi oni još dugo pijući crno vino iz šalica za kavu, ali na vratima se pojavio Kurbla. Rekao je Glisti da je sada on na redu i da se požuri kako Emina ne bi zaspala. Nakon Gliste, u sobu je ušao Geza, ali ubrzo je zaprepašten izašao  iz sobe jer je Emina zaspala. Kurbla se rastao od njih još prije nego je Geza ušao u sobu i rekao im da rade s njom što hoće.

Geza je počeo dramatizirati oko toga da to nije smio napraviti, da se boji Boga i da se sada mora pokajati. Glista je zaključio da on nije baš normalan. Pokušavao ga je utješiti time da je za sve kriv Kurbla, ali i Emina koja je cijelo vrijeme samo nezainteresirano ležala, ali Geza je svu krivnju svaljivao na sebe.

Ubrzo je Geza shvatio da nema više vina pa se ponovo uputio u vinariju. Za to vrijeme Glista je ostao sam s Eminom. Ušao je u sobu i gledao je kako spava. Zamišljao je kako će se lijepo odnositi prema njoj. Promatrao je njezino golo tijelo prekriveno plahtama, a onda je počeo ljubiti njezino koljeno. Tada je Emina tako pomaknula nogu da je raskrvarila Glisti donju usnicu. Glista je provjerio spava li, ustao je i otišao u kuhinju kako bi isprao krv. Kada se Geza vratio i krv je već prestala teći i on ništa nije primijetio.

Ponovo su pili, a kada su se već dobro napili, Geza je postao toliko nestrpljiv da se mora što prije ispovijediti da su se odmah našli na ulici. Emina je ostala spavati.

Ulice su bile puste. Glista je hvalio Gezu kako je dobar čovjek, a ovaj ga je pitao hoće li se i on ispovijediti. Glisti to nije padalo na pamet jer je znao da će opet zgriješiti.

Hodali su tako ulicama, a vrućina ih je opijala. Geza se sjetio kako bi se mogli otići rashladiti i nešto popiti i pojesti u jedan podrum na ribice. Pitao je Glistu ima li još što novca kod sebe te je odmah napomenuo da će mu sve vratiti kada mu roditelji pošalju novac iz Osijeka. Glista je bio zadovoljan s time što je on to spomenuo i razmišljao je kako će ponovo izaći s Eminom i kako će se brinuti o njoj.

Jeli su i pili i bili su zadovoljni. Najednom se pored njih stvorio Milček.

“Jednostavno je nevjerojatno kako se u njihovom društvu našao, to jest kako im se prikrpio onaj kepec, zbigecani i ražalošćeni gospon Milček.”

Milček je bio stariji od njih dvadesetak godina. Najednom se ustao, prišao im i rekao da ih želi počastiti. Iako su smatrali da je neki luđak, nisu ga otjerali jer je bio pun novca.

Milček je bio odjeven u plavo odijelo i bijelu košulju iako je vani bila velika sparina. Počeo se žaliti kako ima problema sa ženama i kako se nalazi pred najvećom odlukom u svom životu. Naime, jedna se gospođa htjela silom oženiti za njega. No, njemu je liječnik rekao da brak nije dobar za njegovo zdravlje. Žalio se dalje zbog svoje sudbine govoreći kako je imao on prilika u životu, samo nikada nije trčao za ženama.

Potom je ispričao priču koja mu se davno dogodila u vlaku, između Koprivnice i Križevaca. Upoznao je jednu damu koja je silom htjela nešto s njim i jedva je se riješio. Pričao je dalje kako je u mladosti upoznao lijepu i pristojnu djevojku. Bila je jedinica gazde iz Starog Gradca. Sve je bilo riješeno, no Milček nikada nije smogao hrabrosti da je zaprosi. I sada, sa svojih pedeset i sedam upoznao je udovicu od pedeset i dvije koja se silom htjela udati. Milček je odlučio da se neće ženiti.

Nakon što je dugo pričao, sada je stao i čekao je da njegovi prijatelji nešto kažu. Glista i Geza su bili mrtvi pijani. Milček ih je pitao hoće li možda promijeniti kafić, ali njima se nigdje nije išlo. Geza je pričao o svojoj teškoj sudbini, o tome što je napravio Emini i kako je on najgori čovjek na svijetu.

U podrum se već počeo spuštati sumrak kada je Geza odlučio da je kucnuo čas i kako mora hitno ići u katedralu na ispovijed. Glista i Milček su mu se pridružili iako je Glista negodovao govoreći da samo želi ići pišati i spavati. Otišao je u kafić preko puta katedrale, a Milček i Geza su ušli u crkvu. Hodali su oko oltara, Geza je nešto šaputao, a onda je počeo tražiti svećenika. Kada je vidio da nema niti jednog, Milček mu je rekao da će biti najbolje da se vrate sutradan ujutro natašte jer će to biti još bolja pokora. Geza je zaključio da je pošteno molio pa se počeo obraćati nekoj nepoznatoj djevojci govoreći joj kakav je grešnik. Milček ga je jedva nagovorio da izađu iz crkve jer ih je vani čekao Glista. Kada su izašli, kod fontane ih je čekao Glista koji je na vrijeme shvatio da nema više novca za piće…

Ponovo su pili. Geza je razmišljao o tome kako će se vratiti na posao i nadao se da će mu Ruda oprostiti jedan dan. Planirao je kako će izlaziti s Gezom i družiti se s Eminom.

Milček ih je pozvao kod sebe na šunku kako bi se najeli nakon tolikog pića. Glista je rekao da je njemu svejedno, a Milčeku nije bilo jasno zašto se Geza nije izjasnio. No, Geza napokon ispali kao iz topa kako on ide u Osijek. Milček je rekao da ide i on s njim pa će ga upoznati s jednom opaticom koja je tamo dobila premještaj. Nakon toga počeo je pričati o jednoj snaši koje se jedva riješio, a ona ga je vukla za kosu u zagrljaj. Glista je zaključio da ili Milček nije normalan ili od njih radi budale. Geza je gledao zamišljeno u daljinu kao da ga ništa nije zanimalo. Glista je zaključio da sigurno razmišlja o atletici.

Milček je ponovo počeo pričati svoje priče, ovoga puta o tome kako je skoro postao špijun, a Glista ga je na pola slušao. Gledao je u šunku koju je otkrila konobarica na šanku i pitao se je li Milček zaboravio na obećanje da će ići kod njega jesti. Geza je najednom kao iz topa izvalio da on ide u Osijek, a Milček mu je odmah odgovorio da će mu se on pridružiti. Glista nije time bio oduševljen i rekao je da on ne ide nigdje. Podsjetio ih je na šunku i tada su odlučili kako idu k Milčeku.

Milček je platio i našli su se vani.  Hodali su Kaptolom, a Glista je počeo spuštati Gezi te je razmišljao da ipak neće biti ništa od njihovog prijateljstva. Glisti je najednom jako pozlilo te je zaključio da je previše pio. Nagnuo se preko ograde kako bi povraćao. Milček je pozvao taksi, a uskoro im se bez riječi pridružio i Glista. Milček mu je dao maramicu da se obriše. Razmišljao na glas hoće li im biti dovoljan jedan taksi ili da uzme dva. Geza se pokušavao izvući govoreći momcima da mora sutra ujutro u Osijek jer mu je dosta Zagreba pa mora ići spavati. Gospo’n Milček je bio jako ljut jer ih je Geza odlučio iznevjeriti pa je brzo smjestio Glistu na prednje sjedalo, a on je sjeo iza pored Geze na stražnje, kako bi na njega pazio.

U taksiju je smrdjeo po trulim jajima, a vozač je rekao da je to baš takav parfem. Glisti se najednom raspoloženje popravilo. Razmišljao je kako je odlično što će biti s Eminom i kako ima dobro društvo. Iako je Geza pomalo čudan i pobožan tip, a Milček djeluje kao da mu fale daske u glavi, sve u svemu bio je zadovoljan.

Prvo su otišli na Gornji Grad, iako Glisti nije bilo jasno zašto, ali tako je naredio Milček. On se nije protivio jer se već dugo nije vozio taksijem, štoviše, vozio se samo jednom u životu. Vozili su se ulicama Gornjeg Grada, a Milček je cijelo vrijeme nešto pričao Gezi i lupao se u prsa. Glista je za to vrijeme sanjario kako će sigurno ovdje izaći u potragu za djevojkama kada prekine s Eminom.

Vozili su se dalje spuštajući se Mesničkom ulicom, a Glista je imao osjećaj da će se stari taksi raspasti. Zanimalo ga je gdje sada idu i gdje uopće stanuje Milček. Razmišljao je koliko će ih koštati ta vožnja, a opet nije mario jer je ionako Milček plaćao. Skrenuli su u Frankopansku ulicu, prošli su pored Kazališta do Preradovićeve, a Milček je vozaču rekao da vozi do kolodvora. Glista je bio uvjeren da je Milček lud. Najednom se izderao na vozača da stane, a on je to već bio učinio. Nalazili su se na Svačićevom trgu, kada je Milček otvorio prozor i obratio se jednoj prostitutki koja je malo dalje stajala i pušila. Upitao ju je koja je njezina cijena i ima li spolne bolesti, na što mu je onda odgovorila da on nije ozbiljna mušterija za nju i udaljila se.

Milček se jako naljuti, izađe iz auta, skine se gol i počne vikati prema njoj. Prostitutka se na to počne jako smijati, a Glista i vozač se preplaše da ne bi došla policija pa joj narede da zašuti. Vozač se naljutio na Milčeka i rekao mu da uđe u auto kako bi krenuli jer njegov auto ne služi u te svrhe. Milček je sada samo šutio.

Uputili su se dalje i nisu čuli što im je sve izgovorila prostitutka. Glista se pitao zna li vozač kamo moraju ići, a onda je ponovo počeo razmišljati o Emini.

Prije nego što su stigli do mračnog drvoreda, Glista upita vozača zna li gdje ih mora voziti, na što mu je on odgovorio da mu je Milček sve objasnio. Glista je bio sretan što ovdje ne stanuje jer je bilo jako mračno i tko zna tko se sve tu zadržava, iako je po danu sigurno lijepa hladovina.

Kada su stigli do velike zgrade koja je Glistu podsjetila na dvorac ili na bolnicu bio je uvjeren da ih je vozač dovezao do krivog mjesta. Ušli su kroz željezna vrata, u dvorištu su se nalazila velika stabla i lagano osvjetljenje kao na nekoj šetnici, a Glista je vidio i fontanu. Gdje to stanuje Milček?

Vozač ih je dovezao tik pred ulaz, nasmijao se i rekao im da je to zadnja stanica. Ispred zgrade su sjedila i pušila dva tipa, a Glisti nije bilo jasno kako im ne smeta kiša koja je padala.

Milček je veselo izašao iz auta, a za njim odmah i Glista koji se prilijepio uz njega da ne bi morao platiti vožnju. Geza je još na pola spavao i u polusnu tražio svoj krevet.

Vozač taksija čekao je da mu Milček plati, no Milček mu je rekao da će morati malo pričekati jer on prvo mora ići k ambasadoru na razgovor. No, onda će mu platiti, a može im se pridružiti i na šunki. Taksist je bio ljut i htio je svoj novac, a Milček se samo smijao i upitao prijatelje hoće li ući s njim i glumiti tri kralja.

Glista se na to razljutio i rekao Milčeku da on nije nikakav luđak niti cirkusant i da on samo čeka da dođu do njegovog stana i da on vidi šunku.

Raspravljali su jer je taksist htio svoj novac, a oko njih su se već skupili i ljudi. Glista je slušao upaljen motor automobila i razmišljao je o tome kako bi bilo lijepo sjesti u njega i izgubiti se jer ova situacija neće završiti dobro.

Taksist je bio sve više ljut, htio je što prije svoj novac. Objašnjavao je nekom čovjeku odjevenom u bijelo, koji je izgledao poput bolničara, kamo je trojku sve morao voziti. Vikao je da ga se ne tiče radi li se o bolesniku ili luđaku. Tamo se nalazio još jedan čovjek u bijelom koji je kopao nos. Čovjek ga je smirivao govoreći mu da bude strpljiv jer može vidjeti s kim ima posla. Uz to, rekao je da Milček ima novac i da se ne brine. Taksist je zahtijevao da onda Glista ili Geza plate vožnju, na što je Glista odlučio kako je pravo vrijeme da pobjegne.

Krenuo je lagano prema autu i upravo kada je htio uhvatiti kvaku, primi ga čovjek odjeven u bijelo koji je maločas kopao nos. Kada je rekao taksistu gdje je našao Glistu, taksist je ljutito sjeo u auto i otišao.

Milček je odlazio u haustor u društvu jednog grbavog čovjeka te je doviknuo prijateljima da će se vidjeti uskoro i da ne zaborave lozinku.

Malo nakon toga drugi dečki su primili Gezu i lagano ga odveli. S njim nije bilo previše problema i nije se odupirao, samo je mrmljao o tome kakav je grešnik i kako se ispovjedio u katedrali. Glista se opirao jer mu je sada bilo jasno gdje su, u psihijatrijskoj bolnici, no nisu ga htjeli pustiti. Morao je provesti noć tamo. Pravdao se Glista kako nije pijan, ali liječnik ga nije htio slušati, govoreći mu da nema ništa loše u tome da ovdje provede noć. Glista se još dugo pravdao s dežurnim liječnikom koji ga je uvjeravao da ovdje nije loše i da vani pada kiša, a Geza je već našao mjesto na kojem će se ispružiti. Glista je bio ljut na sebe, kako je uopće mogao pomisliti da njih dvojica mogu biti prijatelji. Više ga ništa nije zanimalo, bio je razočaran na sve jer morao je provesti noć u Stenjevcu! Odveli su ga u sobu, a prije nego je ušao još je obavio malu nuždu vani. Dok su mu davali injekciju, primijetio je veselo društvo u sobi. Samo je jedan tip u kutu plakao, a drugi ga je tješio.

Nakon toga dana Glista više nije bio isti. Nije se više nikada pojavio u servisu, a dva – tri dana ga nije bilo nigdje. Pripovjedač je mislio da je u dobrom društvu neke djevojke ili je u zatvoru… Imao je sto kombinacija.

No, jednog dana ga je konačno sreo na mostiću gdje su se okupljali mladi. Među njih se umiješao i Glista te im je nešto počeo objašnjavati. Nije znao da mu se svi smiju, on je mislio da je važan i da će promijeniti svijet.

Najednom se mostić urušio i Glista je pao u blato! Minutu je sjedio u blatu, a pripovjedač mu je viknuo da se digne. Kada se konačno polako dignuo i stresao blato sa sebe, pripovjedač ga je upitao što mu je. Nastupio je oštro prema nju, iako mu ga je bilo žao. Glista mu je odgovorio da se ne miješa u njegove stvari.

Pripovjedač se ozbiljno zabrinuo za Glistu. Govorio mu je da se sabere i da mu ludilo ne paše, no ovaj ga nije slušao. Odmahivao je rukom, a bio je odjeven u dronjke. Pripovjedač nije mogao vjerovati što mu se dogodilo, a sve zbog jedne žene – gospođe Gizele. Nije znao što radi po cijele dane, a kada ga je pitao gdje je, on je samo slijegao ramenima.

Pošto se Glista nije vratio u servis na posao, Ruda je zaposlio nekog momka iz Stubice. Nije bio loš, ali pripovjedač nije mogao tamo raditi bez svog prijatelja Gliste pa je dao otkaz.

Kada bi sreo Glistu vidio je da nije sav svoj. Djevojke su ga izbjegavale jer su mislile da se radi o nekom manijaku, a uvijek je odlazio i dolazio bez pozdrava.

Jedne večeri Glista se zatekao u Ilici te je na njega naletio tramvaj i ostao je na mjestu mrtav. Pripovjedaču su ispričali da se možda čak i namjerno bacio pod tramvaj, ali on to nije mogao vjerovati. Glista to nikada ne bi učinio. Pripovjedač nije mogao vjerovati da je ostao bez svog najboljeg prijatelja s kojim je puno toga proživio.

Likovi: pripovjedač, Glista, Tatek, Krumpiraš, Štefa, gospo’n Ruda, gospođa Gizela, Galilej, Žohar, Francek, Čombra, Kurbla, Emina, Geza, Milček, taksist…

Analiza likova

Glista – glavni lik. U romanu ga upoznajemo u njegovim srednjoškolskim danima kada se sasvim slučajno početo družiti s pripovjedačem. Volio je izlaske, bio je pošten i nikada nije drugima otimao djevojke. Htio je postati automehaničar, ali je dobio otkaz iz servisa u Lopašićevoj. Nakon toga napustio je školu i s tatom je skupljao staro željezo. Nije ga bilo briga što drugi misle pa se tako jednom prilikom pojavio među djevojkama sa šljivama na licu govoreći da se bavi boksom, a ustvari je dobio batine. Bio je dobrodušan, iskren, naivan i lakovjeran, što ga je u životu često dovelo do velikih razočaranja.

“Glista je jako mekan, jako nesiguran. Možeš ga za čas zmotati, zavrtiti i skinuti do gola. Stalno se savjetuje i luplje po čelu da se treba uozbiljiti, i baš svakom ne reći sve što mu je na jeziku, ali drugačije dela i što mu vrijedi što si daje najbolje savjete?!”

“U Glisti je našao plodan materijal. Njega nije teško pridobiti, naročito kad su na vidiku mačke i kad onaj koji ga pridobija zna fino mastiti. Glista proguta sve ko som!”

Kada se zaljubio, bio je neprepoznatljiv, tada bi sve učinio da se svidi djevojci. Zbog ljubavi je mijenjao i svoj izgled. Zaljubivši se u gospođu Gizelu postao je drugi čovjek.

Više od svega volio je grah s kranjskim kobasicama. Živio je skromno i nikada nije imao dosta novca. Bio je visok i izrazito mršav.

“Gledao sam ga onako štrkljastog i mršavog, kost i koža. Ali iz očiju mu je sjala neka blaga svjetlost, tako nešto što je sve ostalo bacalo u pozadinu i on ti se morao smiliti.”

Nije podnosio priče o bolestima, nesrećama niti one u kojima se spominje krv. Od toga mu je bilo zlo.

Često je sanjario o pravoj ljubavi, o tome kako će se skrasiti i oženiti. Kada se razočarao u Gizeli, sve to želio je s Eminom. Nakon noći provedene u psihijatrijskoj bolnici više nikada nije bio isti. Bio je tužan, rastresen, nemiran i depresivan. Na kraju je tragično skončao pod tramvajskim tračnicama.

Pripovjedač – bio je svojeglav, tvrdoglav i uvijek originalan. Najbolji prijatelj bio mu je Glista jer je u njemu prepoznao istinskog i pravog prijatelja koji ga nikada neće razočarati. Nije se družio s društvom iz koristi niti je dao da mu netko od starijih iz društva naređuje. Htio je postati električar i praksa mu je dobro išla, ali uvijek bi jedva navukao dvojku iz hrvatskog jezika. Nije se slagao s roditeljima, tata mu je prigovarao što nije išao za klesara jer bi tako lakše našao posao. Volio se zabavljati s djevojkama, a jednom se skoro i skrasio i oženio s krojačicom Štefom. Radio je s Glistom u autopraoni i odlično su se slagali. No, kada je Glista dao otkaz i on je otišao s posla jer mu je Glista previše nedostajao. Volio je slušati jazz muziku, a jednom je zamijenio i bubnjara te je razmišljao o tome kako je promašio karijeru. Htio je pomoći prijatelju Glisti u nevolji, ali nije uspio.

Ruda – vlasnik autopraonice. Izrazio škrt čovjek. Bio je konobar dok mu se nije dogodila nesreća. Naime, jedan Talijan ga je udario svojim jaguarom i tako mu odsjekao nogu i unakazio lice. Kako bi mu nadoknadio štetu, dobio je novac koji je uložio u novi posao. Govorio je više jezika. Imao je predivnu ženu Gizelu i dvoje djece, dječaka i djevojčicu.

Gizela – predivna Rudina žena. Imala je blijedo lice, crnu natapiranu kosu i lijepo i skladno tijelo. Znala se dobro odjenuti i odjećom još više naglasiti tijelo. Glista ju je opisao kao Đinu Lolobriđidu. Nije voljela raditi, ali je voljela novac pa je skoro svaki dan dolazila u autopraonicu kako bi joj ga Ruda dao.

Emina – djevojka iz bogate sarajevske obitelji. Kurbla ju je upoznao s Glistom i Gezom te odveo u sobu gdje su se sva trojica zabavljala s njom. Malo je pričala, često je šutjela i gledala u daljinu. Tu i tamo se nasmijala. Imala je ravnu kosu do ramena, bila je lijepa, ali imala je loše zube i zmazane noge.

Bilješka o autoru

Zvonimir Majdak hrvatski je književnik, najpoznatiji i najistaknutiji autor proze u trapericama. Rodio se 1938. godine pored Grubišnog polja u mjestu Zrinska. Neka njegova djela objavljena su pod pseudonimom Suzana Rog.

Pohađao je u Virovitici gimnaziju, a zatim se preselio u Zagreb gdje je studirao književnost na Filozofskom fakultetu. Nakon završenog studija, radio razne poslove. Tako je bio urednik časopisa “Polet” i “Republika”, a radio je i u “Mladosti” uređujući biblioteku stranih autora.

Još kao mladi pjesnik postao je popularan svojom lirikom kada je objavio knjige “Ukleti motociklist” i “Tip na zelenoj livadi”.

Istaknuo se kao pisac proze, pjesnik i kritičar. Napisao je brojne komedije, putopise, feljtone, radio i tv drame te novinske članke. No, ipak je ostao najpoznatiji po svojoj prozi kojom je ostvario veliki uspjeh objavljujući čak trideset romana. Na temelju njegovih romana i scenarija snimljeni su brojni filmovi, njih 9.

Njegova najpoznatija djela su: “Kužiš, stari moj”, “Stari dečki”, “Ženski bicikl”, “Kćerka”, “Krevet”, “Baršunasti prut”, “Gospođa”, “Želim još puno puta” i mnogi drugi.

Danas vrijeme provodi u Zagrebu gdje i dalje radi. Za svog života dobio je brojna priznanja i književne nagrade. Dobitnik je nagrade Ksaver Gjalski 1990. godine, a 2011. godine dobio je 1. nagradu Dubravko Horvatić.