U prvom činu Elektrin muž Mikenjanin drži monolog o svojoj supruzi, njenoj nevinosti, smrti njenog oca Agamemnona i nesretnoj sudbini. Elektra priča o svojoj mržnji prema majci Klitemnestri koja je ubila njenog oca i preudala se. Egist, njen novi muž i ona uselili su zajedno i izbacili Elektru i njenog brata Oresta.
Drugi čin počinje Orestovim i Elektrinim razgovorom. Ona njega ne prepoznaje jer se dugo nisu vidjeli, no on zna da je ona njegova sestra. Žali mu se zbog smrti svoga oca, na svoj nesretan brak sa Mikenjaninom i time što nisu spavali zajedno.
U trećem se činu susreću Orest, Elektra i starac koji je nekada radio za Agamemnona. Isplaniraju da će se osvetiti Klitemnestri i njenom mužu Egistu. Dogovore se da će Orest ubiti Egista, a Elektra svoju majku.
U četvrtom činu Elektra saznaje da su Egista pronašli mrtvog te da je Orest taj koji ga je probo mačem.
U petom činu Elektra je zadovoljna i ponosna na svog brata, hvali ga i sad je red na nju da ubije Kitemnestru. Poziva je u svoju kuću sa isprikom da je rodila sina te želi da ga majka vidi. Posvađaju se i Elektra je osuđuje što je ubila oca. Klitemnestra joj objašnjava da ga je morala ubiti jer je žrtvovao njihovu kći Ifigeniju. Elektra joj ne vjeruje i odluči je ubiti.
U šestom, završnom činu prikazuje se prizor izlaska Elektre i Oresta iz kuće, krvavih i izmorenih. Nakon njih izlaze njihove sluge, noseći mrtva tijela Klitemnestre i Egista. Elektra i Orest su kažnjeni tako da se više nikad ne smiju sresti te Orest zbog toga mora pobjeći u Atenu.
Vrsta djela: tragedija u 6 činova
Mjesto radnje: Mikena, Grčka
Vrijeme rata: kraj Trojanskog rata
Bilješka o autoruEuripid bio je jedan od najpoznatijih starogrčih pisaca. Rođen je na otoku Salamini 480. godina pr. Kr.Bio je izrazito bogat pa je posjedovao čak i vlastitu malo knjižnicu. To su tada imale samo najbogatije i najutjecajnije osobe. Bio je također i izrazito obrazovan, imao je nekoliko učitelja, između ostalih i poznatog Sokrata.
Najviše se isticao svojim dramama, a napisao ih je ukupno čak 90. međutim, kako nisu sačuvane sve drame, neki tvrde da ih je napisao samo sedamdesetak. U njegovim dramama bogovi više nemaju glavnu ulogu, dobivaju mane i nisu više savršeni kao u prijašnjim dramama. Bogove uspoređuje i izjednačava s ljudima.
Uvodi u svoje drame monologe te su njegove drame ispunjene samo suvremenim govorom ljudi, bez pretjeranog ukrašavanja i opisivanja. Smatraju ga začetnikom psihološke drame. Priznanje za svoja djela i književno stvaralaštvo dobio je tek nakon svoje smrti, a danas je jedan od najutjecajnijih tragičara svih vremena. Umro je u Makedoniji 405. godine pr. Kr.
0 komentari:
Objavi komentar