Grof Gormaz je Himenin otac i nema ništa protiv da se Himena uda za mladog don Rodriga. Unatoč dobrim vijestima Himenu zadesi i loša vijest koja donosi nesreću, a ta je da je u njenog odabranika zaljubljena i Infantkinja, kraljeva kći. Leonora, Infantkinjina odgajateljica ju pokušava odgovoriti od te ljubavi zbog ogromnih staleških razlika između nje i Rodriga, ali ne želi ni čuti. U to vrijeme na trgu pred kraljevskom palačom odvija se razgovor Rodrigova oca Don Diega i grofa Gormaza, Himeninog oca. Grof Gormaz je bijesan što je kralj ponudi mjesto odgajatelja svoga sina ostarjelom don Diegu a ne njemu. Vrijeđa iz sve snage don Diega te ga ošamari. Povrijeđen do neba don Diego želi uvrede i šamar sprati sa svog imena dvobojem. Odlučno odlazi Rodrigu svome sinu da ga osveti u dvoboju pošto je on sam prestar za dvoboj, a pogotovo sa grofom Gormazom vodećim španjolskim ratnikom. Rodrigez je pred teškom odlukom, mora u dvoboj sa ocem svoje voljene, ali se ipak odluči za čast i dužnost za obranom časti svoga oca.
Drugi čin
Čak i don Arija, jedan od kastiljskih plemića pokušava nagovoriti grofa da se ispriča Diegu, ali on ga ne želi poslušati makar zna da je ta naredba došla od samoga kralja. Na putu iz palače sreće Rodriga i s njim dogovara dvoboj. Rodrigo je u dvoboju ubio grofa, kralj saznaje da se približava maurska vojska, a i Himena dolazi pred samog kralja tražiti da se kazni očev ubojica, tj. njezin zaručnik Rodrigo koji je ubio njena oca grofa Gormaza.
Treći čin
Rodrigo dolazi u grofovu kuću, a Himenina odgojiteljica Elvira ga nagovara da ode jer Himena traži njegovu smrt. Na to dolazi Don Sancho, mladi plemić zaljubljen u Himenu koji želi osvetiti grofovu smrt i Himena pristaje na njegovu ponudu da osveti njenog oca. Don Sancho odlazi, a Himena se povjerava Elviri da još uvijek voli Rodriga, ali da joj je važnija čast od ljubavi i da želi osvetiti oca. Na to dolazi Rodrigo iz svog skrovišta i ponudi joj svoj mač da ga ona ubije, za što ona nema snage. Rodrigo nakon toga odlazi u boj protiv Maura čija najezda je već počela.
Četvrti čin
Kraljeva kći Infantkinja posjećuje Himenu i nagovara ju da odustane od osvete Rodrigu, te se nada kako će baš ona postati Rodrigova žena nakon pobjede nad Maurima. U međuvremenu Rodrigo – prozvan od neprijatelja Cid, slavi pobjedu sa plemićima kod kralja, uspio je nadmudriti Maure i zarobiti dva njihova kralja. Kralj reče Himeni da je Rodrigo mrtav na što Himena pada u nesvijest, ali i dalje se želi osvetiti – Don Sancho se javlja da će obraniti Himeninu čast i da pobjedniku u dvoboju pripadne Himena kao žena.
Peti čin
Rodrigo je izabrao smrt u dvoboju te se oprašta od Himene, govori joj da samo tako može prestati njegova ljubav prema njoj. Na to se Himena predomisli i kaže mu da se pošteno bori jer ona ne može zamisliti da bude Don Sanchova žena. U dvoboju pobijedi Rodrigo, a nakon vojnog pohoda protiv Maura, kralj organizira Himeninu i Rodrigovu svadbu.
Vrsta djela: tragedija od 5 činova (1636.) pisana u stihovima, u njoj je opisano jedinstvo mjesta, vremena i radnje kako to već nalaže aristotelovsko pravilo
Struktura djela: Djelo je građeno na sukobu između dužnosti i ljubavi, Cornellie je svojim suvremenicima progovorio o vrijednosti žrtve, o časti i o kultu volje, a čast mu je na prvom mjestu.Bilješka o piscu
Pierre Cornelie (1606.-1648.) rođen je u Rouenu u Normandiji u skromnoj građanskoj obitelji. Školovali su ga Isusovci zatim studira pravo, ali nije baš predodređen za to zvanje zbog svoje iznimne sramežljivosti.
1629. g. u Parizu se izvodi njegova prva komedija Melita koja je bila vrlo uspješna. Od 1630. – 1634. godine piše nove komedije: Clitandre ili oslobođena nevinost, Udovica ili Iznevjereni nevjernik, Galerie du Palais ili Prijateljica suparnica, Pratilica, Place Royale ili Čudan zaljubljenik.
Njegova prva tragedija Medeja (1635.) doživjela je osrednji uspjeh. Nakon zanimljive komedije Komična iluzija (1635.-1636.) tridesetogodišnji Cornellie postiže vrhunac svojim remek-djelom Cid – tragikomedijom. Cornellia su pogodile kritike ljubomornih protivnika te se povukao iz kazališnog života.
Vratio se sa dvjema tragedijama iz rimske povijesti: Horacije (1640.) i Cina (1641.) a zatim slijede Polijekt (1642.), Pompejeva smrt (1643.) te komedija Lažac (1643.). Doživio je neuspjeh sa tragedijom Pertarita (1652.) te napušta kazalište na nekoliko godina.
Za to vrijeme piše nove komade koji mu ne donose uspjeh. J. Racine u to vrijeme preuzima glavnu i vodeću ulogu u francuskom teatru a Cornellie se povlači u svoj zavičaj proživjevši svoje posljednje godine skoro u bijedi i siromaštvu.
0 komentari:
Objavi komentar