Ona je pohađala škola, ali ju je majka, koja naravno zna što je najbolje za nju, ispisala iz škole i natjerala ju da bude dadilja te je svakodnevno sjedila kraj kolijevke i čuvala malo dijete. Iako nije bila vješta u tome i ponekad bi dobila batine zbog toga nije postala bolja dadilja. Dijete bi joj ponekad ispalo iz ruku i nije marila previše za njega, ali majka ju je i dalje tjerala da to radi. Sve dok jednog dana nije kroz prozor pobjegla.Djelo nas uvodi u život seoske 15-ogodišnjakinje Mace koja je završila kao sudoperka na župnom dvoru. Na početku djela pisac opisuje njenu razigranu mladost i grohot koji se uvijek iz njenih usta čuje.
Postala je prijateljica sa drugim djevojkama iz sela i skupa su čuvale guske, pjevale i igrala se sve dok im ne bi od umora ponestalo zraka. Kad je došla jesen djevojke su se rastale jer im više roditelji nisu dali da čuvaju guske i onda je u posjete njenoj majci dolazila Julka koja je bila kuharica na župnome dvoru.
Nakon par posjeta Macine stvari su bile spakirane i ona je otišla živjeti na župni dvor te je tamo bila zatvorena u toj tijesnoj kuhinji.
Isprva nije marila za taj posao kao ni za prijašnji posao kao dadilja. Nije voljela kuharicu ni svećenika kod kojeg je radila, često bi nešto razbila i uhvatili bi ju kako u kutu plače za onim danima igranja na Savi i čuvanja guski.
S vremenom je njen otpor nestao i ona je postala zadovoljna poslom koji joj je svaki dan donosio obilne obroke i čašu-dvije vina. Njoj je sad to bio veliki luksuz i nije joj bilo jasno kako je mogla uživati u jedenju suhog kruha na Savi. Počela je poštivati kuharicu koja joj je govorila kako ju svećenik iz dana u dan sve više voli, ali Maci je to bilo smiješno jer je smatrala kako ju njena majka ne voli te da ju zato niti svećenik ne može voljeti. Kuharica ju je savjetovala da se više smije i bude veselija što se i dogodilo.
Maca je zamijenila svoje plakanje u kutu sa poskakivanjem, trčanjem i smijehom kroz župni dvor. Kad je došlo proljeće Maca je promijenila svoju odjeću i u kratkim suknjama koje su joj se povlačile iznad koljena kad god bi se sagnula privukla je mušku pažnju. Često su joj dobacivali razne stvari i unatoč stidu koje je pokazivalo njeno rumeno lice i oholi smijeh moglo se osjetiti kako je ona bila svjesna svoje ljepote te da joj je odgovarala zainteresiranost za nju. Osim mladih počeli su se za njom okretati i stariji i oženjeni te bi namjerno prolazili cestom kad i ona samo kako bi ju mogli zaustaviti i razgovarati s njom te možda staviti ruku na njeno mlado i lijepo tijelo.
Ona ih je sve redom odbijala i grdila kako ju je kuharica naučila. Kuharica ju je savjetovala da ih sve odbija jer bi se oni samo igrali s njom. Hvalila je njenu ljepotu i govorila joj kako će ona plivati u sreći kad gospoda počne ludovati za njom te tako podizala njenu oholost i samopouzdanje.
Župnik nije bio drukčiji od svih ostalih te je i on, kao čovjek od krvi i mesa, spuštao pogled na Macine noge koje su zaludile ostatak sela. Župniku je počelo smetati dobacivanje Maci jer su, po njegovu mišljenju, njene noge u njemu budile drukčije osjećaje nego kod drugih muškaraca.
U župniku su počeli rasti očinski osjećaji za nju te su ta seoska dobacivanja u njegovim ušima bila veliki grijeh. Maca se pretvorila u centar njegova života. Nije više odlazio u lov niti izlazio iz kuće nego je stalno bio u Macinoj blizini i pričao joj razne šale i pripovijetke. Postao je svjestan kako će se Maca razviti u jedru i bujnu curu dok je svakodnevno promatrao kako se zaobljuju crte njenog tijela.
Počeo joj je kupovati odjeću kakvu nisu imala ni bogatije kćeri i župni dvor je postao skladište raznih napitaka, mirodija i drugih sitnica. Zahvaljujući njemu Macine noge su sad u potpunosti bile pokrivene suknjama do gležnjeva i nije više hodala bosa jer joj je i cipele kupio. Sve je to radio kako bi smanjio dobacivanja i okretanja za Macom. Tim udovoljavanjem Maci pokušao je ispraviti svoj grijeh što se okretao za njom i gledao u njen noge.
Maca je njegovu velikodušnost počela iskorištavati preko mjere i počela je zapovijedati. Kada ona nije htjela nešto za ručak njen odgovor ”ne” je bio svetinja i svi su joj morali pripremiti što je htjela. Brzo se navikla na taj život i bilo joj je lako smijehom ispuniti cijeli župni dvor.
U njenom smijehu nije bilo zla, ali selo je počelo svašta šaptati i okretati očima na sam spomen njenog imena. Zbog tog ogovaranja Macin grohot je postao prožet nemirom, a župnik se sve više kolebao oko Mace. Maca se sve više bojala i bojala dok nije došao čas da se otrgne, izvije i umakne.
Vrsta: pripovijetka
Tema: odrastanje seoske djevojke Mace
Glavni lik: Maca
Mjesto radnje: župni dvor, selo
Bilješka o autoru
Ivan Kozarac (Vinkovci, 1885. – Vinkovci, 1910.) hrvatski je književnik, romanopisac, pripovjedač i pjesnik. S obzirom da je rođen u siromašnoj obitelj završava samo 2 razreda gimnazije i nakon toga se zapošljava kao pisarski vježbenik.
Radio je kao pisar u odvjetničkoj kancelariji, razbolio se o tuberkuloze, ali unatoč tome nije oslobođen vojne službe i nakon vojske radi u Zagrebu kao poslovođa Nakladnog fonda Društva hrvatskih književnika i društva redatelja.
Milivoj Dežman, književnik i liječnik, uputio ga je na liječenje u Brestovac, ali on se vraća neizliječen i umire 1910. godine u dvadeset i petoj godini života.
U hrvatskoj književnosti djelovao je 4 godine i za svoga života je objavio zbirku pripovjedaka ”Slavonska krv” dok su ostala djela objavljena posmrtno.
Sva njegova djela vezana su uz Slavoniju te opis slavonskog pejsaža i obilježena su pisanjem o ženskoj pokvarenosti, kritičnom stavu prema Crkvi i životu nekih svećenika.
Vrhunac njegova pripovijedanja predstavlja roman ”Đuka Begović” koji je doživio i kazališno uprizorenje. Još neka od njegovih djela su ”Izabrane pripovijetke” i ”Pjesme”.
0 komentari:
Objavi komentar