O piscu:
Edhem Mulabdić roĂ°en je 1862.godine u magalaju gdje završava mekteb i ruždiju.
1887.godine se upisuje na Učiteljsku školu u sarajevu koju završava 1890.godine.
Nakon kratkog predavanja kao učitelj biva 1891.g.postavljen za nastavnika u novotvorenoj muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi.Od 1899.godine do1902.godine obavlja dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole,a od 1902.godine pa do 1910.godine predaje na šerijatskoj sudačkoj školi.Od 1911.godine do 1917.g. bio je nadzornik osnovnih škola,a od 1917.g. do1923.g. bio je u upravi muslimanske osnovne I Više djevojačke škole.Od 1923.g. do 1929.g. je narodni poslanik sve do 6.januara1929.godine kada je penzionisan.Prvi književni radovi javljaju se u Bošnjaku Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka gdje je od 1892.god. pa do 1894.god. bio glavni urednik.TakoĂ°e je bio urednik muslimanskih kalendara Bajraktar(1894),Mearif(1898/99),sekratar sarajevske čitaonice ,a potom I pokretač muslimanskog časopisa Behar(1900) koga je urĂ°ivao od 1900.g. do 1906.g.Jedan od osnivača Islamske dioničke štamaparije(1905),odbornik društva Gajret te jean od prvih urednika lista Gajret(1907).Sudjelovao u osnivanju društva Narodna uzdanica(1923),urednik kalendara I pokretač lista Novi behar(1927).jedan od urednika lista Pravda,a pet godina je ureĂ°ivao I istoimeni kalendar.Umire u sarajevu 29.januara 1954.g.
I
Knjiga počinje opisom večeri te povratkom maldića I djevojaka sa ašikovanja iz okolnih sela.
MeĂ°u njima je isao momak mlad I stasit ali je izbjegavo društvo jer mu se po glavi vrtila njegova Ajša.Bio je uznemiren ali I razdražen jer ovo je prvi put osjetio iako je dosta hodao sa svojim društvom I mnogo djevojaka vidio.Njegov stid I povučenost uveliko je govorijo da je to naslijedio od oca čuvenog Omer-efendije.Najstariji njegov sin Mehmed nauku izučio I posto pisar,Ahmed završio ruždiju I pao I tenzimat,a najmlaĂ°i Alija uveliko prati njihove stope.Od njih trojice najviše brige majci je zadao Mehmed koji je dane nakon očeve smrti provodio obilazeći okolna sela te trošeći pare sve dok se nije smirio I oženio te sada ima dijete.Na drugu stranu Ahmetu nije bilo do toga ali se majka bojala da će ako se uskoro ne oženi krenuti bratovim stopama te ga stalno zadirkivala I ispitivala o curama što se Ahmetu nije svidjelo jer je prvo želio da obezbjedi sve što mu treba.Uskoro se Ahmet počinje sastajati sa Ajšom pod prozorom njene kuće gdje bi ga ona čekala kako bi od njega čula riječi u kojima joj on očito izjavljuje ljubav koju je ona raširenih ruku prihvatala.
II
Kada je Omer-efendijica saznala za ovu ljubav,veoma se obradovala.Sutradan su već I žene bile poslane da prose Aišu,ali uskoro stiže vijest da Muharemaga neće ni da čuje da da njihovu kćerku za Ahmeta.Majka Ahmetova bi iznenaĂ°ena ovim odgovorom jer bilo poznato da njihova kuća bolje stoji.MeĂ°utim na Ahmeta je ovo djelovalo pozitivno jer se njegova ljubav još više uzburkala,te dala mu snage da se dalje boli.
III
Njihova ljubav je bila sve jača,te je Ahmet odlučio da nemaju više razloga čekati.Prilikom razgovora sa Aišom ispod prozora odlučuje da je sutra ponovo zaprosi,te da ako bude odbijen zajedno pobjegnu.Iako teško Aiša na to pristaje.
IV
Jutro,opis Maglaja I okolice prekrivene maglom.Druga obala rijeke Bosne za mnoge opasno mjesto jer sa te strane vodi put pa istoga trena može turčin da nalet I popali sve dobro.Ipak tri kuće su tamo prešle zauzele zemjlu odma pokraj puta a iza kuća im velika poljna.Uskoro zatim Bektaševa I Delibaegova kuća izgradiše tu hanove te para bi na pretek.
Ahmet ulazi kod majke koja ga čeka sa kafom kao I svakoga jutra.Odlučuje joj reći za odluku ali se boji da ga mati ne odvrati od Muharemagine kuće,zbog čega odlučuje da mati počne pričati o tome kao što je I uvijek radila.Urazgovoru ih prekida Mehmed-efendija brat koji je svratio iako to nije nikada radio ujuro.Na Ahmetovo iznenaĂ°enje poziva ga da zajedno idu u konak što Ahmet prihvata.Na putu mu je brat saopštio vijest da je bosna prodata.Njihovo odredište je bio sud gdje je Mehmed-efendija obavljao dužnost.
V
Uskoro je soba kajmekama bila puna.Pisar na znak sudije pročita emernamu iz Tuzle u kojoj se kaže da je na berlinskoj konferenciji Bosna data austriji sultanovom voljom te da je uzalud dizati bunu protiv carske vojske jer su mnogo jači.Muklu tišinu nakon čitanja ubrzo prekide Hadži-Selimaga rekavši da će se on prvi biti I ići u boj.Na te riječi se probudi I Numan-efendija koji reče da je sve to uzalud te da treba samo čekati.SvaĂ°u koja je nastala prekide kadija koji nareĂ°uje da se narodu ništa ne govori jer će samo tako izbjeći ustanak kako im je nareĂ°eno.Ahmed je ovaj razgovor slušao sa strane ali se u njegovim očima nekada veliki ljudi počeše smanjivati,a Hadži-Selimaga rasti.Nije mogao vjerovati kako svoju zemlju misle samo tako predati bez borbe,bez straha da se nešto sutra može dogoditi nešto što će švabo učiniti.Zbog toga Ahmet odlučuje da ako bude vojske I on će u nju ponosno ići te ako treba pasti kako bi odbranio svoj din,svoju majku I svoju rodbinu.
VI
Uskoro je čitava mahala bila upoznata sa odlukom osmanlija te su jedni bili spremni da idu u borbu dok su se drugi držali podalje od njih.U kasabi gdje su se svaĂ°ali Hadži-Selimaga I Numan-efendija uskoro stiže vijest da je Ĺ vabo već I doboju te da će uskoro krenuti dalje.Presudni trenutak je nastupio,ili se biti ili ne ,ali su svi sada šutjeli I razmišljali šta bi moglo biti,te kako će se sve završiti.Za nekoliko trenutaka ta vijest je digla čitavu mahalu na noge te ljudi se počeše sakupljati na ulici ako bi što više čuli.Ahmet je sjedio zajedno sa svojim društvom u jednoj od kafana ali je mislima bio,ne sa Aišom već sa vojskom u ratu koja pobjeĂ°uje te tjera Ĺ vabu preko granice.
VII
Varoš je pusta što se nije moglo smatrati čudnim sa obzirom ne situaciju.Ahmet je na prozoru razgovarao sa Aišom o svemu što se danas dogodilo.Otvoreno joj iznosi svoju odluku da će domovinu ići braniti te od nje traži da mu obeća da će ga čekati te kada se vrati kao junak ponovo njenu ruku tražiti.Suznih očijuona na to pristaje iako mu govori da bi ga više vodjela vidjeti da ostane tu kraj nje.Kako bi imao nešto njeno kada bude u boju Ahmet traži da mu donese čevru.
Ubrzo nakon toga oni se rastaju po posljedni put.
VIII
Osvanuo Petak,dan sudbonosan za sve one koji su odlučili ići u borbu.Ahmet je sjedio u jednoj kafani razgovarajući sa Arapom I Gazijom.Uskoro ih prekide masa ljudi koja se brzo kretala ulicama držeći puške I pozivajući ljude pod barijak,na čijem je čelu bio Hadži-Selimaga.Ubrzo zatim dovedoše I muhtara Omeragu koji je tu u dućanu imao sto pušaka te trideset sanduka municije.Tu se naĂ°e Ahmet I drugovi mu te pokupiše po jednu pušku I nekoliko fišeka municije I odoše kućama da se pripreme za borbu.Dobili su zadatak da odu do žepča I dočekaju vojsku tursku koja se spušta odozgo.Kod kuće Ahmet je mislio da proĂ°e neopaženo ali ga zatiče brat na izlasku,pa I mati koja poče da ga moli.Ipak Ahmet je odlučio te odlazi.
IX
Ustanici se uskoro prebaciše na onu stranu Bosne te polijegaše ispred Delibaginog hrama da čekaju Ĺ vabe.MeĂ°utim predveče se javi čovijek da Ĺ vabe idu što diže čitavu uzbunu,kako pred hanom tako I u čaršiji.Pobunjenici se u trenu razbježaše,svako na svoju stranu a narod I čaršije krenu ka imanjima izvan grada kako nabi bili tu kada stignu.Vojska dugo očekivana ubrzo se zaustavi pred hanom I mirno raspremi konje bez ikakvog nemira ili sile.Na obali se uskoro pojavi I delegacija za doček koja odlučno dade riječ da se Maglaj neće tuć ali da ima grupa onih koji bi mogli biti prijetnja za sve pa I za narod.
X
Mehmed-efendija nakon susreta sa Ĺ vabom uputi se ka trninama,poljani izvan maglaja gdje su se sada preselili bježeći od švabe.Po njegovoj glavi se vrtilo sve što se desilo ovih dana,buna,odlazak Ahmetov te njihovo bježanje.Prolazeći kroz mahalu osjeća tugu jer je sada neobično pusta I prazna.Jedino su tu bili podmukli Arsen te AnĂ°uša poznata udovica.Kod kuće je zatekao majku upakanu te pokauša smiriti da Ĺ vabe neće rata te da će se Ahmet uskoro vratit.
*
Okolica Maglaja nikada niuje bila živahnija nego zadnjih nekoliko dana.MeĂ°utim sjedenje na dvorištu I razgovor sa komšijama Aišu nije zanimao.Ona je znala da Ahmet tamo negdje I da se možda nikada neće vratit,da ga je onon veče posljedni put vidjela I osjetila u svom prisustvu.
XI
Ahmed nakon što u Ĺ˝epču ponovo dobi obavijest da se vojska spušta odozgo nastavi svoj put kako bi što prije se njima pridružio jer je znao da od vojske Hadži-Selimage nema ništa.U Sarajevu je već davno dignut ustanak te formirana uprava narodne vojske na čijem su čelu bili
Hadži-Muhamed jamaković te Smailbeg Toslidžak,dok je Hafiz-paša bio na čelu graĂ°anske uprave.Vojska koju je Ahmet očekivao bila je poslata Iz Sarajeva kako bi pozauzimala važnije klance.Hadži-Selimagina vojska sada je sjedela negdje u žitu I razgovarala o tome šta da se dalje radi.Uskoro se rašpršiše a Hadži-Selimaga krenu u Ĺ˝epče kako bi dočekao I on tu veliku vojsku iz Sarajeva.
XII
Sutradan čaršija je bila mirna ali se to prekide kada se počeše sakupljati pobunjenici.Počeše da traže izdajice ali ih iznenadi vijest da švabo ide obalom.Uskoro I puče prva puška te konjanica krenuše u smrt.U čaršiji oni koji su dali svoju riječ gledali su ovaj prizor I u pravom smislu su osjetiil strah.
XIII
Od Ahmeta nije bilo vijesto što je tištilo ne samo majku nego I njegovu braću,posebno Mehmed-efendiju koji je stalno pratio zbivanja nebili koga poznata s kime je Ahmet otišao vidio.Kako bi se donekele utješili odlučuju poslati Avdu da ga sačeka pred hanom kada bude naišao iz Ĺ˝epča te da ga uvjeri ako može da ide majci koja ga čeka te da se ostavi ratovanja.
XIVU Doboju je već spremna četa bila da krene prema Maglaju pa odatle prema Ĺ˝epču jer su čuli da je tamo mir ali ih iznenadi nagli dolazak nekoliko vojnika koji su preživjeli boj na obali Bosne te ih obavijestiše da su ih dočekali u maglaju pobunjenici ali da za to nisu krivi čestit graĂ°ani koji su ih dočekali jer su se I oni bojali da bi se to moglo dogoditi iznenada te da su ih upozorili na grupu koja ih je napala.U Maglaju je već stigla vojska turska te se prvaci smjestili u han a vojska polegla po putu ispred spremajući se da krene naprijed.Avdo ispitivajući jednog vojnika saznaje da su Ahmet I Arap ostali gore u Liješnici te da će sutra rano stići da zajedno krenu.Uskoro u hanu se začu pucanj te se diže uzbuna.Jedan od vojnika je poginuo unutra,tavan je pun Ĺ vaba.Ovaj dogaĂ°aj je Avdo prenijeo Mehmed-efendiji te mu nagovijesto da će sutra rano da dočeka Ahmeda I pokuša ga skrenuti u Trnine gdje su oni bili.
XV
Sutradan ja Avdo ispunio obećanje,ali samo dio.Rano ujutru vojska koja je ostala gore dolazila je u grupama a u prvoj je bio Ahmet.Nakon što su se izdvojili Avdo mu prenese poruku da ga majka očajno traži te da se vrati kući,ali Ahmet odgovara da će doći čim potjeraju Ĺ vabu preko Save.Uskoro je I puškaranje oko hana nestalo,jer vojnik koji je bio na tavanu bi otkriven te ubijen.Nakon što se vojska prebacila na drugu stranu Bosne došlo je do sukoba sa momkom koga su nazivali kukavicom I čiji su dućan htjeli da zapale jer nije krenuo u bitku ali ih u tome spriječi hitan polazak.Nekoliko sati kasnije bitka je počela te meĂ°usobno puškaranje odgodi bitku do dolazka topova.Mehmed-efendija je hodajući po čaršiji sreo nekoliko vojnika koji rekoše da su oni napustili jer su Ĺ vabe mnogo jače ali da su I neki ostali te da se sigurno neće vratit živi iz klanca.
XVI
Bitka se sutra nastavi ali se okrenu protiv Turske vojske.Pokušavajući da otjeraju neprijatelja sa jedne strane nisu primjetili da su opkoljeni te kada je zapucano I sa druge strane krenuše u bijeg istim onim putem kojim su bježali I Ĺ vabe kada su dočekani.to je bila osveta jer se samo nekoliko njih provuklo meĂ°u njima I Ahmet koji je nemavši kud skočio u Bosnu I preplivao na drugu stranu.Tamo je neko vrijeme razmišljao te odluči da nije još vrijeme da ide kući,jer da je makar ranjen imao bi obraza odustati.Vojska austriska je uskoro ušla u Maglaj I zauzela sve po nareĂ°enjima bez ikakvih nepravilnosti.
XVII
Nakon one borbe Ahmetova porodica je pobjegla kod kmeta Lazara koji je stanovao u obližnjem selu.Ali samo nakon nekoliko dana boravka tamo doĂ°e Husko koji prenese poruku Mehmed efendiji da djelatnike suda zove komadant brigade koja je zauzela Maglaj na sastanak kako bi ih obavijesto o njihovom daljnem djelovanju kao I djelovanju suda.Mehmed efendija je uskoro to I uradio.Nakon što je ostavio majku u Trninama upoznao je zapovijednika.
XVIII
Narodna vlada u Sarajevu sakupila je svu silu I poslala niz Bosnu a u zadnjoj grupi krenuli I sami zapovijednici.Kako bi barem pokušali mirnim putem šalju poruku Austriji da će se boroiti do posljedne kapi krvi te ako ne žele da zemlja natopi krvlju idu slobodno nazad odakle su došli.Bitka se vodila na tri mjesta.Kod Jajca,na žepačkom brdu te kodGračanice.Idući prema Tuzli sprečkim poljem vojska je naišla na snažan otpor.Ubrzo se boj na žepačkom brdu završi I u Ĺ˝epče uĂ°e neprijatelj.Vojska koja su tu borila,u kojoj je bio I Ahmetz odluči da krene na Spreču kako bi bi pomogli gore.Muharemagina porodica bila je meĂ°u prvima koja je odlučila da se vrati u osvojeni Maglaj.Mehmed efendija je po majcinoj želji ostao u Trninama iako bi više voli da je u čaršiji te da prati dogaĂ°anja.Hadži selimaga ubrzo je na Klisu počeo da sakuplja vojsku što je brzo podiglu prašinu u okolnim selima iz kojih su se age vraćale više strahujući od te vojske nego od vojske okupatora.Varoš je dolaskom vojske počela da cvijeta te su uskoro oni koji su bili sluge počeli da otvaraju dućane,kasabe kako bi zadovoljili vojsku koja je bila u Maglaju.
XIX
Ahmet nakon što je se uvjerio u nesložnost vojske na Vranduku,ostavlja je I pridružuje se vojsci kod Tuzle koju je vodio pljevaljski muftija.Glavna vojska koju je Ahmet napustio ubrzo se raspade te neprijatelj nesmetano osvoji Zenicu te za nekoliko dana I Sarajevo.Ahmet čuvši za brigadu Hadži-Selimage vrati se na Klis gdje se uveliko razočara jer je vojska bila nesližna a sam voĂ°a neodlučan kada će napasti Maglaj I osloboditi ga.Jednom prilikom dok su sakupljali vojsku po selima naiĂ°oše na kuću pred kojom je sjedio Muharemaga što ga jeprilično uznemirilo.
XX
Pljevaljski muftija je veoma dobro napredovao što probudi veliku nadu u vojsci.Mehmed-efendija je uskoro dobio glas od Ahmet u kojem mu poručuje da se nebrine,da je on na Klisu.U maglaju stanje je postajalo sve gore jer su klevetnici stupili ne djelo te je veliki broj ljudi odveden u zatvor pod optužbom da je pomogao vojsku na Klisu.Nakon detaljnih ispitivanja obično se utvrdi da su to sve bile lažne imformacije te da je optuženi nevin,sutradan bi bio pušten.Alija najmlaĂ°i brat svakoga dana je silazio u kasabu kako bi ispitao ljude o Ahmet ali je tu priliku koristio da posjeti starog druga Mustafu.U tim prilikama Aiša bi od njega pokušavala izvuĂ°i što više imformacija o Ahmetu,zbog čega je Alija svaki dan kod njih svraćao.
XXI
Brigada Hadži-Selimage obnavljanjem bitke na Preskalici kreće tamo kao ispomoć.Prolazeći pokraj Maglaja Ahmet sreće Saliha po kome je Mehmed-efendija poručio Ahmetu da se vrati,da mati svaki dan lije suze zbog njega.TakoĂ°e mu Salih spominje da je vidjeo I Aišu koja takoĂ°e tuguje.MeĂ°utim Ahmet dalje nastavlja put jer se ozbijlno nadao da će se bitka za njih dobro svršiti te da će se svi vratit kući sretni I ponosni.
XXII
Mehmed-efendija je već odavno prestao primati vijesti od Ahmeta pa je kako bi utješio majku smišljao razne priče kao da je sreo vojnika koji ga je vidio zdrava I živa.MeĂ°utim stara majka je sve manje u to vjerovala iako je još uvijek imala nade u sebi.U čaršijai,ispitivanja o tome ko saraĂ°uje sa vojskom turskom sada su vršena mnogo ozbiljnije te je onima koji su svjedočili stavljeno na moranje polaganje zakletve te uredba da ako se otkrije da lažu oni odslužiti kaznu u zatvoru.
XXIII
Pljevaljski muftija je sada držao obadvije strane Spreče,sve do Drine ali je snage vojska imala sve manje.Naprijatelju je vojska je svaki dan pristizala nova vojska iz utvrde Doboja te žestoko napadala položaj turske vojske.MeĂ°utim nakon jednodnevne odlučne borbe I polaska na pripreme za sutrašnji boj efendija se povukao neočekivano te ostavio spreču u ruke neprijatelja.Uskoro nakon toga Mehmed-efendija je dobio vijest da je Ahmet,ili ranjen,ili mrtav.Vojska koja se vratila na Klis svakog je dana bila sve nestrpljivija,dok nisu odlučili da seriješe komadante tegajedne noći prepadoše I on odjaha kao bez glave preama kotlini mpokraj Maglaja
XXIV
Mehmed-efendiju jednoga jutra iznenadiše vojnicikoji ih probudiše iz sna.Na početku su bili uplašeni ali im vojnici objasniše da traže oružije te ako imaju da predaju sada jer ako im kasnije pronaĂ°u biće kažnjeni.Muharemaginica nakon dugih iscrpnih dana tugovanja sa kćerkom jednog je dana odlučila da posjeti Omrefendijicu I sa sobom vodi Aišu.Ăˆitav dan su provele pričajući o vremenu bježanja,povratka te borbi.prepričavale su jedna drugoj o tome što im se sve dogodilo te tako smirivale I tješile jedna drugu.
XXV
Te večeri nakon odlaska Muharemaginici svi su brzo legli.MeĂ°utim u neko doba noći probudi ih kucanje na vrata od strane vojnika.Mehmed-efendija ih nemajuću izbora pusti u kuću ali se ubrzo pokaja.Vojnici sutražili od njih kao po carskom nareĂ°enju 100dukata koje oni nisu imali.Tada je uslijedila svaĂ°a te prijetnja strijeljanjem ako ne dadnu pare ali ih oni nisu imali.Naposlijetku majka je bacila pred njih maramu u kojoj je bila zašivena ogrlica I nešto nakita ali je vojnik I dalje zapovijedaju da daju još.Ugrabivši trenutak Mehmed efendija jeuspio pobjeći sa svima u drugu sobu ali je tada nastalo pravo zlo.Mehmed efendija bi ranjen a majka mu ubijena nakon čega se vojnici povukoše.
XXVI
Ăˆitavu noć svi su proveli na nogama strepeći da puška ponovo ne zapuca,ali ujutro odlučiše da pozovu sa prozora komšinicu da doĂ°e sa sinom.Uskoro se ona pojavi a Mehmed efendija se uputi ka Ăˆaršiji kako bi odmah zapovijedniku prijavio dogaĂ°aj te kako bi krivac bio kažnjen,iako je znao da mu to neće oživjeti majku.Kod zapovijednika Mehmed-efendija bi uljudno primljen saslušan,pregledan od strane liječnika te naposlijetku izveden pred komandu gdje je sve vojska bila postrojena na prepoznavanje.Nakon što je pregledao svu vojsku uspio je prepoznati samo njihovog zapovijednika onoga koji je ubio njegovu majku.Nakon toga je nareĂ°eno da se majka nesmijeukopavati već da Mehmed-efendija doĂ°e ponovo u podne te da povede sa sobom komisiju koja će pregledati tjelo.Komisija je došla,pregladala tijelo,rupe u zidovima te dala dozvolu da se tijelo sahrani.
XXVII
Ăˆitava mahala je pričala o onome što se desilo te tumačila,svako na svoj način.Sjedeći jednog dana u kući u Maglaju sa svojim komšijama I tugujući za majkom iznenadi ih posjta Lazara koji je bez obzira na novu vlast donio tretinu uroda.TakoĂ°e je sa sobom donio I stvari ahmetove koje mu je dao neki čovijek da bi tako odista znali da je poginuo.Uskoro dolazi I vojnik koji ih obaviještava da je istraga počela te da treba da se pojave u vojnom sudu.
XXVIII
Ajišu je vijest o smrti Ahmeta veoma potresla,te u njoj probudila sjećanja na njena ašikovanja sa njim.Mehmed-efendija pošto nije mogao dovršiti poslao je Ibriša .MeĂ°utim uskoro se pronije glas da je Ibriš odveden u zatvor iako nije poznato zašto.To Mehmed-efendiji pad teško ali se nije usudio pitati za njega da nebi sebi naudio.Ăˆetrnesti dan Ibriš bi pušten na slobodu te se sazna iz njegovih usta da mu je Ăurica AnĂ°ušin postavio oružije te da je doveo vojsku koja je to pronašla.Alija je sve više vremena provodio sa Mustafom te tako polako zaboravljao za tugu.
XXIX
Mehmed-efendija je redovno išao u komandu te tamo davao izjave,slušao preslušanja drugih.Uskoro se pronese I glas da je vojnik otpremljen u neku veliku kaznionu a neki rekoše da je odveden tamo na izvršenje smrtne kazne.MeĂ°utim Mehmed-efendija nije dobivao nikakvih vijesti od samih vojnika kao što je bio red.Alija sa Mustafom svako ga je dana posmatrao vojnike kako se postrojavaju te kada je jedan od njih to vidjeo počeo im se javljati teih jednom prilikom upitao da li znaju pisati,na što su oni odgovorili da znaju ali na njegovo iznjenaĂ°enje samo turski.Kako bi mogli naučiti I njihovo pismo oni im dadoše jednu knjižicu,u kojoj je vojnik ispod njihovoih slova pisao turski.Djeca su marljivo učila te sutradan su znali već dio koji im je zadao vojnik na što im zada sve do kraja.Od tog dogaĂ°aja su se sastajali sve češće te provodili po čitave dane učeći te tako se veseljeći.
XXX
Jesen je već odavno pala a Mehmed-efendiji je na um palo da ogradu ok kuće u Trninama treba skloniti te posla Aliju sa još dve momka tamo,ali ih zateče stravičan prizor.Ăurice,sin AnjĂ°ušin provalio u kuću te zapalio vatru I gledao kako gori.ada je vidjeo Aliju pobjegao kroz prozor a oni se bacili na gašenje.Vatra bi ugašena a Mehmed-efendija čuvši za ovu vijest silno ga dirnu.Znao je da iza djeteta stoji dušmanin u kojeg bi mogao uperiti prst,ali bi sve to bilo uzalud.Uskoro mu u goste stigoše Avdaga I Numan-efendija koji se iznenediše jer su u čaršiji čuli kako je prodao Trnine što no prizna.Trnine kupi Ferhat,poznat kao veoma vrijedan čovijek
XXXI
Zima nastupila a Muharemaga sve više vremena provodio sa Smailagom koji je silno želio da sina oženi Aišom ali to nikada nije spominjao.Tako jednog dana došla njegova roĂ°aka te onako naglasila da bi Rešid,sin Smailagin bio odlična mušteija Ajiši što Muharemagonica podraža ali nedade odgovora jer se bojala da Ajiša sada takav pritisak nebi izdržala.Alija I Mustafa provodili po čitave dane zajedno te učili pismo kako bi nekada ispunili svoj san te tako postali zapovijednici.
XXXII
Uskoro je čitava mahala čula za dvojicu dječaka koji su naučili švabino pismo.Muharemaga je odma tome stao na rep te kaznio Mustafu da više nesmije izlaziti iz kuće te da nesmije primati posjet.Dugo vremena je Mustafa bio zatvoren,a prve dane proveo u tuzi sa sestrom.
XXXIII
Alija je bio druge sudbine.Brat ga zajedno sa Numan-efendijom I vojnikom otpremi u Sarajevo.
MeĂ°utim iako je napuštao rodbinu I zavičaj Alija je najviše tugovao za za Mustafom koga ni jutra kada je otišao uspio je vidjeti samo kroz prozor.Mustafi uskoro bi dozvoljeno da izlazi ali se on još jedno vrijeme držao kuće te naposlijetku poče da izlazi tu pred kuću,a kasnije I u čaršiju.Kako bi ge nekako oraspoložio Muharemaga mu počinje davati nešto novca kako bi imao ako mu zatreba.
XXXIV
Mustafa je vratio stari mir u kuću.Hodao je najviše sa Rašidom salihaginim koji ga je upoznao sa svim kafanama u Maglaju.Ĺ˝ene od Salihage su ponovo došle ali je to Muharemaginica opet izbjegla jer se bojala da ne povrijedi kćer te čekala njen znak.Mutafa sada vodio život koji niko nije naslućivao.Po danu je hodao po čaršiji a po noći se sakupljao sa društvom te kartao do zore.Jednom se vratio po noći pijan ali nemajući snage pao pred kapijom što je na njegovu sreću Ajiša čula.Muharemaga je sve nemirniji jer nezna šta da radi sa kćerke.Rašid je za njega prava prilika a Selimaga mu je najbolji prijatelj.
XXXV
Uskoro je Selimaga postao nestrpljiv te je vrijeme za odgovor bilo blizu.Mustafa je sve razuzdanije živio te tako postajao odmetnik od svoje kuće.
XXXVI
Aiša je sve nemirnija a otac sve nesrpljiviji te u strahu da Selimaga ne svati ovo odbijanje kao uvredu.
XXXVII
Dolaze žene koju su otvoreno zatražile ruku Ajši I odgovor je odma potreban.Nakon razgovora sa majkom Ajša odlučuje pristati te to izjavljuje pred ženama.Ali nakon odlaska žena mati nalazi ajšu onesviješćenu.Mustafa je završio u hapsu jer se potuka.kada ga kod kuće zatiče otac on odlazi bez glasa.Ajiša je bolesna,na postelji.
XXXVIII
Ajša je slaba te naposlijetku se sve pretvara u veliku tragediju.Ona umire a glas stiže da je Mustafa otišao preko granice.Dženaza je održana u petak a njoj je prisustvovao I Alija koji je došao na dopust.Tih trenutaka mu se pred očima vrtjela prošlost,Mustafa,Ahmet te Ajša I majka.
Edhem Mulabdić roĂ°en je 1862.godine u magalaju gdje završava mekteb i ruždiju.
1887.godine se upisuje na Učiteljsku školu u sarajevu koju završava 1890.godine.
Nakon kratkog predavanja kao učitelj biva 1891.g.postavljen za nastavnika u novotvorenoj muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi.Od 1899.godine do1902.godine obavlja dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole,a od 1902.godine pa do 1910.godine predaje na šerijatskoj sudačkoj školi.Od 1911.godine do 1917.g. bio je nadzornik osnovnih škola,a od 1917.g. do1923.g. bio je u upravi muslimanske osnovne I Više djevojačke škole.Od 1923.g. do 1929.g. je narodni poslanik sve do 6.januara1929.godine kada je penzionisan.Prvi književni radovi javljaju se u Bošnjaku Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka gdje je od 1892.god. pa do 1894.god. bio glavni urednik.TakoĂ°e je bio urednik muslimanskih kalendara Bajraktar(1894),Mearif(1898/99),sekratar sarajevske čitaonice ,a potom I pokretač muslimanskog časopisa Behar(1900) koga je urĂ°ivao od 1900.g. do 1906.g.Jedan od osnivača Islamske dioničke štamaparije(1905),odbornik društva Gajret te jean od prvih urednika lista Gajret(1907).Sudjelovao u osnivanju društva Narodna uzdanica(1923),urednik kalendara I pokretač lista Novi behar(1927).jedan od urednika lista Pravda,a pet godina je ureĂ°ivao I istoimeni kalendar.Umire u sarajevu 29.januara 1954.g.
I
Knjiga počinje opisom večeri te povratkom maldića I djevojaka sa ašikovanja iz okolnih sela.
MeĂ°u njima je isao momak mlad I stasit ali je izbjegavo društvo jer mu se po glavi vrtila njegova Ajša.Bio je uznemiren ali I razdražen jer ovo je prvi put osjetio iako je dosta hodao sa svojim društvom I mnogo djevojaka vidio.Njegov stid I povučenost uveliko je govorijo da je to naslijedio od oca čuvenog Omer-efendije.Najstariji njegov sin Mehmed nauku izučio I posto pisar,Ahmed završio ruždiju I pao I tenzimat,a najmlaĂ°i Alija uveliko prati njihove stope.Od njih trojice najviše brige majci je zadao Mehmed koji je dane nakon očeve smrti provodio obilazeći okolna sela te trošeći pare sve dok se nije smirio I oženio te sada ima dijete.Na drugu stranu Ahmetu nije bilo do toga ali se majka bojala da će ako se uskoro ne oženi krenuti bratovim stopama te ga stalno zadirkivala I ispitivala o curama što se Ahmetu nije svidjelo jer je prvo želio da obezbjedi sve što mu treba.Uskoro se Ahmet počinje sastajati sa Ajšom pod prozorom njene kuće gdje bi ga ona čekala kako bi od njega čula riječi u kojima joj on očito izjavljuje ljubav koju je ona raširenih ruku prihvatala.
II
Kada je Omer-efendijica saznala za ovu ljubav,veoma se obradovala.Sutradan su već I žene bile poslane da prose Aišu,ali uskoro stiže vijest da Muharemaga neće ni da čuje da da njihovu kćerku za Ahmeta.Majka Ahmetova bi iznenaĂ°ena ovim odgovorom jer bilo poznato da njihova kuća bolje stoji.MeĂ°utim na Ahmeta je ovo djelovalo pozitivno jer se njegova ljubav još više uzburkala,te dala mu snage da se dalje boli.
III
Njihova ljubav je bila sve jača,te je Ahmet odlučio da nemaju više razloga čekati.Prilikom razgovora sa Aišom ispod prozora odlučuje da je sutra ponovo zaprosi,te da ako bude odbijen zajedno pobjegnu.Iako teško Aiša na to pristaje.
IV
Jutro,opis Maglaja I okolice prekrivene maglom.Druga obala rijeke Bosne za mnoge opasno mjesto jer sa te strane vodi put pa istoga trena može turčin da nalet I popali sve dobro.Ipak tri kuće su tamo prešle zauzele zemjlu odma pokraj puta a iza kuća im velika poljna.Uskoro zatim Bektaševa I Delibaegova kuća izgradiše tu hanove te para bi na pretek.
Ahmet ulazi kod majke koja ga čeka sa kafom kao I svakoga jutra.Odlučuje joj reći za odluku ali se boji da ga mati ne odvrati od Muharemagine kuće,zbog čega odlučuje da mati počne pričati o tome kao što je I uvijek radila.Urazgovoru ih prekida Mehmed-efendija brat koji je svratio iako to nije nikada radio ujuro.Na Ahmetovo iznenaĂ°enje poziva ga da zajedno idu u konak što Ahmet prihvata.Na putu mu je brat saopštio vijest da je bosna prodata.Njihovo odredište je bio sud gdje je Mehmed-efendija obavljao dužnost.
V
Uskoro je soba kajmekama bila puna.Pisar na znak sudije pročita emernamu iz Tuzle u kojoj se kaže da je na berlinskoj konferenciji Bosna data austriji sultanovom voljom te da je uzalud dizati bunu protiv carske vojske jer su mnogo jači.Muklu tišinu nakon čitanja ubrzo prekide Hadži-Selimaga rekavši da će se on prvi biti I ići u boj.Na te riječi se probudi I Numan-efendija koji reče da je sve to uzalud te da treba samo čekati.SvaĂ°u koja je nastala prekide kadija koji nareĂ°uje da se narodu ništa ne govori jer će samo tako izbjeći ustanak kako im je nareĂ°eno.Ahmed je ovaj razgovor slušao sa strane ali se u njegovim očima nekada veliki ljudi počeše smanjivati,a Hadži-Selimaga rasti.Nije mogao vjerovati kako svoju zemlju misle samo tako predati bez borbe,bez straha da se nešto sutra može dogoditi nešto što će švabo učiniti.Zbog toga Ahmet odlučuje da ako bude vojske I on će u nju ponosno ići te ako treba pasti kako bi odbranio svoj din,svoju majku I svoju rodbinu.
VI
Uskoro je čitava mahala bila upoznata sa odlukom osmanlija te su jedni bili spremni da idu u borbu dok su se drugi držali podalje od njih.U kasabi gdje su se svaĂ°ali Hadži-Selimaga I Numan-efendija uskoro stiže vijest da je Ĺ vabo već I doboju te da će uskoro krenuti dalje.Presudni trenutak je nastupio,ili se biti ili ne ,ali su svi sada šutjeli I razmišljali šta bi moglo biti,te kako će se sve završiti.Za nekoliko trenutaka ta vijest je digla čitavu mahalu na noge te ljudi se počeše sakupljati na ulici ako bi što više čuli.Ahmet je sjedio zajedno sa svojim društvom u jednoj od kafana ali je mislima bio,ne sa Aišom već sa vojskom u ratu koja pobjeĂ°uje te tjera Ĺ vabu preko granice.
VII
Varoš je pusta što se nije moglo smatrati čudnim sa obzirom ne situaciju.Ahmet je na prozoru razgovarao sa Aišom o svemu što se danas dogodilo.Otvoreno joj iznosi svoju odluku da će domovinu ići braniti te od nje traži da mu obeća da će ga čekati te kada se vrati kao junak ponovo njenu ruku tražiti.Suznih očijuona na to pristaje iako mu govori da bi ga više vodjela vidjeti da ostane tu kraj nje.Kako bi imao nešto njeno kada bude u boju Ahmet traži da mu donese čevru.
Ubrzo nakon toga oni se rastaju po posljedni put.
VIII
Osvanuo Petak,dan sudbonosan za sve one koji su odlučili ići u borbu.Ahmet je sjedio u jednoj kafani razgovarajući sa Arapom I Gazijom.Uskoro ih prekide masa ljudi koja se brzo kretala ulicama držeći puške I pozivajući ljude pod barijak,na čijem je čelu bio Hadži-Selimaga.Ubrzo zatim dovedoše I muhtara Omeragu koji je tu u dućanu imao sto pušaka te trideset sanduka municije.Tu se naĂ°e Ahmet I drugovi mu te pokupiše po jednu pušku I nekoliko fišeka municije I odoše kućama da se pripreme za borbu.Dobili su zadatak da odu do žepča I dočekaju vojsku tursku koja se spušta odozgo.Kod kuće Ahmet je mislio da proĂ°e neopaženo ali ga zatiče brat na izlasku,pa I mati koja poče da ga moli.Ipak Ahmet je odlučio te odlazi.
IX
Ustanici se uskoro prebaciše na onu stranu Bosne te polijegaše ispred Delibaginog hrama da čekaju Ĺ vabe.MeĂ°utim predveče se javi čovijek da Ĺ vabe idu što diže čitavu uzbunu,kako pred hanom tako I u čaršiji.Pobunjenici se u trenu razbježaše,svako na svoju stranu a narod I čaršije krenu ka imanjima izvan grada kako nabi bili tu kada stignu.Vojska dugo očekivana ubrzo se zaustavi pred hanom I mirno raspremi konje bez ikakvog nemira ili sile.Na obali se uskoro pojavi I delegacija za doček koja odlučno dade riječ da se Maglaj neće tuć ali da ima grupa onih koji bi mogli biti prijetnja za sve pa I za narod.
X
Mehmed-efendija nakon susreta sa Ĺ vabom uputi se ka trninama,poljani izvan maglaja gdje su se sada preselili bježeći od švabe.Po njegovoj glavi se vrtilo sve što se desilo ovih dana,buna,odlazak Ahmetov te njihovo bježanje.Prolazeći kroz mahalu osjeća tugu jer je sada neobično pusta I prazna.Jedino su tu bili podmukli Arsen te AnĂ°uša poznata udovica.Kod kuće je zatekao majku upakanu te pokauša smiriti da Ĺ vabe neće rata te da će se Ahmet uskoro vratit.
*
Okolica Maglaja nikada niuje bila živahnija nego zadnjih nekoliko dana.MeĂ°utim sjedenje na dvorištu I razgovor sa komšijama Aišu nije zanimao.Ona je znala da Ahmet tamo negdje I da se možda nikada neće vratit,da ga je onon veče posljedni put vidjela I osjetila u svom prisustvu.
XI
Ahmed nakon što u Ĺ˝epču ponovo dobi obavijest da se vojska spušta odozgo nastavi svoj put kako bi što prije se njima pridružio jer je znao da od vojske Hadži-Selimage nema ništa.U Sarajevu je već davno dignut ustanak te formirana uprava narodne vojske na čijem su čelu bili
Hadži-Muhamed jamaković te Smailbeg Toslidžak,dok je Hafiz-paša bio na čelu graĂ°anske uprave.Vojska koju je Ahmet očekivao bila je poslata Iz Sarajeva kako bi pozauzimala važnije klance.Hadži-Selimagina vojska sada je sjedela negdje u žitu I razgovarala o tome šta da se dalje radi.Uskoro se rašpršiše a Hadži-Selimaga krenu u Ĺ˝epče kako bi dočekao I on tu veliku vojsku iz Sarajeva.
XII
Sutradan čaršija je bila mirna ali se to prekide kada se počeše sakupljati pobunjenici.Počeše da traže izdajice ali ih iznenadi vijest da švabo ide obalom.Uskoro I puče prva puška te konjanica krenuše u smrt.U čaršiji oni koji su dali svoju riječ gledali su ovaj prizor I u pravom smislu su osjetiil strah.
XIII
Od Ahmeta nije bilo vijesto što je tištilo ne samo majku nego I njegovu braću,posebno Mehmed-efendiju koji je stalno pratio zbivanja nebili koga poznata s kime je Ahmet otišao vidio.Kako bi se donekele utješili odlučuju poslati Avdu da ga sačeka pred hanom kada bude naišao iz Ĺ˝epča te da ga uvjeri ako može da ide majci koja ga čeka te da se ostavi ratovanja.
XIVU Doboju je već spremna četa bila da krene prema Maglaju pa odatle prema Ĺ˝epču jer su čuli da je tamo mir ali ih iznenadi nagli dolazak nekoliko vojnika koji su preživjeli boj na obali Bosne te ih obavijestiše da su ih dočekali u maglaju pobunjenici ali da za to nisu krivi čestit graĂ°ani koji su ih dočekali jer su se I oni bojali da bi se to moglo dogoditi iznenada te da su ih upozorili na grupu koja ih je napala.U Maglaju je već stigla vojska turska te se prvaci smjestili u han a vojska polegla po putu ispred spremajući se da krene naprijed.Avdo ispitivajući jednog vojnika saznaje da su Ahmet I Arap ostali gore u Liješnici te da će sutra rano stići da zajedno krenu.Uskoro u hanu se začu pucanj te se diže uzbuna.Jedan od vojnika je poginuo unutra,tavan je pun Ĺ vaba.Ovaj dogaĂ°aj je Avdo prenijeo Mehmed-efendiji te mu nagovijesto da će sutra rano da dočeka Ahmeda I pokuša ga skrenuti u Trnine gdje su oni bili.
XV
Sutradan ja Avdo ispunio obećanje,ali samo dio.Rano ujutru vojska koja je ostala gore dolazila je u grupama a u prvoj je bio Ahmet.Nakon što su se izdvojili Avdo mu prenese poruku da ga majka očajno traži te da se vrati kući,ali Ahmet odgovara da će doći čim potjeraju Ĺ vabu preko Save.Uskoro je I puškaranje oko hana nestalo,jer vojnik koji je bio na tavanu bi otkriven te ubijen.Nakon što se vojska prebacila na drugu stranu Bosne došlo je do sukoba sa momkom koga su nazivali kukavicom I čiji su dućan htjeli da zapale jer nije krenuo u bitku ali ih u tome spriječi hitan polazak.Nekoliko sati kasnije bitka je počela te meĂ°usobno puškaranje odgodi bitku do dolazka topova.Mehmed-efendija je hodajući po čaršiji sreo nekoliko vojnika koji rekoše da su oni napustili jer su Ĺ vabe mnogo jače ali da su I neki ostali te da se sigurno neće vratit živi iz klanca.
XVI
Bitka se sutra nastavi ali se okrenu protiv Turske vojske.Pokušavajući da otjeraju neprijatelja sa jedne strane nisu primjetili da su opkoljeni te kada je zapucano I sa druge strane krenuše u bijeg istim onim putem kojim su bježali I Ĺ vabe kada su dočekani.to je bila osveta jer se samo nekoliko njih provuklo meĂ°u njima I Ahmet koji je nemavši kud skočio u Bosnu I preplivao na drugu stranu.Tamo je neko vrijeme razmišljao te odluči da nije još vrijeme da ide kući,jer da je makar ranjen imao bi obraza odustati.Vojska austriska je uskoro ušla u Maglaj I zauzela sve po nareĂ°enjima bez ikakvih nepravilnosti.
XVII
Nakon one borbe Ahmetova porodica je pobjegla kod kmeta Lazara koji je stanovao u obližnjem selu.Ali samo nakon nekoliko dana boravka tamo doĂ°e Husko koji prenese poruku Mehmed efendiji da djelatnike suda zove komadant brigade koja je zauzela Maglaj na sastanak kako bi ih obavijesto o njihovom daljnem djelovanju kao I djelovanju suda.Mehmed efendija je uskoro to I uradio.Nakon što je ostavio majku u Trninama upoznao je zapovijednika.
XVIII
Narodna vlada u Sarajevu sakupila je svu silu I poslala niz Bosnu a u zadnjoj grupi krenuli I sami zapovijednici.Kako bi barem pokušali mirnim putem šalju poruku Austriji da će se boroiti do posljedne kapi krvi te ako ne žele da zemlja natopi krvlju idu slobodno nazad odakle su došli.Bitka se vodila na tri mjesta.Kod Jajca,na žepačkom brdu te kodGračanice.Idući prema Tuzli sprečkim poljem vojska je naišla na snažan otpor.Ubrzo se boj na žepačkom brdu završi I u Ĺ˝epče uĂ°e neprijatelj.Vojska koja su tu borila,u kojoj je bio I Ahmetz odluči da krene na Spreču kako bi bi pomogli gore.Muharemagina porodica bila je meĂ°u prvima koja je odlučila da se vrati u osvojeni Maglaj.Mehmed efendija je po majcinoj želji ostao u Trninama iako bi više voli da je u čaršiji te da prati dogaĂ°anja.Hadži selimaga ubrzo je na Klisu počeo da sakuplja vojsku što je brzo podiglu prašinu u okolnim selima iz kojih su se age vraćale više strahujući od te vojske nego od vojske okupatora.Varoš je dolaskom vojske počela da cvijeta te su uskoro oni koji su bili sluge počeli da otvaraju dućane,kasabe kako bi zadovoljili vojsku koja je bila u Maglaju.
XIX
Ahmet nakon što je se uvjerio u nesložnost vojske na Vranduku,ostavlja je I pridružuje se vojsci kod Tuzle koju je vodio pljevaljski muftija.Glavna vojska koju je Ahmet napustio ubrzo se raspade te neprijatelj nesmetano osvoji Zenicu te za nekoliko dana I Sarajevo.Ahmet čuvši za brigadu Hadži-Selimage vrati se na Klis gdje se uveliko razočara jer je vojska bila nesližna a sam voĂ°a neodlučan kada će napasti Maglaj I osloboditi ga.Jednom prilikom dok su sakupljali vojsku po selima naiĂ°oše na kuću pred kojom je sjedio Muharemaga što ga jeprilično uznemirilo.
XX
Pljevaljski muftija je veoma dobro napredovao što probudi veliku nadu u vojsci.Mehmed-efendija je uskoro dobio glas od Ahmet u kojem mu poručuje da se nebrine,da je on na Klisu.U maglaju stanje je postajalo sve gore jer su klevetnici stupili ne djelo te je veliki broj ljudi odveden u zatvor pod optužbom da je pomogao vojsku na Klisu.Nakon detaljnih ispitivanja obično se utvrdi da su to sve bile lažne imformacije te da je optuženi nevin,sutradan bi bio pušten.Alija najmlaĂ°i brat svakoga dana je silazio u kasabu kako bi ispitao ljude o Ahmet ali je tu priliku koristio da posjeti starog druga Mustafu.U tim prilikama Aiša bi od njega pokušavala izvuĂ°i što više imformacija o Ahmetu,zbog čega je Alija svaki dan kod njih svraćao.
XXI
Brigada Hadži-Selimage obnavljanjem bitke na Preskalici kreće tamo kao ispomoć.Prolazeći pokraj Maglaja Ahmet sreće Saliha po kome je Mehmed-efendija poručio Ahmetu da se vrati,da mati svaki dan lije suze zbog njega.TakoĂ°e mu Salih spominje da je vidjeo I Aišu koja takoĂ°e tuguje.MeĂ°utim Ahmet dalje nastavlja put jer se ozbijlno nadao da će se bitka za njih dobro svršiti te da će se svi vratit kući sretni I ponosni.
XXII
Mehmed-efendija je već odavno prestao primati vijesti od Ahmeta pa je kako bi utješio majku smišljao razne priče kao da je sreo vojnika koji ga je vidio zdrava I živa.MeĂ°utim stara majka je sve manje u to vjerovala iako je još uvijek imala nade u sebi.U čaršijai,ispitivanja o tome ko saraĂ°uje sa vojskom turskom sada su vršena mnogo ozbiljnije te je onima koji su svjedočili stavljeno na moranje polaganje zakletve te uredba da ako se otkrije da lažu oni odslužiti kaznu u zatvoru.
XXIII
Pljevaljski muftija je sada držao obadvije strane Spreče,sve do Drine ali je snage vojska imala sve manje.Naprijatelju je vojska je svaki dan pristizala nova vojska iz utvrde Doboja te žestoko napadala položaj turske vojske.MeĂ°utim nakon jednodnevne odlučne borbe I polaska na pripreme za sutrašnji boj efendija se povukao neočekivano te ostavio spreču u ruke neprijatelja.Uskoro nakon toga Mehmed-efendija je dobio vijest da je Ahmet,ili ranjen,ili mrtav.Vojska koja se vratila na Klis svakog je dana bila sve nestrpljivija,dok nisu odlučili da seriješe komadante tegajedne noći prepadoše I on odjaha kao bez glave preama kotlini mpokraj Maglaja
XXIV
Mehmed-efendiju jednoga jutra iznenadiše vojnicikoji ih probudiše iz sna.Na početku su bili uplašeni ali im vojnici objasniše da traže oružije te ako imaju da predaju sada jer ako im kasnije pronaĂ°u biće kažnjeni.Muharemaginica nakon dugih iscrpnih dana tugovanja sa kćerkom jednog je dana odlučila da posjeti Omrefendijicu I sa sobom vodi Aišu.Ăˆitav dan su provele pričajući o vremenu bježanja,povratka te borbi.prepričavale su jedna drugoj o tome što im se sve dogodilo te tako smirivale I tješile jedna drugu.
XXV
Te večeri nakon odlaska Muharemaginici svi su brzo legli.MeĂ°utim u neko doba noći probudi ih kucanje na vrata od strane vojnika.Mehmed-efendija ih nemajuću izbora pusti u kuću ali se ubrzo pokaja.Vojnici sutražili od njih kao po carskom nareĂ°enju 100dukata koje oni nisu imali.Tada je uslijedila svaĂ°a te prijetnja strijeljanjem ako ne dadnu pare ali ih oni nisu imali.Naposlijetku majka je bacila pred njih maramu u kojoj je bila zašivena ogrlica I nešto nakita ali je vojnik I dalje zapovijedaju da daju još.Ugrabivši trenutak Mehmed efendija jeuspio pobjeći sa svima u drugu sobu ali je tada nastalo pravo zlo.Mehmed efendija bi ranjen a majka mu ubijena nakon čega se vojnici povukoše.
XXVI
Ăˆitavu noć svi su proveli na nogama strepeći da puška ponovo ne zapuca,ali ujutro odlučiše da pozovu sa prozora komšinicu da doĂ°e sa sinom.Uskoro se ona pojavi a Mehmed efendija se uputi ka Ăˆaršiji kako bi odmah zapovijedniku prijavio dogaĂ°aj te kako bi krivac bio kažnjen,iako je znao da mu to neće oživjeti majku.Kod zapovijednika Mehmed-efendija bi uljudno primljen saslušan,pregledan od strane liječnika te naposlijetku izveden pred komandu gdje je sve vojska bila postrojena na prepoznavanje.Nakon što je pregledao svu vojsku uspio je prepoznati samo njihovog zapovijednika onoga koji je ubio njegovu majku.Nakon toga je nareĂ°eno da se majka nesmijeukopavati već da Mehmed-efendija doĂ°e ponovo u podne te da povede sa sobom komisiju koja će pregledati tjelo.Komisija je došla,pregladala tijelo,rupe u zidovima te dala dozvolu da se tijelo sahrani.
XXVII
Ăˆitava mahala je pričala o onome što se desilo te tumačila,svako na svoj način.Sjedeći jednog dana u kući u Maglaju sa svojim komšijama I tugujući za majkom iznenadi ih posjta Lazara koji je bez obzira na novu vlast donio tretinu uroda.TakoĂ°e je sa sobom donio I stvari ahmetove koje mu je dao neki čovijek da bi tako odista znali da je poginuo.Uskoro dolazi I vojnik koji ih obaviještava da je istraga počela te da treba da se pojave u vojnom sudu.
XXVIII
Ajišu je vijest o smrti Ahmeta veoma potresla,te u njoj probudila sjećanja na njena ašikovanja sa njim.Mehmed-efendija pošto nije mogao dovršiti poslao je Ibriša .MeĂ°utim uskoro se pronije glas da je Ibriš odveden u zatvor iako nije poznato zašto.To Mehmed-efendiji pad teško ali se nije usudio pitati za njega da nebi sebi naudio.Ăˆetrnesti dan Ibriš bi pušten na slobodu te se sazna iz njegovih usta da mu je Ăurica AnĂ°ušin postavio oružije te da je doveo vojsku koja je to pronašla.Alija je sve više vremena provodio sa Mustafom te tako polako zaboravljao za tugu.
XXIX
Mehmed-efendija je redovno išao u komandu te tamo davao izjave,slušao preslušanja drugih.Uskoro se pronese I glas da je vojnik otpremljen u neku veliku kaznionu a neki rekoše da je odveden tamo na izvršenje smrtne kazne.MeĂ°utim Mehmed-efendija nije dobivao nikakvih vijesti od samih vojnika kao što je bio red.Alija sa Mustafom svako ga je dana posmatrao vojnike kako se postrojavaju te kada je jedan od njih to vidjeo počeo im se javljati teih jednom prilikom upitao da li znaju pisati,na što su oni odgovorili da znaju ali na njegovo iznjenaĂ°enje samo turski.Kako bi mogli naučiti I njihovo pismo oni im dadoše jednu knjižicu,u kojoj je vojnik ispod njihovoih slova pisao turski.Djeca su marljivo učila te sutradan su znali već dio koji im je zadao vojnik na što im zada sve do kraja.Od tog dogaĂ°aja su se sastajali sve češće te provodili po čitave dane učeći te tako se veseljeći.
XXX
Jesen je već odavno pala a Mehmed-efendiji je na um palo da ogradu ok kuće u Trninama treba skloniti te posla Aliju sa još dve momka tamo,ali ih zateče stravičan prizor.Ăurice,sin AnjĂ°ušin provalio u kuću te zapalio vatru I gledao kako gori.ada je vidjeo Aliju pobjegao kroz prozor a oni se bacili na gašenje.Vatra bi ugašena a Mehmed-efendija čuvši za ovu vijest silno ga dirnu.Znao je da iza djeteta stoji dušmanin u kojeg bi mogao uperiti prst,ali bi sve to bilo uzalud.Uskoro mu u goste stigoše Avdaga I Numan-efendija koji se iznenediše jer su u čaršiji čuli kako je prodao Trnine što no prizna.Trnine kupi Ferhat,poznat kao veoma vrijedan čovijek
XXXI
Zima nastupila a Muharemaga sve više vremena provodio sa Smailagom koji je silno želio da sina oženi Aišom ali to nikada nije spominjao.Tako jednog dana došla njegova roĂ°aka te onako naglasila da bi Rešid,sin Smailagin bio odlična mušteija Ajiši što Muharemagonica podraža ali nedade odgovora jer se bojala da Ajiša sada takav pritisak nebi izdržala.Alija I Mustafa provodili po čitave dane zajedno te učili pismo kako bi nekada ispunili svoj san te tako postali zapovijednici.
XXXII
Uskoro je čitava mahala čula za dvojicu dječaka koji su naučili švabino pismo.Muharemaga je odma tome stao na rep te kaznio Mustafu da više nesmije izlaziti iz kuće te da nesmije primati posjet.Dugo vremena je Mustafa bio zatvoren,a prve dane proveo u tuzi sa sestrom.
XXXIII
Alija je bio druge sudbine.Brat ga zajedno sa Numan-efendijom I vojnikom otpremi u Sarajevo.
MeĂ°utim iako je napuštao rodbinu I zavičaj Alija je najviše tugovao za za Mustafom koga ni jutra kada je otišao uspio je vidjeti samo kroz prozor.Mustafi uskoro bi dozvoljeno da izlazi ali se on još jedno vrijeme držao kuće te naposlijetku poče da izlazi tu pred kuću,a kasnije I u čaršiju.Kako bi ge nekako oraspoložio Muharemaga mu počinje davati nešto novca kako bi imao ako mu zatreba.
XXXIV
Mustafa je vratio stari mir u kuću.Hodao je najviše sa Rašidom salihaginim koji ga je upoznao sa svim kafanama u Maglaju.Ĺ˝ene od Salihage su ponovo došle ali je to Muharemaginica opet izbjegla jer se bojala da ne povrijedi kćer te čekala njen znak.Mutafa sada vodio život koji niko nije naslućivao.Po danu je hodao po čaršiji a po noći se sakupljao sa društvom te kartao do zore.Jednom se vratio po noći pijan ali nemajući snage pao pred kapijom što je na njegovu sreću Ajiša čula.Muharemaga je sve nemirniji jer nezna šta da radi sa kćerke.Rašid je za njega prava prilika a Selimaga mu je najbolji prijatelj.
XXXV
Uskoro je Selimaga postao nestrpljiv te je vrijeme za odgovor bilo blizu.Mustafa je sve razuzdanije živio te tako postajao odmetnik od svoje kuće.
XXXVI
Aiša je sve nemirnija a otac sve nesrpljiviji te u strahu da Selimaga ne svati ovo odbijanje kao uvredu.
XXXVII
Dolaze žene koju su otvoreno zatražile ruku Ajši I odgovor je odma potreban.Nakon razgovora sa majkom Ajša odlučuje pristati te to izjavljuje pred ženama.Ali nakon odlaska žena mati nalazi ajšu onesviješćenu.Mustafa je završio u hapsu jer se potuka.kada ga kod kuće zatiče otac on odlazi bez glasa.Ajiša je bolesna,na postelji.
XXXVIII
Ajša je slaba te naposlijetku se sve pretvara u veliku tragediju.Ona umire a glas stiže da je Mustafa otišao preko granice.Dženaza je održana u petak a njoj je prisustvovao I Alija koji je došao na dopust.Tih trenutaka mu se pred očima vrtjela prošlost,Mustafa,Ahmet te Ajša I majka.
0 komentari:
Objavi komentar