Ova novela je priča o ribaru koji samom piscu opisuje jednu od mogobrojnih zgoda na rijeci Seine. Odlučio mu je ispričati zgodu kada se jedne večeri sam vraćao od svog prijatelja Louisa Berneta s kojim je večerao svake večeri. Kako je bio jako umoran, ribar je odlučio baciti sidro u dubinu rijeke i odmoriti se u svom čamcu. Odjednom mu se učinilo da mu se čamac pomiče, da ga neka nevidljiva sila diže i spušta, pa je odlučio dići sidro i vratiti se kući.Guy de Maupassant i Emile Zola su najpoznatiji predstavnici francuskog naturalizma. Zola je i razvio teorijske osnove naturalizma u kojima književnost mora što vjernije prikazivati prirodu i ljudsku narav. Maupassant je “još kao dječak zavolio vodu i majka mu je tada kupila prvi čamac. Od vode se neće rastajati cijela života…” U ovoj noveli metaforama opisuje i more i rijeku i daje im ljudske osobine: “More je, istina, ponekad okrutno i bijesno, no more viče i urliče, iskreno je i pošteno, dok je rijeka tiha i podmukla. Ona ne grdi i ne halabuči, nečujno ide svojim tokom, a to vječno gibanje vode koja teče strašnije je, po mom mišljenju, nego najviši valovi oceana.”
Međutim, nije mogao povući sidro. Pomislio je da se za nešto zakačio na dnu, pa je okrenuo čamac kako bi promijenio položaj sidra, ali ni to nije pomoglo. Čak je pomislio kako bi napustio čamac i pobjegao plivajući, ali ni to nije ostvario, jer se već vidio zapetljanog u trstiki. Pokušao se othrvati strahu, ali nije uspio, nego je, naprotiv postajao sve više i više prestravljen. Nakon što je popio sav rum koji je imao u boci, vidio je jednu sjenu kako mu prilazi. Bio je to ribar koji mu je pomogao vući lanac od sidra, ali isto tako bez uspjeha. Kada je napokon svanulo, uz pomoć još jednog ribara, uspio je izvući sidro. Međutim, to nije bilo sve što je izvukao. Uz sidro je izvukao i leš stare žene koja je oko vrata imala kamen.
Pisac nam u ovoj noveli realno prikazuje stvarnost kroz oči jednog običnog ribara koji opisuje jednu svoju zgodu. Opisuje prirodu i prostor oko sebe onako kako ga vidi:“Međutim se na rijeku spustila bijela i veoma gusta magla koja je dopirala gotovo do vodene razine, tako da, ustavši, ne bih vidio ni rijeke, ni svojih nogu, ni čamca, nego samo vrške trstike, a podalje blijedu ravnicu osvijetljenu mjesečinom i velike crne mrlje koje se dižu prema nebu- skupine platana uz cestu.” Isto tako opisuje i unutarnja previranja lika, njegove strahove i bojazni: “Bilo mi je veoma nelagodno pri duši, kao da mi je obruč stisnuo sljepoočnice, a srce kuca kao da će me ugušiti. Strah me naposljetku toliko smutio da sam pomislio da pobjegnem plivajući, no jeza me prošla pri samoj pomisli na to.”
Maupassant je težio prikazivanju prostora u kojem egzistira ono što je obično i svakodnevno i u tome je uspio u ovoj noveli. Kao majstor kratke forme, u ovoj noveli od svega nekoliko stranica, uspio je postići i dramu i tragičan završetak.
Kratak sadržaj
Ova novela započinje tako što nam pisac govori kako je prošlog ljeta na obali Seine unajmio ladanjsku kućicu u kojoj je spavao svake večeri. Tamo je upoznao svog susjeda za kojeg kaže da ima između trideset i četrdeset godina. Jedne večeri pisac je zamolio svog susjeda da mu ispriča neke zgode iz svog života na vodi. U isti tren njegov susjed je oživio, jer je rijeka u njemu probudila strast. Rekao mu je kako ima mnogo uspomena s ove rijeke. Odlučuje mu ispričati jednu zgodu koja se dogodila prije desetak godina.
Zgodu započinje informacijom kako je živio u kući majke Lafon, a Louis Bernet, njegov prijatelj je živio u selu blizu rijeke. Nakon što je večerao kod prijatelja, vraćao se sam. Bio je jako umoran pa se odlučio odmoriti u svom “glomaznom čunu”. Priča kako je vrijeme bilo krasno: “mjesec je sjajio punim sjajem, rijeka je blistala, a zrak je bio miran i blag.” Odlučio je popuštiti lulu, pa je bacio sidro u rijeku. Sjeo je na krmu i osjetio kako je sve mirno i to ga je uzbudilo. Nije čuo ništa. Odjednom s jedne strane je začuo kreketanje žabe i protrnuo je. Međutim, taj zvuk je brzo nestao, pa je odlučio puštiti kako bi se smirio. Nije mogao pušiti jer ga je uhvatila mučnina, a nije mogao ni pjevušiti, jer mu je sam zvuk njegova glasa bio neprijatan. Odjednom, zamislio je da “nevidljiva sila vuče barku prema dnu” i osjetio se kao da je u oluji. Ustao je naglo, samo da bi vidio da je sve mirno.
Pomislio je da mu nešto nije u redu sa živcima pa je odlučio otići s rijeke. Počeo je vući lanac, ali osjetio je nekakav otpor i nije uspio izvući sidro. Pokušao je i promijeniti položaj sidra okrenuvši čamac, ali ni to mu nije pomoglo. Nije znao što da učini, pa je pomislio kako će sigurno doći neki ribar i da će mu pomoći. Uza sebe je imao bocu ruma, pa je popio dvije-tri čašice. Iako je vidio da se ne može izvući, nije klonuo duhom jer je bila topla noć, pa je znao da može prespavati u svom čamcu.
Odjednom je nešto udarilo u njegov čamac. Bio je to samo komad drva, ali i to je bilo dovoljno da ponovno uzbudi njegove živce. Na rijeku se spustila gusta magla. Bilo ga je toliko strah da je pomišljao na to da prepliva rijeku, ali je pomislio kako će ga nešto zgrabiti za noge i povući u dubinu rijeke. Ponovno je posegnuo za bocom ruma i počeo vikati koliko god je mogao, a jedino što je čuo zauzvrat bio je lavež psa. Nije prestao piti, pa je legao u čamac.
Kada je pogledao preko ruba čamca, vidio je kako se magla povukla, rijeka je bila potpuno čista i napokon se čuo glas životinja. Više ga nije bilo strah, pa je uspio zaspati. Kad se probudio, popio je ostatak ruma, a oko njega tama. Odjednom mu se učinilo da prema njemu ide neka sjena i uvidio je da je to ribar koji mu je išao u susret. Pokušali su zajedno vući lanac, ali nisu uspjeli.
Kada je svanulo, vidjeli su jednu barku i pozvali su čovjeka koji je bio u njoj. Zajedno su vukli lanac i napokon se lanac dizao polako, kao da je nešto na sidru, a onda su ga napokon dovukli u čamac. “Bio je to leš stare žene s velikim kamenom oko vrata.”
Vrsta djela: novela
Tema djela: zgoda jednog ribara na rijeci
Mjesto radnje: rijeka Seine
Vrijeme radnje: neodređeno
Analiza likova
U ovoj noveli se pojavljuje se pisac, njegov susjed, ribar i čovjek u barci. Sam pisac nas uvodi u priču. On često booravi na rijeci Seine u ladanjskoj kućici. Tamo je upoznao svog susjeda koji mu je ispričao jednu od svojih zgoda na rijeci.
Za svog susjeda kaže da je to “čovjek između tridesete i četrdesete, koji je zacijelo bio jedan od najzanimljivijih ljudi što sam ikada susreo. Bio je to stari veslač koji je strastveno volio čamac i veslanje, uvijek kraj vode, na vodi, pod vodom. Mora da se rodio u čamcu, a sigurno će u njemu i umrijeti.”
Njegovom susjedu, ribaru rijeka je “nešto tajanstveno, duboko i nepoznato, zemlja opsjena i pričina, gdje noću vidiš stvari kojih nema, gdje se čuju nepoznati glasovi, gdje te prolaze srsi a da ne znaš zašto, kao kad ideš grobljem. A rijeka je zaista najmrklije od svih groblja, premda tu nema grobova.” Pisac od njega traži da mu ispriča nekoliko zgoda iz njegovog života na vodi. Ribar je piscu vrlo živo i realistično ispričao događaj kada je iz mora izvukao leš neke stare žene. Vjerno mu je prikazao svoj strah i beznađe koji su ga pratili kada nije znao kako će doći do obale, jer nije mogao izvući sidro iz dubine rijeke. “Bojazan glupa i neobjašnjiva sve je više rasla i pretvarala se u stravu. Nepomičan, širom otvorenih očiju, napeta uha – sve sam nešto čekao. Što? Nisam znao što, no moralo je biti nešto strašno. Da je kojoj ribi palo na pamet da poskoči iz vode, kako se često događa, pao bih, držim, bez svijesti. Poput klade.”
Bilješa o autoru
Guy de Maupassant (Tourville sur Arques, 1850. – Pariz, 1893.) je francuski pripovjedač i romanopisac, uz Zolu najznačajniji predstavnik naturalizma.
Bio je vojnik u francusko-pruskom ratu, skroman činovnik te potom književnik. Svoju karijeru počinje pod nadzorom Flauberta. Objavio je oko 6 romana i 300 novela.
Prvi uspjeh postigao je novelom ”Dunda” koja je bila objavljena u zajedničkom zborniku pripovjedača Zolina naturalističkog kruga. Najbolje se pronašao u pisanju novela gdje je razvijao zanimljivu i napetu radnju. Djela mu obilježava pesimizam u kojem ljudima upravljaju biološki i sociološki čimbenici.
Iako je tematski sklon naturalizmu pripovjedačkom tehniku se približava klasičnom realizmu. Prikazivao je seljake i ribare Normandije, pariško društvo, patriotizam i scene pune tajanstvenosti i strave koje su ga privlačile zbog njegove bolesti. Umire pomračena uma.
Najpoznatija djela: Jedan život, Ljubimac, Pierre i Jean, Na vodi…
0 komentari:
Objavi komentar