Bokvica

Bokvica, poznata i kao konjska rebra, mala bokvica, koncula, žilovlak, trputac (lat. Plantago), je rod biljaka iz porodicePlantaginaceae. Ovaj rod se sastoji od oko 200 vrsta. Najvećim dijelom to su zeljaste, jednogodišnje biljke, dok su neke od njih manji grmovi visoki do 60 cm. Listovi su sesilni, ali imaju suženi dio u blizini stabla koje je pseudo-peteljka. Na listovima je naglašeno 3 do 5 provodnih žila, koje se granaju na širem dijelu lista. Listovi su široki ili uski, u zavisnosti od vrste. Cvati su na peteljkama obično od 5 do 40 cm visoke, a mogu biti kratke i konusne ili duge i šiljate, sa brojnim malehnim cvjetovima koji se oprašuju putem vjetra. Plod je dvosjemeni. Bokvicom se hrane larve nekih vrsta leptira.

Ženska bokvica

Klas ženske bokvice

Muška bokvica

List muške bokvice

Cvijet muške bokvice

Sadržaj

[sakrij]

Naziv[uredi | uredi izvor]

Bokvicu nazivaju i muškom bokvicom, odnosno trpucem muškim, dok ženska bokvica (Plantago major) nazivaju velikim trpucem ili bokvicom ženskom, a razlikuju se po obliku listova - ženska ili širokolisna bokvica (P. major) i muška ili uskolisna bokvica (P. lanceolata).

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjena je po cijeloj Evropi, Americi, Aziji, Australiji, Novom Zelandu i Africi, a raste na livadama i svijetlim prozračnim šumama. Mnoge vrste iz ovog roda su kosmopolitskebiljke. Vrlo često rastu na vlažnijem tlu, po mjestima koja su ugažena, putevima, prugama, obalama mora, rijeka te po planinama i pašnjacima.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Koristi se od prahistorijskih vremena kao biljni preparat. U narodnoj medicini se više cijeni muška bokvica (Herba Plantaginis lanceolatae) bokvica muška ili trputac muški. Za lijek se skupljaju korijen, listovi prije cvjetanja, te sjeme nakon sazrijevanja. List bokvica djeluje kao astringent (sredstvo za zatvaranje), kao protivotrov, antimikrobno, antiupalno i antihistaminskosredstvo, kao i sredstvo za ublažavanje kašlja, iskašljavanje, diuretik i slično.

Sjeme bokvice, naročito vrste P. psyllium, koristi se kao uobičajen laksativ, dostupan u slobodnoj prodaji bez liječničkog recepta. Sjeme nabubri i otpusti sluz kada se uroni u vodu. Koristi se i kao dodatak u proizvodnji laksativa, poput Metamucila. Vrsta bokvice P. psyllium je korisna i za ublažavanje konstipacije (zatvora), simptoma sindroma nadražaja crijeva, divertikuloze, kao izvor dijetetskih vlakana u ishrani i slično. Smatra se da su se mnoge vrste bokvice koristile u ishrani od prehistorijskih vremena. Naprimjer, postoje dokazi da su indijanci sa centralne obale današnje Californije koristili bokvicu u ishrani prije 6.000 do 8.000 godina.^[1]

Pri vanjskoj upotrebi, oblog od lišća je koristan protiv ujeda insekata, osipa uzrokovanog otrovnim bršljanom, manjih ranica i plikova. U narodnoj predaji, postoje priče da pomaže i kod ujeda zmija. Kod interne upotrebe, korisna je za kašalj i bronhitis, u obliku čaja, tinkture ili sirupa. Vrste koje imaju široko lišće koriste se i kao povrće u salatama, zelenim sosovima i slično.

Primjena u narodnoj medicini[uredi | uredi izvor]

U narodnoj medicini bokvica se najčešće koristi za liječenje kašlja, i pomaže kod svih disajnih problema. Pospješuje izbacivanje sekreta i šlajma iz pluča i nosa. Narodni ljekari preporučuju bokvicu za hripavcu, astmu, upalu pluća, a može se koristiti i za ublažavanje tegoba koje dolaze sa tuberkulozom. Svijež sok ili ispasiran list ubrzava zarastanje otvorenih rana i modrica

Pokazalo se da bokvica stvara odbojnost prema pušenju i smanjuje potrebu organizma za nikotinom. Žvakanje svježeg lista pomaže kod odvikavanja od pušenja, a može se koristi i čaj. List mlade bokvice se može dodavati u salate i druga jela.

Dodavanjem svježe iscijeđenog soka citrusa kao što su limun i narandža, u sok ili izgnječen list bokvice, formira se enzim myrosinase koji pojačava antibakterijsko dejstvo. Aukubin iz bokvice pojačava izlučivanje mokraćne kiseline kroz bubrege, te se može koristit za probleme izazvane gihtom.

Narodni ljekari i travari koriste svjež sok bokvice za čišćenje krvi i pomoć kod nekih vrsta čireva. Pomaže i kod upale sluznice, zaliječivanja oteklih žlijezdi i kod hemoroida. Suhe sjemenke bokvice se koriste protiv glista i stomačnih parazita poput ameba. Suho sjeme djeluju ilaksatvino te ga narodni ljekari i travari preporučuju protiv zatvora stolice i za odraslih i djecu.

Postoje tvrdnje da redovno uzimanje sjemenki bokvice (8gr dnevno) spriječava nastajanje žučnog kamenca.

Narodni ljekari koriste bokvicu i za veliki broj kožnih bolesti. Bokvica ubrzava zarastanje otvorenih rana, eliminiše kožne čireve, pomaže kod posjekotina, modrica, podlijeva, opekotina, plikova, žuljeva, zanoktica, ubode insekata i nekih osipa. Zbog prisustva saponina, koji njeguje kožu, koristi se kao prirodni antihistamin. Sok i svježe ispasiran list se mogu koristiti za rane i gnojne infekcije u usnoj duplji i grlu. Pacijenti sa tumorima, kojima je radijacija prouzrokovala rane u ustima mogu koristiti ispasiranu smjesu lista bokvice, ili svjež sok za ispiranje, u svrhu bržeg zacijeljivanja rana i umanjivanje tegoba. U ove svrhe djelotvornoje i žvakanje sviježeg lista bokvice. Svjež list i sok pomažu i kod infekcije zuba.

Jestivost[uredi | uredi izvor]

Mladi listovi se mogu jesti sirovi ili kuhani. Zbog gorčine i zahtjevnog pripremanja za ishranu se koristi samo kad nema drugih opcija. Vlaknaste niti iz lista se moraju prije upotrebe ukloniti zbog gorčine. Peteljke su još više gorke te se ne koriste u ishrani. Čak i u salatama je bolje koristiti malo prokuhanu biljku. Sjeme je bogato vitaminom B1 i može se koristiti sirovo ili kuhano. Može se jesti samo ili dodano u brašno. Kuvano sjeme daje masu sličnu pudingu.

Vrste[uredi | uredi izvor]

Obim i broj vrsta koje spadaju u rod Plantago je prilično jasno i precizno određen, sa osnovnim problemom da li se podrodovi Bougueria (jedna vrsta sa Anda) i Littorella (2–3 vrste vodenih biljaka) uključuju u rod Plantago ili ne.^[2]

Postoji oko 200 vrsta iz roda Plantago, među kojima su: