Ova priča govori nam kako postoje načini da provjerimo pravu prirodu ljudi. Lako je reći da smo nekakvi, a teže to dokazati. U ovoj priči, princeza dokazuje svoju osjetljivost, koji razvije samo ona prava princeza koju su cijeli život tetošili. Takva osjeti i zrno graška pod desecima madraca, pokrivača i jastuka. Upravo pravu princezu želio je princ, pa je takvu i dobio.“Princeza na zrnu graška” kratka je, ali zanimljiva bajka slavnog Hansa Christiana Andersena. Govori o princu koji je htio oženiti pravu princezu. Sreća mu se osmjehnula i na vrata poslala djevojku koja je za sebe tvrdila da je upravo ta. Došla mu je na vrata dvorca, pokisla i izgubljena. Prinčeva majka postavila je pred princezu jedinstveni test kojim je dokazala da je djevojka prava princeza. Naime, ispod desetaka madraca i pokrivača, postavila je jedno jedino zrno graška kako bi provjerila hoće li ga princeza osjetiti.
Ova priča vrlo je kratka, ali zato sadrži sve elemente bajke. Doduše nema vila niti životinja koje govore, ali ima ono najvažnije što jedan bajka mora sadržavati – prinčeve, princeze i pouku. Pričica je jednostavna, namijenjena najmlađima jer ne sadrži nikakve negativne elemente, niti strašne dijelove.
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: nekoć davno
Mjesto radnje: na kraljevu dvoru
Kratak sadržaj
Jednom davno postojao je kraljević koji se htio vjenčati kraljevnom, ali onom pravom. Jedino se postavljalo pitanje kako će kraljević znati koja je prava kraljevna i odabranica njegova srca. Bilo je to zaista teško pitanje na koje je trebalo pronaći odgovor. Prvi korak koji je princ napravio bila je naredba slugama da spakiraju sve lijepe stvari.
Prije puta gdje će tražiti pravu, pravcatu kraljevnu kraljević je poručio slugama da spakiraju zlatne prsluke, svilene košulje, šešire i sve druge predmete koji bi mu mogli zatrebati na ovakvom putovanju, koje bi moralo biti svečano. Roditelji su bili uzbuđeni kao i kraljević i poželjeli su mu sretan put nadajući se da će se njihov sin brzo vratiti.
I tako je princ krenuo na važno putovanje u zlatnim kočijama. Na putovanju je upoznao mnogo lijepih dama, kneginja i ostalih uzvišenih plemkinja, ali nažalost mučilo ga je to što ni za jednu nije bio siguran da je ona prava. Tako se princ na kraju vratio svojim roditeljima pokunjen i tužan jer nije uspio pronaći pravu kraljevnu. Priznao je kako nije bio siguran koja je prava od svih koje je upoznao i o kojoj cijelo vrijeme sanja.
Jedne noći je došla oluja koja je zvučala tako prijeteći, kada su munje jedna za drugom parale nebo, a kiša se slijevala poput najvećih slapova. U trenutku dok je vani bjesnila oluja netko pokuca na vrata dvorca. Bila je to djevojka kojoj se voda slijevala niz kosu i odjeću. Bila je jadna sva mokra i drhtala je od hladnoće. Unatoč tome što je jadna bila izmučena od nevremena, djevojka je bila prelijepa.
Pustili su je u dvorac da se okrijepi, a djevojka je cijelo vrijeme tvrdila da je kraljevna. Kraljević je poslao dvorjanina da pozove kraljevnu, a kada ju je ugledao odmah se zaljubio. U trenutku kada ju je ugledao osjetio je veliku sreću i želio je vjerovati kako je ona prava osoba. U tom trenutku je samo razmišljao kako da provjeri je li ona zaista prava kraljevna ili ipak nije.
Kraljević nije ni slutio kako i njegova majka o tome razmišlja i želi da njen sin napokon pronađe ženu za sebe. Dosjetila se načina kako bi mogli provjeriti, pa je tako uzela zrno graška, otišla u sobu za goste, stavila zrno na krevet, naslagala dvadeset madraca. Djevojka je morala spavati na takvom krevetu.
Ujutro kada su je zapitali kako je spavala ona je rekla da loše, da cijelu noć nije mogla sklopiti oči jer je spavala na nečem tvrdom. Tada su svi bili svjesni kako je djevojka ipak prava kraljevna jer je osjetila zrno graška. Kraljević i djevojka su se potom vjenčali, a zrno graška je pohranjeno u riznicu gdje se i danas može vidjeti.
Likovi: princ, kraljica, princeza, sluge
Analiza likova
Princ – princ se silno želio oženiti, ali pod uvjetom da pronađe pravu princezu. Princ je bio jako izbirljiv, ali je na kraju došao na svoje. Strpljivo je čekao svoju pravu princezu i ona mu je na kraju doslovno zakucala na vrata. Kada se princeza dokazala kao prava princeza, on ju je sa zadovoljstvom oženio. Princ je potvrda da je uredu čekati ono što želimo, a ne pristajati na manje. Na kraju zaista dobijemo ono što smo priželjkivali, ako smo dovoljno strpljivi.
Prinčeva majka – poštivala je odluku i želju svoga sina da se oženi za isključivo pravom princezom. Upravo ona bila je dovoljno lukava da smisli plan koji će dokazati da je baš ta princeza prava. Ona joj je smjestila zrno graška po mnoštvo madraca. Prinčeva majka bila je dosjetljiva i nije se dala varati. Nikome nije vjerovala na riječ, dok se nisu dokazali djelom. Ipak, bila je zadovoljna kad se princeza dokazala kao prava. Napokon je mogla oženiti svog izbirljivog sina.
Bilješka o autoru
Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu. Rođen je u siromašnoj obitelji, oca postolara i majke koja je bila kod kuće. Iako nisu imali mnogo, Hans je bio sretan što odrasta uz oca koji je prepoznao njegovu želju za avanturama i pričama. Još od malena otac mu je pričao razne priče i komedije, a pomogao mu je napraviti i kazalište lutaka.
Teški trenuci su nastupili kada mu je umro otac i kada je brigu za njega preuzela majka, koja je odlučila drugima prati rublje kako bi uzdržavala svog sina i sebe. Iako ga je htjela poslati na izučavanje zanata, želja za drugačijim načinom života je bila jača. Tako je Hans uspio nagovoriti majku da ga pusti samog u glavni grad.
Imao je samo 14 godina i ušteđevinu od trinaest talira kada je otputovao u Kopenhagen. Živio je u potkrovlju i svašta pokušavao ne bi li se probio. Radio je svašta, a neko vrijeme i plesao. U životu je upoznao mnogo ljudi, a napokon je odlučio završiti i školu pa se kao sedamnaestogodišnjak upisao u školu i sjedio s dvanaestogodišnjacima. Školu je završio i zatim se upisao na sveučilište.
Paralelno je učio i pisao razne tekstove, a prvo uspješno djelo smatra se Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829. godine. U djelu se govori o borbi mladog pisca za afirmaciju, dokazivanjem. Djelo “Ružno pače” je jedna od priča za koju se smatra kako je puna autobiografskih detalja. Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine.
0 komentari:
Objavi komentar