Ovaj povijesni, obiteljski i psihološki roman izdan je 1986. godine. Roman je jedna od najopširnijih proznih književnih vrsta te u današnje vrijeme jedna i od najpopularnijih književnih vrsta. Većina radnji u romanima je smještena u prošlost, pa tako i u djelu Nevakat. Likovi i radnje su povezani sa stvarnim radnjama i događajima, a elementi i likovi stvarnih i poznatih povijesnih ličnosti uklopljeni u samu radnju romana, no oni se ne nameću kao glavna tema romana.
Nevakat je jedna od vrsta romana koji vjerno opisuje i dočarava duševno stanje likova i da je kojim slučajem nepoznato da je roman Nevakat objavljen 1986. godine, čija radnja je smještena u osamnaesto stoljeće, čitatelj bi mislio da u rukama drži suvremeni roman. Derviš Sušić kao da je imao vidovite moći jer je stanje u kojem je Bosna tada bila izložena, od raznih ratova, skoba i unutarnjih previranja koji su joj onemogućavali da se razvija kao druge zapadnoeuropske zemlje u svijetu, Derviš je opisao također i danjašnje stanje Bosne. On piše da je Bosna na umoru od boljki iznutra i od posjekotina izvana. U kakvom je stanju bila nekada, u takvom stanju je i danas.
Radnja romana prati život mladog Agnana Babunića koji svoju mladost provedenu na bojištima, ratištima i putovanjima po Europi i sticanje raznih sposobnosti i učenja želi iskoristiti za unaprijeđenje svog rodnog kraja i svog imanja. Pratimo razvoj njegove obitelji, nesuglasice i razmirice. Njegovu želju i rad da učini svoju obitelj imućnima i razvijanima unatoč zaostaloj Bosni. Radnja također prati običaje i odnose između žena i muškaraca u 18. stoljeću.
Povijesna ličnost koju Derviš navodi u svom romanu je Hadži Mehmed-paša Kukavica koji je bio bosanski avlija od 1752. godine do 1756. godine i 1757. godine do 1760. godine. Poznato je da je rođen u Foči u Bosni i istaknuo se svojim odlučnim mjerama u jačanju države te gradnjom mnogih objekata koji su i dan danas poznati u Bosni. Poznat je također i po svojoj vladavini u teškim vremenima Bosne kada je slabila moć turske carevine. Bosna je doživljavala stalne pobune, njihov neprijatelj je konstantno prijetio oružanim napadom i agresijom. Ugušio je veliku seljačku bunu 1753. godine koja je izbila u Tešnju 1747. godine. Naime, ta ista buna kasnije se proširila na Mostar, Sarajevo i šira područja Bosne.
Hadži Mehmed-paša Kukavica je među istaknutijima, ako ne i najistaknutiji, u nizu brojnih namjesnika Bosne toga vijeka. Kako bi došao na tu poziciju morao je odigrati dvije ključne uloge: Mehmed-paša je bio bosanski namjesnik i bosanski vakif. Hadži Mehmed-paša Kukavica bio je najveći bosanski vakif u vrijeme prvih godina sedamnaestog stoljeća. Zaslužan je za izgradnju osamdesetak javnih objekata u osam različitih mjesta, a u samoj Foči čak više od deset objekata. Sami objekti su danas značajni zbog činjenice da su koštali ogromne svote novaca, a ne zbog njihove umjetničke i građevinske vrijednosti te arhitekture.
Kratak sadržaj
Radnja započinje sa našim likom i glavnim junakom Aganom Babunićem koji, nakon provedene mladosti po raznim europskim dvorima, ratištima, bojištima i putovanjima se vraća svojoj kući i obitelji u svoj rodni kraj u rodnoj Bosni. Ne zna što ga očekuje kada se vrati, pomišlja da je stanje dobro, ali ipak planira sva svoja iskustva i znanje koje je stekao na svojim putovanjima i ratovanjima po Zapadu primijeniti u svom rodnom kraju i podijeliti sa svojim sumještanima.
Na povrtaku kući zatiče svoj rodni kraj nerazvijen, Bosnu iscpljenu raznim ratovima i unutarnjim previranjima, sa ljudima na vlasti koji loše upravljaju njegovim krajem, beznađe, zaostalost na svim poljima te puko preživljavanje stanovnika Bosne. Iznenađuje ga toliko loše stanje koje ni u kome slučaju nije očekivao niti pomišljao. Nalazi imanje svojih roditelja potpuno zapušteno što je stvar i sa drugim imanjima u Bosni. Zaključuje kako se zemlja još uvijek prerađuje na stari način koji je u zapadnim zemljama već odavno odbačen i prihvaćeni su novi načini obrađivanja zemlje. Silno ga rastužuje cijela situacija i pomišlja kako će promijeniti sve. Želi da njegova obitelj usvoji nove načine obrade zemlje kako bi sebi olakšali, ali i bili uspješni.
Kada ga ugledaju, obitelj ga dočekuje široko otvorenih ruku, no pomalo radoznalo i iznenađeno. Svi žele znati sve što mu se događalo, što je sve vidio i saznao, gdje je sve bio i koga je sve upoznao. Agan, samozatajan sa svojim skrivenim planom o obnavljanju zemlje i imanja ništa ne otkriva, ni šta je radio pa ni gdje je čak sve bio. Kao najstariji sin svojih roditelja, on je odabran da bude glava kuće te naređuje ostalim ukućanima što trebaju raditi i sve to u cilju da njegova obitelj Babunića ponovno postane jaka i bogata obitelj. Tvrdoglav i odriješit u svojim naumima i idejama Agan počinje naređivati ostalima i daje smjernice kako obnoviti imanje malo po malo. Svi su ga se pribojavali jer je bio odriješit i svima je naređivao, osim svojim roditeljima, a posebno ne svojoj majci. Fati-kaduma je bila inteligentna žena koja je izričito voljela svoju djecu, mada to nije otvoreno pokazivala, ali ni u kom slučaju nije dala da joj se naređuje. Iznimno je bila cijenjena kao majka i s tom ulogom se s ponosom nosila.
Uskoro, nakon nekog vremena, njegove ideje i zamisli za boljim razvojem počele su dolaziti do izražaja. Njegova obitelj napravila je i otvorila trgovinu u varoći, han (obiteljska kuća), mnoge štale sa stokom i živadi te su do tada već svi u Bosni čuli za Agana Babunića, mladića koji je uspio i koji se polagano počeo bogatiti i sticati moć u svom rodnom kraju.
Jednog dana vezir ga poziva kod sebe na sastanak. Zbog njegovih uspjeha i znanja te vjere u njega da može svojim znanjem doprinijeti čitavoj pokrajini on mu nudi vladavinu nad jednom od pokrajina u Bosni. Smatrajući da još uvijek nije završio sa svojim napretkom i imanjem on odbija vezirovu ponudu. Jedino što mu je trenutno u interesu je da se njegova obitelj Babunić razvija i napreduje još više, da steknu još više bogatstva i moći. A vladanjem jedne od pokrajine to ne bi mogao.
Jednoga dana u razmišljanju o svom životu shvaća da mu je vrijeme da se oženi. Smatra da ga godine počinju dostizati i da nije ništa mlađi. Sada mu je vrijeme za ženidbu, no koga bi mogao uzeti za svoju ženu? Dževahira je oblijetala oko njega i ugođavala ga, no ona je bila nevjesta njegova brata koji je još uvijek mogao biti živ. Galib Babunović je otišao na ratište i još uvijek se ne zna da li je živ ili mrtav. Iako mu je odgovarala naklonost bratove sestre nikada ne bi mogao ju oženiti. Što da se njegov brat vrati? Bila bi to prava katastrofa.
Jednog dana, u šetnji sa svojom kobilom na putu susreće Hercegovca (čovjek iz Hercegovine kojeg on kroz cijelo djelo naziva Hercegovac i ne saznamo mu ime) koji šeta sa svojom ženom i sestrom. Njegova sestra mu se na prvi pogled odmah svidjela i pomislio je da bi mu ona mogla biti žena. Kako bi ispitao situaciju on ih pozove da budu njegovi gosti i prenoće u njegovom hanu na što Hercegovac pristane. Agan nudi Hercegovcu da oženi njegovu sestru no ona to glatko odbija.
S obzirom da Agan nije volio da ga se ponizuje, a ovo je za njega bilo jedno od velikih poniženja on ju silom dovodi u svoju kuću. Njegova majka Fati-kaduna, koja je i sama silom udana za Uzundedu iako je voljela drugog mladića, mu prigovara zbog tog čina. Agan puca od bijesa što mu se majka suprotstavila u tolikoj mjeri da ju je krenuo udariti. U tom trenutku naiđe Dželal koji je vidio Agana kako nasrće na majku te brani Fati-kadunu tako što ga udara. U svoj toj razmirici i tuči Agan je zadobio teške ozljede i povrede, što fizičke no najviše psihičke. Ovo je za ponosnog i egoističnog Agana bio težak udarac njegove obitelji za koju nikad ne bi očekivao da bi ovako nešto mu napravili.
Nakon što je smijenjen vezir koji mu je ponudio vladavinu jedne od pokrajina u Bosni, glasnik dolazi kod Agana te mu uručuje poruku da ga poziva novoizabrani vezir da se preda, te da ga zbog svog čina očekuju sjekira i panj kao kazna.
Znajući da ne može izbjeći kaznu Agan odlučuje pobjeći. On sjeda na svog konja i ostavlja poruku svima da je do sada on vodio brigu o obitelji Babunića te da ga se više ništa ne tiče i da on odlazi. Ostavlja im sve što je do sada napravio za cijelu obitelj na milost i ne milost i ne zanima ga što će oni s time uraditi.
Na rastanku mu Mehmed-paša Kukavica govori da on koji se u nevkat pojavio da se čuva. Da ne pije iz bilo kojeg i svačijeg fildžana te da se ne prsi u svakoj šumi. Da se utvrdi u kući, bude oprezan i čuva se, što znači da će mu prijetnje biti na putu i da bi mogao biti izdan pa čak i pogubljen.
Tema djela: Život Agana Babunića
Ideja djela: Ne treba se nikada predati i uvijek se treba boriti za ono što želimo i svoje snove. Ako se dođe do uspjeha čineći samo nepravdu onda to nije uspjeh koji želimo.
Vrijeme radnje: 1170. godina
Mjesto radnje: Bosna
Glavni lik: Agan Babunić
Sporedni likovi: Uzundedo, Fati-kaduna, Dževahira nevjesta Galiba Babunića, Mehmed-paša Kukavica, Muhidin, Hercegovac, njegova sestra i žena, Muhidinova žena, Hamzina žena, Mustafa, Angelina, Dželal, Besim-beg Kotlo i Muharem-aga Mjera.
Analiza likova
Naš glavni lik Agan Babunić je vrlo samovjeren, ponosan, pomalo sebičan i tvrdoglav. Dobar je vojnik što ga čini lukavim i hrabrim. No njegova majka ga opisuje kao uplašenog dječaka koji krije razne osobine kakav je i bio dok je bio maleni dječak. Na kraju djela o našem liku znamo podjednako kao i na početku djela. Bez poštovanja prema ženama, osim svojoj majci ali samo do te mjere da joj ne naređuje što se na kraju mijenja do toga da nasrće na nju u želji da ju udari jer mu je prigovorila. Smatra da je dopušteno uzeti nečiju slobodu u situaciji kada odluči prisilno uzeti Hercegovčevu sestru i dovesti ju u svoju kuću. Radije će izabrati bijeg i svoju slobodu nego platiti kaznu. Gladan moći i bogatstva u tolikoj mjeri da odbija vladati jednom od pokrajima u Bosni samo kako bi stekao veće bogatstvo sebi i svojoj obitelji. Laskaju mu udvaranja i dodvoravanja bratove žene no ostaje priseban te ne izdaje brata. Inteligentan, no pomalo zadrt i sputan običajima. Pun iskustva koje je vrlo rano stekao putujući po Europi i marljiv. Strašno ga razočara činjenica stanja Bosne kada se vrati kući.
Fati-kaduna pametna je i inteligentna žena koja jako dobro poznaje svoju obitelj, a posebice svoju djecu. Brižljiva jer se brine za sve no jako to dobro skriva i ne pokazuje. Ne tolerira nasilje i nepravdu, posebice prema ženama pa tako ne dozvoljava to ni članovima svoje obitelji. U mladosti se udala u ugovoren brak pod prisilom za Uzundedu no uvijek je voljela drugog koji je bio i bolji i ljepši. Tužna činjenicom da ju je sin koji je glava kuće htio udariti no srećom obranjuje ju Dželal.
Uzundedo je stariji čovjek, mogli bismo reći starac koji je iznimno ponosan na svoje uspjehe koje je učinio i samog sebe. Često se žali na slab vid. Pod prisilom je oženio Fati-kadunu iako je ona voljela drugog. Jednako kao i njegov sin zadrt u običajima tog vremena što se tiče ponašanja prema ženama. Ne snalažljiv, dozvolio da se imanje zapusti u Agnanovoj odsutnosti.
Dževahira je nevjesta Galiba Babunića. No dok je Galib negdje daleko i ne zna se da li je živ ili mrtav ona baca oko i počinje se vrtjeti oko Agana te mu čak i previše ugađa. Na kraju se zaljubljuje u njega. Veoma je svjesna svega što se oko nje događa što bi značilo da je vrlo pametna i inteligentna, uporna je i nije ju lako prevariti. Prihvaća činjenično stanje i položaj žene u to vrijeme te s radošću ispunjava sve Agnanove naredbe.
Derviš Sušić biografija
Derviš Sušić poznati je bosanskohercegovački književnik i novinar značajan za književnost druge polovine 20. vijeka.
Rođen je 1925. godine u Vlasenici gdje je završio osnovnu školu, dok je nižu gimnaziju završio u Tuzli. Još kao đak Učiteljske škole u Sarajevu učlanjen je u SKOJ, a godinu kasnije pridružio se partizanima. Politička aktivnost i opredjeljenje značajno je utjecalo na njegov književni rad.
Kasnije je radio kao učitelj i novinar i to kao urednik Omladinske riječi, a kasnije i kao urednik sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje. U Tuzli je bio referent za kulturu, a zatim i upravnik Narodne biblioteke. Ta biblioteka nazvana je njegovim imenom 2002. godine. Imenovan je za savjetnika Centralnog Komiteta SK u Sarajevu.
Sušićeva bibliografija broji preko 20 djela, za koja je dobio niz nagrada. Među njima je i Dvadesetsedmojulska nagrada te nagrade ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a.
Neka od njegovih djela su “Jabučani”, “Momče iz Vrgorca”, “Ja, Danilo”, “Danilo u stavu mirno”, “Pobune”, “Uhode”, “Tale”, “Žar i mir” i mnoge druge.
Derviš Sušić umro je u Sarajevu 1990. godine.
0 komentari:
Objavi komentar