Christopher Robin je nekoć imao labuda koji se zvao Pooh, no kako labuda više nema, to je ime dodijelio medvjediću Edi. Tako je on postao Medo Winnie zvani Pooh. U vrijeme dok je pisao bajku neki likovi su postojali u dječjoj sobi kao što je Medo Pooh, a neki su izmišljeni usput dok je pisao.Medo Winnie zvani Pooh je knjiga koju je Alan Alexander Milne napisao za svog sina Christophera Robina, a likovi koje čitatelj susreće u knjizi su igračke iz dječje sobe njegovog sina. Promatrajući svoje dijete u igri i kako oživljava svoje igračke dajući im osobnost, Alan je došao na ideju da od njih stvori junake u kojima će uživati djeca širom svijeta.
Kratak sadržaj
Prva avantura malog medvjedića bila je nabavka meda. Medo je bio gladan i odlučio prevariti pčele i ukrasti im med. Došao je na ideju da će se pretvarati da je oblak. U tu svrhu je uzeo balon i s njime poletio. Kako su pčele bile sumljičave prema tom čudnom oblaku, uznemirile su se i počele oblijetat oko košnice. Shvativši da neće doći do meda, Pooh se odlučio natrag spustiti na zemlju.
No tu je postojao jedan problem, balon kojim je letio mu nije dopuštao da se spusti. U pomoć mu je stigao Christopher Robin i svojom puškom pogodio balon. Pooh je sletio na zemlju, no od straha je još neko vrijeme grčevito držao konopac na kojem je balon bio privezan.
U sljedećem je poglavlju Pooh otišao u posjet prijatelju Zecu. Zec mu je ponudio hranu, tako da se medvjedić najeo maslaca i meda. Kada je htio krenuti kući, nije mogao izaći iz zečeve jazbine. Morao je biti tjedan dana na dijeti kako bi mogao izaći van. Pojavljuje se i praščić i tako čitatelj saznaje ponešto o njegovom djedu koji se zvao Pritušek Abram
Pooh je odlučio krenuti u lov sa prijateljem Praščićem. Kako je pao snijeg, Prašćić je čistio oko svoje kuće. Vidjevši kako Pooh prati tragove u snijegu upita ga koga lovi. Medvjedić se ponadao da je to lisica ili lasica, no na kraju shvaća da prati svoje tragove.
U četvrtom poglavlju Pooh želi pomoći prijatelju magarcu Njari. On je prije nekog vremena izgubio rep pa oni kreću u potragu. Došavši do Sove da ju zamoli za pomoć, shvati kako Sova koristi magarčev rep kao novu uzicu za zvono. Christopher Robin pričvrsti natrag magarcu rep čavlićem.
Magarac Njar je slavio rođendan, te su Praščić i Pooh njemu nosili poklone. Praščićev poklon, balon se putem probušio, dok je medo pojeo sav med u ćupu koji je namijenio magarcu. Njar se snašao i probušeni balon spremio u ćup.
U šumi se tada pojave mama Klo i sinčić Kan. Domaće životinje su zbunjene i ne znaju što da učine, pa se dogovore da će ukrasti malog Kana i vratiti ga majci tek kada ona obeća da će zauvijek otići iz njihove šume.
Šumska družina ju prevari i trenutak dok nije gledala iskoristi Zekoslav koji zgrabi Kana i odjuri s njim, a Praščić uskoči u Kloin džep umjesto Kana. Kada je shvatila što se dogodilo nije bila toliko zabrinuta jer je znala da Christopher Robin neće dozvoliti da se Kanu nešto dogodi, ali se svejedno odlučila našaliti s onima koji su joj oteli Kana. Tako je Praščić svašta doživio pa ga je mama Klo kupala svake večeri, ali u hladnoj vodi. Praščić je tako dobio ime Rujko Praščić, a nakon toga su Klo i Kan ostali u šumi te se sprijateljili s ostalima.
Christopher Robin odluči organizirati ekspediciju na Sjeverni pol, što je neuki Medo nazvao eksputicijom. Nije prošlo dugo da cijela ekipa krene na putovanje ne znajući gdje se nalazi Sjeverni pol. Nagađali su kako se radi o polugi zabijenoj u zemlju i da pol samo viri van. Dok su se kretali Kan je pao u rječicu. Ostali su ga spasili pomoću tanke grane koja je za njih bila pol. Christopher potom proglasi ekspediciju završenom jer su pronašli Sjeverni pol. U zemlju su zabili natpis na kojem je pisalo: “Sjeverni pol – otkrio ga je Medo Pooh – pronašao ga Pooh.
Odjednom počne padati kiša koje je toliko napadalo da se Pooh probudio s nogama u vodi. Sve posude s medom je odnio na granu stabla, a nakon nekoliko dana koliko je trajala poplava do njega je stigla Praščićeva poruka u boci za pomoć. Kako Medo nije bio plivač sjetio se da od najvećeg vrča napravi lađu koju je nazvao Plutajući Medo. Doplovio je do otoka gdje je stanovao Christopher Robin i predao mu poziv u pomoć.
Zahvaljujući Poohovoj domišljatosti doplovili su do Praščića u okrenutom kišobranu i tako ga spasili od utapanja. U slavu Pooha za otkrivanje Sjevernog pola te spašavanje Praščića Christopher organizira veliku proslavu. Pooh sam sebi spjeva pjesmicu “Tjeskobna pjesmica zabrinutog Pooha”, a na dar dobiva pernicu sa svakakvim priborom. Na kraju se javlja pripovijedač i čitatelj saznaje kako je Pooh plišani medvjedić, igračka Christophera Robina, a cijela priča ispričana zbog Christophera Robina.
Vrsta djela: pripovijest
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: šuma
Likovi: medvjedić Pooh, Christopher Robin, Praščić, Sova, Njar, Klokan Klo
Bilješka o autoru
Alan Alexander Milne rođen je 1882. godine u Londonu. Školovao se prvo u očevoj školi gdje mu je jedan od učitelja bio H. G. Wells pisac poznatih romana na temu znanstvene fantastike. Nakon osnovne škole upisao se u srednju školu Westminster, a nakon toga i na cijenjeno sveučilište Cambridge.
Nakon što je završio školovanje zaposlio se u humorističko-satiričnom listu gdje se zadržao sve do 1914. godine. Nakon toga se prijavio u vojsku, a kako je izbio Prvi svjetski rat, biva poslan na ratište u Francuskoj.
Oženio se 1913. godine i nakon sedam godina iščekivanja da mu žena zatrudni, to se na kraju dogodilo. On i žena kasnije su se posvađali oko imena jer je jedno inzistiralo na imenu Robin, a drugo na imenu Christopher. Dijete je na kraju dobilo dva imena, što možda na kraju nije imalo previše smisla jer si je on dao nadimak Billy Moon koji je ostao do kraja života.
Alan je postao roditelj kada je već pretrčao tridesetu i kao takav je pokazivao znakove zrelosti. S vremenom je počeo pisati pripovijesti i pjesme za svog sina kao što je smatrao da bi svi ostali očevi željeli raditi, ali samo da imaju dovoljno talenta.
Napisao je sveukupno četiri knjige za djecu. Dvije su knjige u prozi: “Winnie the Poooh” ili “Winnie zvani Pooh” i “The House at Pooh Corner” ili “Kuća na Poohovom uglu”. Dvije su knjige pjesama “Now We Are Six” ili “Sada nam je šest godina” i “When We Were Very Young” ili “Kada smo bili sasvim mali”.
Spomenutim načinom pisanja Alan se bavio u periodu između 1924. i 1928. do vremena kada je sin počeo razvijati vlastitu osobnost koja se po prirodi morala suprostaviti ocu. Alan je odlučio da je dovoljno vremena posvetio djelima za djecu, pa se okrenuo drugačijem načinu pisanja poput drame, novinarstva i romana. Umro je u sedamdeset četvrtoj godini 1956. godine.
0 komentari:
Objavi komentar