Radnja romana “Uliks” Jamesa Joycea odvija se u Dublinu i središtu se nalaze tri lika. Leopold i Molly Bloom koji su u braku i Stephen Dedalus, mladi pjesnik i profesor. Mnogi su pronašli poveznicu s “Odisejom”. U skladu s tim, Bloom bi na parodičan način predstavljao Uliksa, njegova žena bila bi Penelopa, a Stephen Dedalus Telemah. Joyce je iskazao jednom prilikom opčinjenost likom “Odiseja”, ali kasnije se maknute sve poveznice s tim djelom.
Roman je podijeljen u poglavlja koji su svrstana u tri veće cjeline. Radnja započinje u kuli Martell, prikazom neobičnog medicinara Bucka Mulligana i Stephena Dedalusa. Stephen je ljut na svog kolegu koji vrijeđa njegovu nedavno preminulu majku i njega samog jer ga optužuje za njeno ubojstvo. Stephen se smatra agnostikom i odbio se za nju pomoliti prije smrti.
Zatim je prikazan Stephenov dan u školi, dok predaje povijest i razgovara s ravnateljem gospodinom Deasyjem koji ga moli da mu pomogne objaviti članak o bolesti nogu i žvala stoke. Treće poglavlje napisano je u obliku struje svijesti i prikazuje Stephenov boravak na obali i njegovo prisjećanje na Pariz i razmišljanje o filozofiji.
Drugi dio nas vodi do Leopolda Blooma koji nosi dovršeni doručak ženi Molly u krevet. Odlazi do mesnice i čita pismo koje mu je napisala kćer Milly koja se nedavno uspjela zaposliti kod nekakvog fotografa. Zatim se šeta Dublinom, kupuje sapun koji će cijeli dan nositi u džepu kaputa, čita ljubavno pismo od Marthe i odlazi u kupelj.
Bloom se zatim vozi u kočiji i odlazi na pogreb Dignama. Nakon toga posjećuje novinsku redakciju Freemana gdje radi kao oglasnik. To poglavlje je prikazano kao niz novinskih članaka. Tokom dana posjećuje gradsku knjižnicu u kojoj Stephen raspravlja o Shakespeareu, odlazi u restoran, pub i posjećuje Minu Purefoy u rodilištu. Ponoć je i Bloom pijan hoda bordelskom četvrti Dublina gdje vidi prikaze, i promatra sebe kroz različite uloge. Na kraju sretne pijanog Stephena kojemu se priviđa truplo mrtve majke.
Treći dio prikazuje kako Bloom pomaže Stephenu da se otrijezni i vodi ga svojoj kući gdje razgovaraju do kasno. Posljednje poglavlje napisano je bez korištenja interpunkcije i iznosi struju svijesti Molly Bloom. Molly tako razmišlja o Bloomu koji nikako ne uspijeva zadržati posao, o njegovim avanturama sa sluškinjama i njenom odnosu s Vatrenim Boylanom.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: razdoblje od 16. lipnja 1904. do tri sata poslije ponoći 17. lipnja
Mjesto radnje: Dublin
Tema: Prikaz lutanja gospodina Blooma Dublinom. Tijekom njegove neposredne, ali i izravne interakcije s drugim stanovnicima grada dobivamo sliku tog društva. Prikazan je i njegov odnos sa suprugom Molly i naposljetku ostvarenje pomalo očinskog odnosa sa Stephenom Dedalusom.
Ideja: prikaz kritike suvremenog ispraznog društva te odnos roditelja i djeteta.
I. dio
1.
Buck Mulligan sišao je sa stepenica noseći sa sobom zdjelicu za brijanje u kojoj su bili položeni ogledalo i britva. Nosio je žutu kućnu haljinu. Popeo se na okruglo topovsko postolje i pozdravio Stephena Dedalusa koji ga je mrzovoljno promatrao. Prošetao se dalje, a Stephen Dedalus ga je pratio. Mirno ga je upitao koliko dugo će Haines ostati u kuli. Dedalus je poručio kako on odlazi ako Haines ostane jer taj čovjek cijelo vrijeme bunca o ubijanju nekakve crne pantere.
Buck se ponovo popeo na grudobran i zagledao se u Dublinski zaljev. Divio se moru i govorio Stephenu kako ga mora naučiti čitati Grke u izvorniku. Zatim se zagledao izravno u Stephena i poručio mu kako njegova tetka misli da je ubio svoju majku i kako zbog toga ne želi imati ništa s njim. Nastavio je dalje i rekao kako je bar mogao kleknuti i pomoliti se za nju dok ga je to majka molila na samrti. Stephen je pritom zurio u izlizani rub rukava i nije govorio ništa.
Buck, još uvijek se brijući, poruči Stephenu kako mu mora posuditi hlače i košulju, a Stephen odgovara kako ne može nositi hlače ako su sive što je zabavilo Bucka, jer Stephen eto ne može nositi ništa osim crnine iz pristojnosti, a ubio je majku. Buck je završio s brijanjem pa su krenuli dalje. Pokušao je izvući iz Stephena zašto se ljuti na njega, a on mu je odgovorio kako mu zamjera što ga je tetki predstavio riječima: to je Dedalus kome je majka crknula kao životinja. Buck se na trenutak smeo, ali brzo se oporavio i nastavio kako nije bitno o čijoj je majci riječ, pa on svaki dan gleda ljude koji umiru i kako ih poslije seciraju u Mater Misericordiae i Richmondu. Stephen mu je odgovorio kako mu ne zamjera uvredu nanesenu majci, nego onu nanesenu njemu, na što mu je Buck samo poručio kako je on nedosljedan i neka se ostavi turobnih misli.
Stephen Dedalus u tišini je promatrao more dok su ga progonila sjećanja na majku. Njeni krvavo crveni nokti, jabuka nadjevena smeđim šećerom koja se pripremala za nju, njena čaša vode s kuhinjske slavine. Kao da su mu njene staklene oči iz groba zurile u dušu. Glas Bucka prenuo ga je iz turobnih misli, pozvao ga je na doručak.
Haines je stajao pokraj otvorenih vrata dok je Buck pripremio pržena jaja, a Dedalus donio kruh, maslac i med. Nakon što je sjeo, Buck je shvatio kako nema mlijeka što ga je ražestilo, ali Haines je ubrzo objavio kako dolazi žena s mlijekom. Dok je Buck rezao kruh, Haines je nalio čaj i zatim prigovorio Mulliganu kako pravi suviše jak čaj, na što je Buck oponašajući glas starice odgovorio kako kad pravi čaj, pravi čaj, a kad pravi vodu, onda pravi vodu.
Nakon što je žena ostavila mlijeko, nastavili su s doručkom. Buck je dao posljednja dva šilinga za mlijeko pa je poručio Dedalusu da ode do škole po svoje novce jer večeras moraju piti i gostiti se. Narugao se Dedalusu kako se nastoji oprati jednom mjesečno, na što je on odgovorio kako cijelu Irsku kupa zaljevska struja. Haines se sa strane spremao za odlazak u nacionalnu knjižnicu i slušao njihov razgovor. Izrazio je zainteresiranost za Dedalusove izreke, mogao bi napraviti zbirku. Dedalusa je samo zanimalo može li tako nešto zaraditi što je naljutilo Bucka jer je toliko mračan, a mogao bi se jednostavno sprdati s ostalima kao što on to radi.
Spuštali su se svi skupa niz kulu, Hainesa je zanimalo Dedalusovo mišljenje o Hamletu, ali Buck je odmah protestirao kako ne može to čuti dok nije popio barem tri vrča, Dedalusu nije smetalo, ionako je dugo čekao, može još malo. Buck je razigrano počeo skakati i pjevati pomalo pogrdnu pjesmicu koju on zove Josip Stolar. Haines je primijetio kako je to poprilično bogohulno, iako se on ne smatra baš nekim vjernikom. Buck je skinuo odjeću i skočio u vodu, Haines je nastavio dalje jer nije htio odmah poslije doručka na kupanje. Prije nego što je Stephen otišao, Buck ga je dozvao da mu ostavi ključ i dva penija. Naći će se u Lađi u dvanaest i pol.
2.
Stephen je bio učitelj u školi. Ispitivao ih je sve redom znanje iz povijesti, a zatim su naglas čitali tekst. Djeca su mu poručila kako je danas četvrtak što znači da je skraćena nastava i da u deset imaju hokej. Svi su se brzo razbježali, jedino je ostao Sargent koji je donio bilježnicu Dedalusu na pregled. Gospodin Deasy mu je naredio da još jednom napiše zadatke iz matematike. No, dječak ih je samo prepisao s ploče, nije znao niti jedan zadatak riješiti sam. Dedalus je sjeo pokraj njega i riješio zadatak u bilježnicu dok je ovaj promatrao. Zatim je Sargent riješio jedan zadatak sam, a nakon toga ga je poslao na hokej.
Djeca su se vani na igralištu poslagala kako bi igrali hokej, a gospodin Deasy je došao do Stephenovog ureda isplatiti ga. Gospodin Deasy ponosno mu je pokazao nekoliko kasica u koje je rasporedio novac. Poručio mu je da i sebi kupi jednu kako bi u njoj mogao držati novac, jer ako ga bude stavljao tako u džep, sigurno će ga izgubiti. Dedalus je odgovorio kako bi njegova kasica uglavnom bila prazna, što je potaklo Deasyja na govor o tome kako treba znati postupati s novcem i kako treba živjeti od svoje zarade. Upitao je Dedalusa može li on reći da ništa ne duguje. Dedalus je u mislima nabrojao silne ljude kojima duguje novce, odjeću, ručak, i odgovorio kako ovog trenutka to ne može reći.
Gospodin Deasy je zamolio Dedalusa da pričeka nekoliko trenutaka kako bi završio i dokraja istipkao tekst o bolesti nogu i žvala. Nakon što je bio gotov zamolio ga je da mu pomogne to objaviti u novinama. Sljedeći put kad izbije zaraza, stavit će zabranu na uvoz irske stoke, a to je bolest koja se može liječiti i koja se liječi u Austriji. Zatim se nadovezao kako je Engleska u rukama Židova,a to su znakovi nacionalne propasti. Dedalus mu je odgovorio kako je trgovac onaj koji kupuje jeftino i prodaje skupo, bez obzira koje je vjere.
Dedalus mu je poručio kako površno poznaje urednika i kako će pokušati objaviti njegov tekst, sutra će ga obavijestiti o tome. Izašao je zatim van, prošao pokraj djece koja su igrala hokej, kad ga je Deasy ponovo dozvao. Dotrčao je do njega i rekao kako je Irska jedina zemlja koja nikada nije progonila Židove, a to je zato što im nikada nije dopustila da dođu. Nasmijao se svojim riječima i vratio u ured.
3.
Stephen je posjetio svog strica Richija. Vrata je otvorio Walter i pozvao ga unutra. Richi je pozvao zviždukom Waltera natrag kako bi poručio majci da pripremi rakiju od slada za njega i Stephena, ali Walter je odgovorio kako ona kupa Crissie. Walter je svog oca oslovljavao s gospodine, a Stephen se pitao u kakvu se to kuću stric oženio.
Stephen je htio odbiti piće, ali stric je bio uporan. Razgovarali su o Stephenovoj prošlosti, kako je pokušao biti svetac, o njegovim divljim danima, i njegovom pokušaju da napiše knjige čiji bi naslovi bili samo jedno slovo. Zatim je govorio o njegovu boravku u Parizu.
Na povratku kući Dedalus je hodao južnom obalom. Razmišljao je o hladnoj sobi koja ga čeka u kuli i tanjuri koji su ostali još od jutros te se pitao tko će to pospremiti. Sjeo je na kameno sjedište. Pas istrči na čistinu i Dedalus se zapita hoće li ga možda napasti, ali ima svoj štap moći će se obraniti. Za psom su uskoro stigli muškarac i žena, njegovi vlasnici. Pas je trčao okolo, lovio sjenu galeba. Dotrčao je do lešine psa koja se nalazila u blizini Dedalusa, približio mu se i onjušio ga, ali uzvik vlasnika ga je prekinuo u daljnjem istraživanju. Muškarac i žena su skupljali školjke, a zatim su produžili dalje.
Dedalus je opet ostao sam. Otkinuo je komad papira na kojemu je gospodin Deasy napisao članak i našvrljao nekoliko rečenica. Kad je završio, legao je duž oštrih stijena i promatrao sunce što je odmicalo. Pogled mu je zatim zastao na nekoj odbačenoj cipeli, promatrao je nabore na smežuranoj koži. Zagledao se u trave koje nadolazeća plima uzdiže i spušta. Razmišljao je ne bi li možda trebao otići zubaru s ovim novcem koji je dobio danas od gospodina Deasyja, zubi su mu vrlo loši, jedan se već klima.
II. dio
4.
Mr. Leopold Bloom pripremao je doručak i pritom razmišljao o svom najdražem jelu, iznutricama životinja i peradi. Najviše od svega volio je ovčje bubrege. Dok je čekao da provrije voda za čaj stigla je mačka, motajući se oko noge stola zahtijevala je pažnju. Dao joj je zdjelicu mlijeka.
Prošao je hodnikom i upitao ju želi li doručak, promrmljala je kako ne želi te je čuo kako se okrenula u krevetu. Uzeo je šešir s vješalice, tiho se išuljao van, nije ju htio uznemiravati. Bilo je lijepo vrijeme, hodao je Dublinom, prošao je pokraj krčme, zatim državne škole Svetog Josipa.
Zastao je pred izlogom mesnice i promatrao vijence kobasica, bubrege iz kojih je još uvijek kapala krv. U mesnicu je ušla djevojka iz susjedne kuće, promatrao je njene suhe ruke kao posljedica korištenja sode za pranje i njene snažne bokove. Pričekao je kako bi vidio što će uzeti, a kad je završila odlučio ju je pratiti, ali ubrzo je odustao.
Vratio se kući, na trijemu je pronašao dva pisma i jednu dopisnicu, pročitao je ime, gospođa Marion Bloom. Posjetio ju je u sobi i predao joj pismo i dopisnicu, pogledala ih je i stavila pod jastuk. Zamolila ga je da joj priredi čaj. Leopold Bloom je digao dopola zaslone u sobi i pokupio njenu podsuknju i donje rublje s poda te ih odložio na rub kreveta.
Stavio je maslac na tavu i na to bubreg. Pripremio je čaj i otvorio pismo. Stavio je kruh s maslacem i čaj na pladanj te sve odnio u sobu. Zamolila ga je da podigne knjigu koja je pala ispod kreveta, označila je jedno mjesto, zanimala ju je riječ metempsihoza. Rekao je kako su stari Grci tako zvali vjerovanje da se čovjek može pretvoriti u životinju ili stablo. Osjetila je kako nešto gori, bio je to bubreg koji se još uvijek pekao na tavi. Leopold Bloom je potrčao niz stepenice. Nije jako zagorio, tamni dio dao je mački ostalo je pojeo. Pročitao je pismo koje mu je poslala kći Milly. Jučer je navršila petnaest godina i zahvaljivala mu se za poklon. Bio je pomalo zabrinut, znao je koliko zna biti vragolasta i lakomislena.
Uzeo je novine Zanimljivosti i izašao van uputivši se prema zahodu. Razmišljao je kako bi mogli u dvorištu sagraditi sjenicu i zasaditi grimizne penjačice i vinovu lozu. Zatim možda zasaditi vrt, ali za sve to treba gnojivo, zemlja je loša bez toga.
5.
Gospodin Bloom se zaputio na pogreb. Zaustavio se kraj izloga Belfast i Oriental Tea Company i čitao natpise na paketićima čaja. Skinuo je šešir i prošao rukom kroz kosu, bilo ja prilično vruće jutro. Uzeo je listić koji je spremio iza kožne trake u šeširu i smjestio ga u džep prsluka. Ponovo se zagledao u izlog i razmišljao o Dalekom istoku, pomislio je kako je to sigurno divan kraj.
Otišao je do pošte, gurnuo dopisnicu kroz rešetku i upitao ima li pošte za njega. Promatrao je plakat koji poziva ljude u vojsku dok je službenica pregledavala pretinac, prikazani su vojnici svih rodova na paradi. Izgledali su mu nekako priglupo i hipnotizirano. Stavio je dopisnicu i pismo u džep.
Izašao je iz pošte i odmah sreo M’Coya, nadao se da će ga se brzo riješiti. Objasnio je da ide na pogreb Dignama. Dok je M’Coy pripovijedao kako je čuo za smrt Dignama, Bloom je promatrao otmjenu djevojku koja je čekala kočiju u društvu nekog muškarca. Pitao se kamo ide, na selo, vjerojatno u Broadstone. Muškarac koji joj je bio pratnja primijetio je da ju Bloom promatra pa se još više spetljao oko sitniša koje je pokušao dohvatiti.
M’Coy ga je upitao za suprugu. Bloom je odgovorio kako će pjevati na svečanoj priredbi U Belfastu, to je nešto poput turneje, imaju i odbor. M’Coy ga je zamolio da ga potpiše na pogrebu, probat će stići, ali za svaki slučaj ako ne stigne. Rastali su se i gospodin Bloom je otišao iza ugla. Prošao je pokraj kočijaške kljusadi koji su se upravo hranili, razmišljao je kako je njima lijepo, ništa ne znaju i ni za što se ne brinu. Stigao je iza kolodvorskog zida, sve je bilo prazno osim jednog djeteta koje se igralo špekulama pokraj skladišta.
Izvadio je pismo koje je ranije preuzeo u pošti, tu ga je mogao na miru pročitati. Bilo je to ljubavno pismo od Marthe. Zanimalo ju je kada će se sastati i koji parfem koristi njegova žena. Pročitao je još jednom pismo i zatim ga rasparao na komadiće i razasuo ih.
Stigao je do crkve Svih Svetih. Popeo se stepenicama i ušao sa stražnje strane. Odvijao se nekakav sastanak bratovštine. Promatrao je dijeljenje hostije, bila mu je to čudna ideja, uzimanje dijelova mrtvog tijela. Razmišljao je kako se te žene sada sigurno osjećaju kao jedna obitelj. Promatrao je svećenika na oltaru. Slušao je propovijed, ali je čekao glazbu.
Misa je završila te se zaputio do ljekarne kako bi dao napraviti losion prije pogreba. Zaboravio je recept, ali nije problem zamolit će ljekarnika da provjeri u knjizi recepata. Uzeo je sapun, a po ostalo će doći kasnije kad bude gotovo. Uputio se prema turskom kupatilu.
6.
Gospodin Bloom se smjestio u kočiji skupa s gospodinom Dedalusom, gospodinom Powerom i Martinom Cunninghamom. Bloom je razmišljao o procesu pripreme pokojne osobe za pogreb. Operu ti tijelo i kosu, nije baš ugodan posao. Vozili su se kroz Irishtown. Prolaznici su skidali šešire kada bi prolazila kočija pored njih.
Bloom je ugledao Dedalusovog sina. Gospodin Dedalus je mrzovoljno upitao je li s njim bio onaj nitkov Mulligan. Pretpostavio je da je bio kod tetke Sally. Gospodin Dedalus je prigovarao kako je Mulligan zaista loše društvo i kako planira napisati pismo njegovoj tetki kako bi joj napokon otvorio oči, da vidi kakav je zapravo njen nećak. Nikako ne želi da mu pokvari sina.
Bloom je razmišljao o svom sinu koji bi sada imao jedanaest godina da je poživio. Zamišljao ga je kako po kući prati Molly. Mogao ga je podučiti životu, pomoći mu da se osamostali i nauči njemački. Ima Milly, ona je draga, već je student, a uskoro će postati i žena.
Kočija se zaustavila, stigli su do velikog kanala. Nastavili su dalje, Bloom je otvorio novine i na kratko čitao osmrtnice. Sjetio se pisma, podsjetio se još jednom da ga je rasparao, a ono koje je čitao u kadi je u džepu. Prošli su pokraj Kraljičinog kazališta i Bloom se pitao bi li otišao pogledati nešto večeras.
Gospodin Power ga je upitao o napredovanju koncertne turneje. Bloom se nadovezao kako je to dosta dobra zamisao, posjećivat će samo glavne gradove, ali on neće ići s njima. Uspjeli su okupiti sve same zvijezde.
Nakon što su ispričali anegdotu o jednom poznaniku odlučili su se ipak malo umiriti kako bi iskazali počast preminulom. Gospodin Power je naveo kako ga je još prošli tjedan vidio i nije se nadao da će se sad ovako voziti za njim. Pokraj njih je prošao mali lijes, ukopavali su malo dijete, komentirali su kako je to uvijek tužno, umrlo je na pola životnoga puta. Gospodin Power je nadodao kako je najgore kada si čovjek oduzme sam život jer je to najveća sramota za obitelj, ali Cunningham je dodao kako bi to ipak trebali promatrati sa samilošću jer je to trenutno pomračenje uma.
Kočija se ponovo zaustavila, ovaj put su to bila goveda, sutra je dan klanja. Bloom je rekao kako bi najbolje bilo da gradska uprava povuče tramvajsku prugu od parka do obale i onda bi se sva stoka mogla prenijeti do brodova. Nastavio je kako bi bilo odlično kada bi imali gradske pogrebne tramvaje.
Izašli su iz kočije i pridružili se ožalošćenima. Gospodin Bloom je primijetio kako je to bio sirotinjski sprovod, mrtvačka kola i tri kočije. Cunningham je tiho dobacio gospodinu Poweru kako je bila neugodna situacija dok je pričao o samoubojstvu pred Bloomom jer se njegov otac otrovao.
U međuvremenu gospodin Bloom je saznao da je preminuli iza sebe ostavio petero djece. Izrazio je udovici sućut, a zatim su svi ušli u kapelu, stigao je ministrant i zatim svećenik. Nakon što je svećenik odradio svoj dio grobari su iznijeli lijes. Nakon pogreba svi su se razišli.
7.
Pokraj Nelsonova stupa tramvaji su usporavali i prelazili na druge tračnice. Nadzornik dublinske tramvajske kompanije izvikivao je njihove odlaske. Ispred glavne pošte radili su čistači cipela. U North Princes’s Streetu bila su smještena poštarska kola koja su primala vreće s pismima, dopisnicama, pakete namijenjene za pokrajinu, Englesku i prekomorske zemlje
Vozači su slagali prazne bačve na kola. Gospodin Bloom je zamolio Reda Murraya da mu izreže oglas iz novina. Rekao je kako će proći kroz tiskaru dok je uzimao izrezak, a Murray mu je poručio da mu mogu napraviti i kakvu bilješku ako želi.
Red Murray je skrenuo pažnju Blooma na nekog dostojanstvenika koji je upravo prolazio između oglasnih ploča novina. Simon Dedalus je komentirao kako mu je sav mozak u potiljku jer je imao debeli, naborani vrat. Jedan dječak naglo uleti, baci omotnicu na stol, bio je to nosač brzojava.
Gospodin Bloom je pokušao objasniti gospodinu savjetniku Nannettiju kako Alexander Keyes želi dva prekrižena ključa na vrhu, oko njih krug i zatim ime, Alexandar Keyes, trgovac čajem, vinom i žestokim pićima, zatim na vrhu kuća ključeva. Poslovođa je pristao i rekao kako je to izvedivo.
Bloom je pri izlazu promatrao kako slagar pažljivo sastavlja redak, pomalo mu se divio koliko brzo to radi. Vratio se u ured kako bi prvo telefonirao uredniku kako se ne bi vozio do njegove kuće i da tek onda sazna da je negdje otišao. Na izlasku se sudario s Lenehanom, objavio je ostalima da će na kratko izaći.
U ured je stigao Stephen Dedalus, donio je tekst gospodina Deasyja. Profesor se skanjivao kad je ugledao tekst. Urednik je htio da Stephen nešto napiše, smatrao je kako je tekst o bolesti nogu i žvala zaglupljivanje ljudi, treba im nešto oštrije. Nekoliko trenutaka su raspravljali o velikim govornicima. Profesor je iznio govor Johna F. Taylora, a nakon što je završio, Stephen je predložio da se presele u neki bar. Svi su se složili, a urednik je putem dobacio Stephenu kako će tekst bolesti nogu i žvala ipak biti dostatan, naći će mjesto u novinama.
Dok su napuštali ured sustigao ih je Bloom, htio se dogovoriti s Myles Crawfordom oko oglasa, ali on nije bio zainteresiran. Primijetio je da svi idu na piće i zanimalo ga je da li je pokretač svega toga mladi Dedalus.
8.
Gospodin Bloom hodao je O’Connel Bridgeom. Dok je šetao primijetio je Dedalusovu kćer, bila je sva u dronjcima i izgledala je posve neuhranjeno. Majka im je umrla i za njom je ostalo petnaest djece. Prebacio je pogled na galebove. Bacio je među njih lopticu od zgužvanog papira, ali nisu se ni pomakli, naučili su već. Prošao je pokraj djevojke koja je prodavala jabuke, kupio je dva kolača i razmrvio ih u rijeku, galebovi su se odmah obrušili na njih.
Dok je šetao ulicom prošao je pokraj Reverove prodavaonice bicikla. Sjetio se piknika na kojemu je Molly nosila predivnu sivu haljinu koja joj je savršeno stajala, ali nije ju više voljela jer je on taj dan iščašio zglob. Milly je još bila malo dijete, sjetio se kako bi ju kupali uvečer, sad je velika i bavi se fotografijom. Tada su bili sretni.
Sreo je gospođu Breen, upitala ga je za Molly. Odgovorio je kako je Molly izvrsno, Milly se zaposlila kod nekog fotografa, odlično joj ide. Djeca gospođe Breen su sva pretplaćena kod pekara. Žali se na supruga koji evo kod kuće proučava zakone protiv klevete. Gospođa Breen je ugledala svoga supruga i krenula za njim, Bloom ih je nekoliko trenutaka promatrao, sigurno joj je teško s njim.
Zastao je na križanju Fleet Streeta kako bi odlučio gdje će na ručak, mora pronaći oglas u Nacionalnoj knjižnici pa će kod Burtona, usput mu je. Putem je susreo odred policajaca, završio je ručak, vraćaju se svaki na svoje područje.
Razmišljao je o tome kako je prije bio sretniji, ali je li to bio on ili je on sada on, nije bio siguran. Njemu je bilo dvadeset i osam, Molly dvadeset i tri, ali nakon smrti Rudyja se sve promijenilo, ne možeš vratiti vrijeme unatrag. Nije bio siguran bi li sve počeo ispočetka.
Otvorio je vrata Burtonova restorana, zapuhnuo ga je smrad svježeg mesa i splačine od povrća. Sve sami muškarci, gutaju hranu, piju. Zapitao se je li on poput njih. Osjetio je miris prolivenog piva i mokraće. Nije mogao ostati u tom restoranu, mrzi prljave izjelice. Odlučio je pojesti nešto lagano kod Davyja Byrnea.
Naručio je sendvič sa sirom, salatu i burgundac da to zalije. Sendvič mu je bio loš, sir nimalo ukusan, ali vino je sve popravilo. Nakon obroka se zaputio prema knjižnici. Sreo je slijepog mladića koji je pokušavao prijeći cestu. Ponudio se da mu pomogne i mladić je pristao. Pokušao si je zamisliti kako je živjeti cijelo vrijeme u mraku. Cijeli život im je na neki način san, ojačana su im druga čula. Osjete miris svake ulice, proljeća, ljeta. Bilo je to užasno, pa tek je dječak, tu stvarno nema pravde.
9.
Stephen je raspravljao o Hamletu s John Eglintonom i Russelom. Russel je tvrdio kako nam umjetnost mora otkrivati ideje i najvažnije pitanje je koliko neko djelo duboko iz života dolazi. Riječi Shelleyja i Hamleta nas dovode u opticaj s Platonovim svijetom ideja. U prostoriju je ušao gospodin Best kako bi im rekao da je Haines otišao. Bio je oduševljen Hydeovim Ljubavnim pjesmama iz Connachta te se odmah uputio Gillu kako bi ih kupio.
Stephen je upitao što je to uopće duh koji se javlja u Hamletu, tko je kralj Hamlet. Zatim krene pripovijedati priču o Shakespeareu koji je cijeli život učio Hamleta kako bi mogao igrati ulogu prikaze, duha kralja. On se u isto vrijeme obraća sinu Hamletu i tijelu svoga sina Hamnetu Shakespeareu.
Russel se protivio takvom tumačenju djela, njemu je nepotrebna takva analiza autorova života. Nastavio je kako imamo Kralja Leara, a on je besmrtan. John Eglinton je naveo kako svijet vjeruje da je Shakespeare pogriješio, ali Stephen je odmah oštro odgovorio kako čovjek koji je tako genijalan ne griješi. Nadodao je kako su njegove zablude planirane i mogu poslužiti kao prostor za nove spoznaje.
Best se i dalje držao toga da je Hamlet izričaj nečega osobnog, nešto poput intimnog dnevnika. Raspravu je na trenutak prekinuo dolazak Bucka Mulligana koji je hinio da mu nije poznat Shakespeare. Stephen je ranije poslao Bucku brzojav jer je imao nadahnuće u kojemu objašnjava kako je sentimentalist ona osoba koja bi htjela uživati, ali da na sebe ne prima zahvalnost za to.
U knjižnicu je stigao Bloom kako bi pogledao prošlo godište Kilkenny Peoplea. Nastavlja se priča o Hamletu. Stephen raspravlja o Shakespeareovoj ženi Ann koja je prema njemu bila goropadnica, ali iako je bila razuzdana nije prekršila bračni zavjet. Članovi obitelji su, prema Stephenu, uključeni u Shakespeareove drame. Smrt majke nadahnula ga je na prizor s Volumnijom u Koriolanu. Smrt njegova sina je smrt Arthura u Kralju Johnu, crni kraljević je Hamnet Shakespeare. Također je imao tri brata, Gilberta, Richarda i Edmunda, imena koja se javljaju u dramama. Svoje ime je uključio u sonete.
Prema Stephenu, Shakespearea ne oduševljavaju ni muškarci ni žene. Vraća se pred kraj života ondje gdje se i rodio, ondje gdje je uvijek bio, kao dječak i sad kao odrastao čovjek.
Nakon što je Stephen iznio svoje teze o Shakespeareu, Buck se ustao, a za njim je pošao i Dedalus.
10.
Svećenik John Comney krenuo je u šetnju do Artanea. Ususret mu je stigla žena gospodina Davida Sheehyja koji radi kao poslanik u parlamentu. Razmijenili su nekoliko ljubaznih riječi i zatim je svatko nastavio svojim putem. Na uglu Mountjoy Squarea je sreo tri dječaka iz osnovne škole, upitao ih je kako se zovu pa je jednog poslao da mu ubaci pismo namijenjen ocu provincijalu u sandučić.
Skrenuo je za ugao i krenuo niz North Circular Road. Preko ceste je prešla hrpa učenika iz škole Kršćanske braće. Prošao je zatim pokraj Crkve svetog Josipa gdje se osjetio snažan miris tamjana. Krenuo je niz North Strand Road gdje je sreo gospodina Gallaghera koji je stajao ispred svoje trgovine iz koje se osjetio miris slanine i maslaca.
Kod mosta Newcomen je ušao u tramvaj koji je vozi iz grada jer nije volio koristiti prljavi put pored Mud Islanda. Izašao je na stanici Howth Road. Prošao je pokraj nečijeg polja ispunjenog gredicama kupusa. Otac Conmee je čitao svoj časoslov i gledao oblake. Kroz živicu se provukao mladić i za njim djevojka, otac Conmee ih je oboje blagoslovio i nastavio čitati časoslov.
***
Corny Kelleher je sklopio svoju poslovnu knjigu i pobliže promotrio poklopac lijesa koji je čuvao u kutu. Pregledao mu je oblik i mjedene ukrase. Vratio je poklopac na mjesto i stao na dovratak. Policajac 57 C je zastao kod Kellehera kako bi mu brže prošlo vrijeme. Rekao mu je prigušenim glasom kako je sinoć vidio onu osobu.
Otac John Conmee je ušao u tramvaj kod mosta Newcomen i krenuo za Dollymount.
***
Jednonogi mornar šepao je na štakama. Hodao je niz Eccles Street. Jedna gospođa se zaustavila i dala mu bakrenjak . On bi zastao kod svakog prozora i zagunđao: Za Englesku… dom i ljepotice. Na jednom prozoru pomakao se zastor i jedna djevojka mu je bacila novac preko ograde. Pao je na pločnik i dva dječaka koja su promatrala mornara i njegov batrljak su dotrčala do njega i ubacila mu taj novac u ispruženu kapu.
***
Katey i Boody Dedalus su ušle u parom ispunjenu kuhinju. Maggy je kuhačom gurala nešto pod uzavrelom sapunicom. Boody je upitala je li založila knjige. Katey ih je odnijela kod M’Guinnessove, ali nije joj ništa htjela dati za njih. Boody je bila ljuta i gladna. Upitala je Maggy ima li što za jesti, ali u loncu su se iskuhavale košulje. Imala je malo juhe od graška pa je uzela zdjelicu i napunila ju gustom juhom iz lonca.
***
U Thortonovoj prodavaonici nalazio se Vatreni Boylan. Mlada, plavokosa djevojka slagala je bocu zamotanu u ružičasti papir i voće u pletenu košaru. Vatreni Boylan šetao se trgovinom pregledavajući plodove i udišući njihove mirise. Zamolio ju je da tu košaru pošalje tramvajem, a ona mu je pružila blok i olovku kako bi zapisao točnu adresu. Dok je ona brojala voće kako bi mu izdala račun, Vatreni Boylan je promatrao njenu bluzu.
***
Ned Lambert je objašnjavao Jacku kako se nalaze u povijesnoj vijećnici opatije svete Marije, u istoj onoj opatiji u kojoj se Svileni Thomas proglasio pobunjenikom 1534. godine. To jedno od najpovjesnijih mjesta u cijelom Dublinu. Stara Irska banka bila je tu do trenutka ujedinjenja, jednako tako bio je tu i prvotni židovski hram, sve dok nisu sagradili sinagogu na Adelaide Roadu.
Zatim je otpratio gosta do izlaza i rekao mu neka slobodno navrati kad god želi. Trenutak poslije se sjetio kako mu je zaboravio ispričati o događaju kada je grof od Kildarea zapalio katedralu u Cashelu. Nakon što je zapalio katedralu rekao je kako mu je žao što je to učinio, mislio je da je nadbiskup unutra.
***
Gospodin Bloom je listao knjigu Strašna otkrića Marije Monk, zatim je pregledao Aristotelovo remek-djelo. Imale su loš tisak. Spustio je knjige i uzeo treću, Priče iz geta, Leopold von Sacher Masoch. Tu je već čitao. Pronašao je novi naslov, Okrutne ljepotice, ali nakon što je prolistao vidio je da joj je već jednom donio tu knjigu, ne bi joj se svidjela. Pročitao je drugi naslov, Slasti grijeha. Odlučio se za ovu posljednju.
***
Dilly Dedalus je lutala pločnikom, a iz zgrade je čula povike dražbovatelja koji je prodavao zavjese. Gospodin Dedalus se pojavio iz Williams’s Rowa i odmah je opomenuo svoju kćer neka se ispravi jer ne želi završiti kao njen stric s glavom među ramenima. Prvo joj nije htio priznati da je pozajmio četiri šilinga, ali ga je odmah prezrela pa je odustao i dao joj jedan šiling. Kad ga je zatražila još naljutio se i rekao kako će se svih njih riješiti.
***
Gospodin Dedalus sreo je oca Cowleyja ispred starinarnice Reddy i kći. Otac Cowley mu je ispričao kako se zabarikadirao jer mu se dvojica šuljaju oko kuće i pokušavaju ući. Baš čeka Bena Dollarda koji je obećao da će mu pomoći i reći nekoliko riječi Dugom Johnu kako bi ga nagovorio da ga oslobodi te dvojice bar na neko vrijeme. U tom trenutku stigao je Ben, a Dedalus se odmah narugao njegovu prevelikom odijelu. Ben je stao pokraj njih smješkajući se njima i svojoj odjeći.
***
Haines i Buck Mulligan smjestili su se baru, sjeli su odmah nasuprot čovjeku duguljasta lica koji je pomno buljio u šahovsku ploču. Obojica su naručili melange i malo ječmenog peciva i maslaca. Buck je prokomentirao kako je Haines propustio Dedalusovo predavanje o Hamletu. Haines je bio siguran kako Dedalus ima neku posebnu teoriju,takvi je ljudi uvijek imaju. Buck je na Hainesovo pitanje odgovorio kako će Dedalus napisati nešto za njihov pokret možda za deset godina, a zatim im je pažnju zaokupilo pecivo iz kojeg se još uvijek dimilo.
11.
Gospođica Douce i Kennedy sjedile su u kafiću i čekale čaj. Promatrale su ljude i kočije kroz prozor. Počele su razgovarati o gospodinu Bloomu i njegovom izbuljenom oku. Obje su prasnule u smijeh, svaki put jedna bi nadodala nešto o gospodinu Bloomu što bi izazvalo novi val smijeha .
U kafić je stigao gospodin Dedalus. Upitao je gospođicu Douce kako se provela na odmoru, a ona ga je uputila na njen novi ten, nastao danima provedenim na plaži.
U međuvremenu gospodin Bloom je prešao preko mosta Essex. Bio je zaokupljen mislima kako mora pisati Marthi.
Lenehan je stigao i pokušao se dodvoriti gospođicama, ali nakon što su ga ignorirale obratio se gospodinu Dedalusu i prepričao mu kako je danas pio s njegovim sinom, Stephenom. U bar je ušao Vatreni Boylan, gospođicu Kennedy je pozdravio dodirom ruba svog slamnatog šešira, a ona je uzvratila osmijehom.
Vatreni Boylan je ispio svoje piće, platio i krenuo van, a za njim je pošao i Lenehan. Na ulazu su sreli Bena Collarda koji je uvjeravao oca Cowleya kako se ne mora brinuti, Alf Bergan će porazgovarati s dugonjom. Sjeli su kod Gospodina Dedalusa. Komentirali su Blooma i njegovu ženu koja je subotom svirala klavir u kavani, ali netko im je natuknuo da se bavila i onim drugim poslom. Gospodin Dedalus potvrdio je kako je gospođa Marion Bloom skidala odjeću svih vrsta.
Cowley je sjeo za klavir i zapjevao. Uspjeli su nagovoriti Dedalusa da sjedne i zasvira, a zatim se na pozornicu ponovo popeo otac Cowley i rekao mu kako će ga on pratiti. Kad je završio svi prisutni su mu zapljeskali. Otac Cowley je nastavio prebirati po klaviru, Bloom je slušao kako Richie Goulding prepričava večer kada je slušao Dedalusa kako pjeva Zbog ugleda u slave. Ben Dollard razgovarao je sa Simonom Dedalusom, koji je samo klimao glavom i pušio.
Bloom je napisao pismo Marthi. Pošta je blizu, treba mu još uplatnica i marka. Pokušao je dozvati konobara, ali Pat je nagluh. Dok je čekao promatrao je gospođicu Douce kako se naginje preko šanka i pokazuje školjku koju je donijela s odmora i pruža je odvjetniku Georgu Lidwellu kako bi mogao poslušati.
Ben Dollard je sjeo za klavir nakon kraćeg nagovaranja. Bloom je uspio dozvati Pata i platiti račun. Dok je izlazio čuo je uzvike i pohvale Benu i bilo mu je drago što je to izbjegao.
12.
Pripovjedač u prvom licu iznosi razgovor s Joe Hynesom. Nalazio se na uglu Arbour Hilla, naišao je dimnjačar i skoro mu iskopao oko svojom metlom. Okrenuo se i ugledao Joea. Ispričao je Joeu kako mu je Troy iz Dublinske gradske policije dao podatke o poprilično spretnom lopovu koji stanuje na uglu Cicken Lanea. Pokušava ga već danima pronaći kako bi ga natjerao da plati dug.
Joe predloži da posjete prijatelja Barneyja Kiernana. Prvo ih je dočekalo režanje Barneyjeva psa, a zatim se pojavio i sam Barney. Naručili su domaće vino, a Joe je platio zlatnikom, što je poprilično iznenadilo pripovjedača. Upitao ga je li možda opljačkao škrabicu za milodare.
U kafić je ušao Denis Breen, nosio je papuče za kupanje, a u rukama dvije velike knjižurine. Iza njega je tapkala njegova žena. Joe objasni kako hoda po čitavom Dublinu s dopisnicom koju mu je netko poslao i sad on piše tužbu za povredu časti i traži deset tisuća funti za odštetu. Pridružio im se mali Alf Bergan. Naručio je pehar crnog piva. Zatim je iz džepa izvadio svežanj pisama i omotnica. Bod Doran upitao ih je kome se smiju, a pripovjedač je , kako mu se ne bi morao obraćati jer je znao da Bob postane čudan nakon što popije, upitao Alfa kako je Willy Murray.
Alf je upravo vidio Willyja u Capel Streetu s Paddyjem Dignamom, a na to se odmah ubacio Joe i obavijestio ih da je Paddy Dignam mrtav, jutros su ga pokopali. Barney Kiernan pogleda kroz prozor i ugleda Blooma koji već deset minuta stražari ispred. Bobu je teško pala vijest o smrti Dignama, počeo je iskreno plakati i govoriti o tome koliko je bio čestita duša. Bloom je ušao u gostionicu i upitao Terryja je li tu bio Martin Cunningham. Joe ga je upitao što će popiti, pa je nastala kratka prepirka, Bloom je odbijao jer ne stigne, ali oni su inzistirali, na kraju je pristao samo na cigaru.
Počeli su razgovarati o smrtnoj kazni, Alf je naveo kako muški ud nakon vješanja ostane u stanju erekcije. Bloom je pokušao znanstveno objasniti pojavu. Jedan znanstvenik je dokazao kako nagla fraktura vratnog pršljena, a s tim i kralježnice, izaziva snažan podražaj nervnih centara genitalnog aparata.
Nakon toga Barney je nastavio govoriti o irskom jeziku i skupštini gradskog vijeća te o skorojevićima koji nisu uopće upoznati sa svojim jezikom. Bloom se pridružuje razgovoru i pripovijeda o Keltskoj ligi i o Ligi protiv bančenja i pića. Naručili su još jedno piće, Bloom je opet odbio. Objasnio je kako se htio naći s Martinom Cunninghamom zbog osiguranja Dignama. Dignam nije priopćio društvu vijest o hipoteci, a prema zakonu založni dužnik ne može dobiti policu.
Nastavili su razgovor o irskim sportovima i igrama koje smatraju skorojevićevskim kao što je tenis na travi, o nacionalnom duhu i ponovnom preporodu nacije. Bloom je opet držao govor o tome kako su veliki fizički napori teški ako čovjek ima slabo srce i to njegovo dugo tumačenje svake teme je poprilično dozlogrdilo pripovjedaču. Zatim su se dotakli pitanja turneje u kojoj sudjeluje i Bloomova žena.
U bar ulaze J.J. i Ned te im se pridružuju za stolom. Alf ih je upitao jesu možda sreli Breena. Jesu, traži privatnog detektiva. Corny Kelleher ga je odgovorio od izravnog obraćanja sudu i naveo ga da pristane da se prvo analizira rukopis. Bloom je priznao kako ipak zavređuje žaljenje, barem zbog sirote žene.
Bloom je iskoristio priliku i porazgovarao s Joeom o oglasu. Naglasio mu je da je bitno ono Keyes, a Joe je obećao da će biti obavljeno. Bloom se na trenutak negdje izgubio, a ostali su nastavili piti.
13.
Uz obalu Sandymounta sjedile su tri prijateljice. Uživale su u ljetnoj večeri na stijenama. Često su se nalazile baš na tom mjestu kako bi ugodno čavrljale. Bile su to Cissy Caffrey i Edy Boardman i još dva četverogodišnja blizanca, Tommy i Jacky Caffrey. Blizanci su ponekad bili previše bučni i pomalo razmaženi, ali većinu vremena su se znali lijepo vladati.
Igrali su se s lopaticama i kopali po pijesku no u jednom trenutku nastao je razdor. Problem je bio pješčani dvorac koji je sagradio Jacky, a Tommy je pod svaku cijenu htio dodati ulazna vrata kakva ima kula Martello, obojica su bila tvrdoglava i sve to rezultiralo je srušenim dvorcem i suzama. Njihova sestra je dozvala Tommyja, a Jackyja je prekorila jer je brata gurnuo u prljavi pijesak. Blizanci su je odmah poslušali jer je sestrina riječ bila zakon.
Pokraj njih sjedila je treća prijateljica, Gerty MacDowell, gledajući negdje u daljinu utonula je u misli. Svi su je smatrali ljepoticom, a i imala je nekakvo urođeno kraljevsko držanje. Razmišljala je o Reggyju Wylieju koji joj je zaokupljao misli danonoćno. Obukla se s posebnom pažnjom ako ga slučajno sretne. Ne voza se više biciklom ispred njenog prozora jer ga je otac prisilio na učenje kako bi dobio stipendiju i zatim se upisao na Trinity koledž kako bi postao liječnik. Ona je sanjarila o ljubavi i braku, ali znala je da se to neće baš tako dogoditi. Ona bi mu bila idealna žena, razmišljala je kako bi se pobrinula da se osjeća savršeno ugodno u njihovoj kući.
Cissy je bila čista suprotnost svoje prijateljice Gerty. Nije se libila upotrijebiti nepristojniji rječnik, i svaki put kad bi to učinila Gerty bi se zacrvenila jer je smatrala da tako nešto ne priliči dami. Cissy je također osoba uz koju se uvijek možeš smijati, voljela je vragolije, ali u njoj je jednako tako bila utjelovljena iskrenost.
Dječaci su se nekoliko trenutaka lijepo igrali s loptom, ali ubrzo je proradila Jackyjeva svojeglavost i namjerno ju je jako šutnuo. Doletjela je do nekog čovjeka u crnini pa ga je Cissy zamolila da ju odmah dobaci jer su blizanci urlali zbog nezadovoljstva. Gospodin je loptu bacio točno Gerty pod noge i ona zbog toga nije bila zadovoljna. Pokušala ju je odgurnuti, ali je promašila što je izazvalo smijeh kod Cissy i Edy.
Blizanci su se opet počeli prepirati i Jacky je šutnuo loptu prema moru te su obojica krenula za njom. Cissy i Edy su poskočile i viknule za njima jer su se bojale da bi se mogli utopiti. Cissy je potrčala prema njima i razmišljala o tome kako je to zadnji put da ih je povela u šetnju. Edy je počešljala kosu dječacima i zatim su krenuli doma jer je već bilo kasno,a imaju dug put plažom prije nego što mogu provući kolica na stazu.
Nakon što su pripremili sve za odlazak ugledale su vatromet sa sajma. Edy je trčala s malim Boardmanom u kolicima, a Cissy je uhvatila blizance za ruku kako ne bi pali trčeći. Gerty nipošto nije planirala samo tako trčati za njima pa je ostala sjediti i rekla je kako se s tog mjesta dovoljno dobro vidi vatromet.
Kako je Gerty sada ostala sama uspostavila je kontakt očima s gospodinom u crnini. Gledala je vatromet i namjerno zadigla suknju kako bi mogao vidjeti njene prozirne čarape, podvezice i gaćice. Znala je da gleda i uživa. Bio je to Leopold Bloom. Završio je vatromet i mogla je čuti kako ju Cissy doziva, uzela je bijeli rupčić i mahnula mu s njim u znak pozdrava.
Bloom ju je promatrao dok odlazi, učinilo mu se da šepa, drago mu je da nije to vidio dok mu se pokazivala iako mu to i ne bi toliko smetalo. Nastavio je razmišljati o djevojci još dugo nakon što je ona otišla. Počele su mu se sviđati tako malo mlađe djevojke. Htio joj je ostaviti nekakvu poruku kako bi došla i sutra i možda ga pričekala, htio ju je opet vidjeti, ali je na kraju odustao. Pretpostavio je da je već blizu devet pa se uputio kući.
14.
Horne je držao kuću u kojoj su žene rađale. Imao je sedamdeset postelja i kroz taj prostor znalo je proći i do tristo žena. Budna medicinska sestra koja je bila na straži dočekala je muškarca u crnini u predvorju bolnice. Raspitivao se za doktora O’Harea, ali ona mu je tužno odgovorila kako je doktor preminuo. Kada je čuo tu vijest ispuni ga tuga. Redovnica mu je ogovorila kako je doktor umro na Mona Islandu oko Božića prije tri godina od raka na želucu.
Zatim se obrati njegovateljici i upita kako je ona žena koja je već tri dana u porođajnim mukama. Odgovorila mu je kako bi uskoro mogla roditi i da će porod biti neizvjestan, nikad dosad nije vidjela tako težak porod.
Dok je putnik Leopold razgovarao s njegovateljicom otvore se vrata dvorca i do njih dopre žamor koji su stvarali ljudi posjednuti za trpezom. Približi mu se učenjak-vitez Dixon te ga pozove u dvorac da se malo podruži i poveseli s njima. Putnik Leopold je isprva odbio, ali Dixon to nije htio čuti, pa se Leopold na kraju odluči ipak malo odmoriti u dvorcu.
Njegovateljica ih je molila da se u ime Isusa okane pijančevanja jer je jedna žena iznad u sobi u mukama od poroda. Sir Leopold je na kraju trpeze ugledao zemljoposjednika koji se zvao Lenehan. Dok su ostali pili sir Leopold je razmišljao o mukama žene. Za trpezom su sjedili sve sami učenjaci, Dixon sa svojim prijateljima Lynchom i Maddenom, zemljoposjednik Lenehan, mladi Stephen i Costello, on je bio najpijaniji i pokraj njega sir Leopold. Čekali su mladog Malachija jer je obećao da će doći, ali izgleda da je prekršio svoju riječ.
Sir Leopold slušao je njihove razgovore i umovanja o rađanju i pravednosti. Nekoliko njih se šalilo i smijalo, ali sir Leopold je i dalje ostao ozbiljan jer se sjetio svoje Marion koja je rodila njihova sina koji je umro jedanaesti dan. Bio je tužan jer nije imao sina koji bi bio njegov nasljednik i bio je tužan zbog mladog Stephena koji se druži s tim ništarijama i živi razuzdano.
Stephen je svima točio piće, tako da su svi imali pune vrčeve, a Costello je zapjevao Staboo Stebella. Ubrzo se pojavila sestra kako bi ih ukorila i naredila im da se stišaju. Htjela se pobrinuti da sve bude u redu prije nego što dođe lord Andrew, nije htjela da bilo što naruši mir dok je ona zadužena za noćnu službu.
Frank je započeo priču o kravama iz Kerryja koje treba zaklati jer su oboljele od kuge. Bloom se nadovezao i rekao kako ih je vidio jutros kako ih otpremaju na brodove, nije mogao vjerovati da je situacija s tim toliko loša. On je imao iskustva s takvom stokom jer je neko vrijeme bio pisar za gospodina Josepha Cuffea koji je bio trgovac živom stokom. Upravo kad su završavali razgovor na vrata je stigao Malachi Mulligan s Alecom Bannonom koji je nedavno stigao u grad jer je htio kupiti mjesto stjegonoše u policiji i prijaviti se u vojsku. Pridružili su se ostalima za trpezom.
Mulligan im je podijelio svoje posjetnice koje je dao izraditi prije nekoliko dana. Planira nuditi svoje tijelo ženama koje su zapele u braku i umanjuju svoj žar zbog neodgovornog muškarca. Odlučio je unajmiti posjed na Lambay Islandu i podići nacionalnu farmu za oplođivanje, a nazvat će ju Omphalos. Novac neće zahtijevati, dobrodošle su žene svih staleža, ako su njihova tjelesna građa i temperament prihvatljivi. Ostalima se svidjela ideja, a Dixon ga je samo pitao misli li sipati pijesak u pustinju.
Francis se sa Stephenom prisjećao vremena kada su skupa išli u školu. Pitao je Stephena o nekim zajedničkim prijateljima, gdje su sada, ali nijedan nije znao. Nakon toga odluče otići k Burkeu, Stephen izleti prvi, a za njim svi ostali. Kirurg je pri tome silazio niz stepenice kako bi prenio vijest da je porod završen. Završili su u Burkeovoj gostionici i nastavili s pijančevanjem.
15.
U ulici Mabbot Street nalazila se sladoledarska gondola oko koje su okupljeni ljudi koji grabe oblatne i ližu sladoled. Pojavljuje se gluhonijemi idiot, iskrivljenih slinavih usta kojega zarobljava lanac dječjih ruku. Ubrzo nakon toga ga oslobađaju i on nastavlja dalje.
Čuje se glas Cissy Caffrey kako pjeva iz neke uličice. Stižu Stephen Dedalus i Lynch, Stephen pjeva radosno uskršnji introitus, a Lynch ga prati namrštenog lica. Sa strane se pojavljuje svodnica i pokuša ih namamiti riječima kako ima samo djevice, ali Stephen prolazi dalje pjevajući što ju naljuti.
Stephen je pokušao objasniti Lynchu kako bi kretnja, a ne glazba niti miris, mogla biti univerzalni jezik. Pružio mu je jasenov štap da ga pridrži kako bi mogao demonstrirati kruh i vrč vina. Stephen i Lynch prolaze dalje, a Tommy Caffrey se penje oko plinske svjetiljke. Pridružuje mu se Jacky u igri.
Bloom se pojavljuje pod željezničkim mostom, odlazi do Olhausenove mesnice. Izlazi van sa zamotuljcima pod rukama. Pokraj njega prolete dva biciklista i skoro ga pokupe, završio je na podu s mrljama blata na licu. Pojavi se njegov otac Rudolph koji ga ukorava što je potrošio već polovicu krune taj dan. Nikada neće sačuvati novac ako se druži s pijancima.
Pojavljuje se i Marion koja zahtijeva da ju odsada zove gospođa Marion,a ne Molly. Bloom diše duboko, uzbuđen je, ima toliko toga što joj planira reći, ispričati se. Obećaje joj da će sutra ujutro odmah do ljekarne po onaj losion i vodu od narančina cvijeta, trgovine se četvrtkom ranije zatvaraju.
Gerty optužuje Bloom kako je sve što ima na svijetu njegovo zajedno s njom i mrzi ga zbog toga. Bloom se pravi da ju nikada nije vidio. Gospođa Breen ga sreće dok razgovara sa svodnicom i osuđuje ga što se nalazi u takvoj četvrti i prijeti da će sve ispričati Molly. Bloom ju podsjeća na dane kada su se družili kao djeca, približio joj se i uhvatio njen dlan, a ona mu se polako počela prepuštati. Nije joj mogao oprostiti kada je pošla za svog muža jer je njemu bila sve na svijetu.
Bloom nastavlja dalje, ali ga zaustavljaju pozornici. Martha ga optužuje za pogaženo obećanje braka i želi sprati ljagu sa svoga imena. Bloom je optužuje da je previše pijana i ne zna što priča. Pozornici zovu sljedećeg svjedoka, Mary Driscoll. Navodi kako je poštene naravi, imala je dobru službu koju je morala napustiti zbog njegova ponašanja. Pred pozornikom optužuje Blooma da ju je jednom sačekao u vrtu i zgrabio tako da su joj ostale modrice, a dva puta joj je zavukao ruku pod suknju.
Bloom pred sudom tvrdi da nije kriv. Iako je proglašen crnom ovcom planira se popraviti, zaboraviti prošlost i započeti nov obiteljski, miran život ispunjen ljubavlju. J.J. O’Molloy zastupa Bloomov slučaj i pokušava ga obraniti.
Gospođa Yelverton Barry zahtijeva od suda da ga zatvore jer joj je poslao anonimno pismo kada nije bilo njenog muža, pismo je potpisao s imenom James Lovebirch. Predložio joj je u pismu da počini s njim preljub sljedećeg četvrtka. Gospođa Bellingham se također javlja i optužuje ga za nedolična pisma. Štovana gđa Mervyn Talboys govori kako je njoj poslao nekakvu opscenu fotografiju i tražio od nje da ga kazni i izbičuje.
Sudski prozivač optužuje Blooma kao krivotvoritelja, bigamista, svodnika. Predsjednik krivičnog suda govori kako želi osloboditi Dublin trgovine bijelim robljem te naređuje da zatvore Blooma i naposljetku ga objese. Pojavi se duh Paddyja Dignama i kasnije sve nestane. Bloom se probija kroz odvodni jarak.
Stiže kod Zoe Higgins,mlade prostitutke i upita ju za gospođu Smack. Ovdje živi gospođa Cohen, gospođa Mack stanuje na osamdeset i jedan. Nekoliko trenutaka flertuje sa Zoe, a zatim se nalazi u odori gradskog vijećnika. Iznosi svoj program biračima. Svi kliču i žele mu podići spomenik.
Bloom je sada predsjednik Suda savjesti i dijeli pravne i medicinske savjete bez naplaćivanja, rješava zagonetke i druge probleme. Bloom izjavljuje kako se zalaže za reformu građanskog morala i novih, čistih deset zapovijedi. Također želi ujedinjenje svih, muslimana, Židova i nevjernika. Također želi luksuzna motorna mrtvačka kola i prisilni fizički rad za sve.
Pojavljuje se Vatreni Boylan i doziva Blooma, zanima ga je li se gospođa Bloom već obukla. Bloom je odjeven u lakajsko baršunasto odijelo i kratke hlače, ima svijetlosmeđe čarape i napudranu vlasulju na glavi. Boylan baca šest penija Bloomu, neka popije džin sa sodom jer on ima obaviti jedan posao nasamo s njegovom ženom. Marion ga dočekuje gola, a Boylan dovikuje Bloomu kako može promatrati kroz ključanicu i zabavljati se sam sa sobom. Bloom mu se zahvaljuje i pita ga smije li dovesti svoja dva prijatelja da mu se pridruže.
Stephenova majka izroni kroz pod, tijelo joj je mršavo, lice joj je ispijeno i zeleno. Očne duplje su joj šuplje. Buck Mulligan stoji na vrhu kule i bulji u nju. Stephen je prestravljen, obraća se majci gušeći se od straha i jeze i govori kako kažu da ju je on ubio, ali nije on, rak je to učinio. Majka ga moli neka se pokaje. Približava mu sve više svoje lice i upozorava ga neka se čuva Božje ruke. Stephen se razbjesni i razbije jasenovim štapom svijećnjak.
Bloom je pronašao Stephena pijanog na ulici kako spava. Nagovorio je policajce da ga ne odvezu jer je njegov otac vrlo poštovan građanin. Njegov štap, novac i šešir su ionako kod njega, on će se pobrinuti za sve. Bloom se nagne prema njemu i prodrma ga ne bi li se probudio. Raskopčao mu je dugmad prsluka kako bi lakše disao. Barem nije ozlijeđen. Nastavio je stražariti pokraj pijanog Stephena, bilo mu ga je žao.
III. dio
16.
Gospodin Bloom je otresao dobar dio strugotina sa Stephenova odijela i pružio mu šešir i jasenov štap nakon što je malo nadošao. Zatražio je nešto za popiti, ali bilo je kasno i nigdje u blizini nije bilo crpke kako bi se umili i popili vode. Bloom se sjetio da u blizini ima kočijaško svratište, pokraj mosta Butt, tamo bi mogli naći nekakvo piće.
Ni jedan od njih nije bio u stanju za hodanje, ali nisu imali izbora pa su krenuli pješice. Bloom je bio u potpunosti trijezan pa je upozoravao svog ne baš trijeznog pratitelja na opasnosti koje vrebaju u noćnoj četvrti. Najviše je bio ljut na Stephenove sudionike u pijančevanju koji su ga samo tako ostavili na ulici.
Prošli su pored Carinarnice i ispod mosta Loop Line. Stephen je ugledao čuvara kako stoji u mračnoj stražarskoj kućici, ali kada je vidio da je stražar očev prijatelj Gumley odmah se približio stupovima željezničkog mosta. Ispod lukova pojavi se nekakva spodoba koja ih pozdravi. Bloom se držao na odstojanju, ali nije se bojao iako se vrlo lako moglo dogoditi da vas u takvim dijelovima netko napadne s revolverom. Bio je to John Corley, pozvao je Stephena u stranu i počeo se žaliti na manjak novca, nema dovoljno ni da bi platio prenoćište.
Molio je Stephena za savjet gdje bio mogao naći bilo kakav posao. Iako je znao da nitko ne bi povjerovao u Corleyevu priču sažalio se nad njim i taman se poklopilo da je bio šesnaesti u mjesecu kada dobiva plaću. Mislio mu je dati nešto malo da si kupi hrane, ali kada je stavio ruku u džep vidio je da nema novaca. Nije se mogao sjetiti je li potrošio te novce ili ih je izgubio negdje. U drugom džepu je pronašao polukrune i jednu je pozajmio Corleyu.
Stephen se ubrzo pridružio Bloomu koji je bio šokiran kad je čuo da je Corleyu dao pola krune. Pitao ga je gdje će noćas spavati i zašto je napustio očev dom, a Stephen mu je samo odgovorio kako je otišao da traži nesreću. Upozorio ga je na prijatelja doktora Mulligana koji misli samo na sebe i nikad nije okusio kako je to biti bez redovnih obroka.
Stigli su do kočijaškog svratišta i smjestili se u kutu. Privukli su pažnju beskućnika i pijanica koji su se tamo nalazili. Vlasnik svratišta donio im je tekućinu koja bi trebala poslužiti kao kava i nekakvo pecivo. Riđobradi mornar je pokazao posebno zanimanje za pridošlice te je upitao Stephena kako se zove. Mornar je poznavao Simona Dedalusa. Zatim je ispričao priču o svojoj ženi koja ga vjerno čeka već sedam godina dok on plovi. Pričao im je gdje je sve plovio i koliko čudnih stvari je vidio. Bloom je bio malo sumnjičav i nije u potpunosti povjerovao u njegovu priču.
Razgovor se nastavio, bilo je riječi o nesrećama na moru, brodovima koji su bili izgubljeni u magli. Mornar je ispričao kako je nekoliko puta oplovio Rt i doživio monsun. Zatim su svi skupa jadikovali i prigovarali zbog nazadovanja brodarstva u Irskoj, obalnog i onog prekomorskog.
Bloom se dotakao pitanja Židova i pokušao je objasniti Stephenu kako njih svi optužuju da uništavaju zemlju, a to nikako nije istina. Naveo je kako je Španjolska propala nakon što je protjerala Židove tijekom Inkvizicije, a Engleska je procvjetala nakon što ih je Cromwell doveo u zemlju. Nastavili su razgovor o domovini, ali Stephen ga je naprasno prekinuo i zatražio da promijene temu.
Bloom je uživao u društvu mladića koji je očito bio inteligentan. Volio se družiti s ljudima koji bi ga navodili na razmišljanje. Bilo je već kasno i obojica su se složili da je vrijeme za počinak, ali nije bio siguran može li dovesti Stephena kući. Ipak ga je pozvao sebi nakon kraćeg razmišljanja. Nije bio siguran hoće li se Stephenu uopće svidjeti ta ideja, ali njemu je bilo sasvim svejedno.
Izašli su van i krenuli prema Bloomovoj kući. Stephen je još uvijek osjećao slabost u nogama, ali Bloom ga je uvjeravao da će mu biti bolje sad kad je na svježem zraku i kada hoda. Putem su razgovarali o umjetnosti i glazbi.
17.
Stephen i Bloom su putem razgovarali o Irskoj, Dublinu, Parizu, prijateljstvu, ženama i glazbi. Bloom je primijetio da su obojica više preferirali glazbu nego likovnu umjetnost. Također su preferirali život na kopnu više nego otočni život. Obojica su pokazivali nevjericu prema mnogim religioznim, socijalnim, etičkim i nacionalnim doktrinama.
Nisu se u svemu slagali, Stephenovo mišljenje se razilazilo s Bloomovim u pogledu načina prehrane i oslanjanja građana na vlastite snage. Bloom se nije slagao sa Stephenovim mišljenjem oko vječne potvrde ljudskog duha unutar književnosti.
Kad su stigli do kuće, Bloom je posegnuo u džep za ključem, ali ključ je bio u džepu u hlačama koje je nosio dan prije. Bloom je bio ljut jer se dvaput podsjetio da ne zaboravi ključ i opet je zaboravio. Nalazio se u dilemi, pokucati ili ne. Uspio je ući u kuhinju kroz praonicu koja se nalazila u prizemlju. Zatim je uveo Stephena.
Zapalio je vatru u ognjištu i donio dvije stolice odmah pokraj. Stavio je polunapunjen kotlić na ugljen koji se rasplamsao i zatim se vratio do odvrnute slavine kako bi se umio i oprao ruke napol rastopljenim Baringtonovim sapunom s mirisom limuna koji je kupio ranije i još uvijek nije platio. Voda je uzavrela i Bloom ju je upotrijebio kako bi obrijao lice i pripremio čaj sebi i Stephenu.
Obojica su bili školovani, ali svaki od njih predstavljao je drugi temperament. Bloom znanstvenički i Stephen umjetnički. Bloom je tvrdio da više naginje primijenjenoj nego čistoj znanosti. Razmišljao je o jednom od kućnih problema koji ga je često zaokupljao, a to je što da radi sa svojom ženom. Nekakva jedinstvena rješenja bila su: društvene igre, vezenje, krpanje ili pletenje za odijevanje sirotinje. Zatim glazbeni dueti, posjećivanje različitih zabava ili večernji obrazovni tečajevi. Bio je posebno naklonjen posljednjoj mogućnosti jer je njegova supruga slabo shvaćala političke zavrzlame, a dok je zbrajala račune pomagala bi se prstima.
Pokušavao joj je strateški ostavljati knjige na točno otvorenoj stranici, ili ju izravno podučavati, ali ona bi slijedila samo dio cjeline. Slušala je sa zanimanjem, ali teško bi zapamtila i vrlo lako zaboravljala. Shvatio je da je najuspješniji posredni poticaj u koji je uključeno osobno zanimanje.
Predložio je Stephenu da četvrtak i petak provede odmarajući se na ležaju koji se nalazi u sobi odmah iznad kuhinje. Stephen bi tako imao siguran smještaj, barem na dva dana, a Bloom bi dobio svojevrsno pomlađivanje duha u razgovorima s mladićem. Stephen je pristojno odbio ponudu.
Bloom je zatim svijećnjak stavio na pod, a Stephen je namjestio šešir na glavi. Kada su otvorili vrata, mačka je iskoristila situaciju i ušuljala se u kuću. Kada su izašli van ugledali su nebo ispunjeno zvijezdama pa je Bloom gostu pokazao nekoliko sazviježđa.
Kada su se naposljetku pozdravili čuo se zvuk zvona crkve svetog Jurja. Bloom je prošao kroz vrt i ušao u hodnik. Uzeo je svijeću i popeo se uza stube. Odložio je svijeću na kamin i promatrao knjige koje su se tamo nalazile. Najveća po opsegu bila je Hozierova Povijest rusko-turskog rata. Dok je tako sjedio osjetio je kako mu smeta pritisak ovratnika i prsluka. Odlučio se riješiti toga pa je skinuo ovratnik s crnom kravatom i stavio ga na stol. Zatim je otkopčao prsluk, hlače, košulju i skinuo majicu. Odvezao je uzice i skinuo cipele.
Neko vrijeme je sanjario o tome kako nasljeđuje villu i kako bi je uredio i što bi se sve u njoj mogao obavljati. Smatrao je kako slična razmišljanja i priče što ih sam sebi priča prije odlaska na spavanje mogu smanjiti umor i kao rezultat ima zdrav san i obnovljenu vitalnost. Znao je, kao biolog, kako čovjek dvadeset godina života provede u snu. Kao filozof znao je da se mali broj ljudskih želja zaista ostvari do kraja života. Kao fiziolog vjerovao je u umjetno ublažavanje štetnih utjecaja na san.
Skinuo je ostatak odjeće, ostavio je na stolici. Zatim je izvukao dugu noćnu košulju koja se nalazila ispod jastuka i uvukao se u krevet.
18.
Ovo poglavlje pripovijeda Molly Bloom u prvom licu. Razmišljala je o tome kada bi se ozbiljnije razbolio vjerojatno bi ga morala mjesec dana uvjeravati da ode u bolnicu. Kada bi se na tapeti možda pojavila kakva bolničarka ili kakva časna sestra kao na fotografiji koju čuva ostao bi tamo sve dok ga ne bi izbacili van. Jednom je porezao palac pa je bio uvjeren da će dobiti otrovanje krvi, ali kada bi se ona razboljela ne bi dobila nikakvu pažnju, žena to skriva i ne pravi drugima neprilike zbog svoje bolesti.
Sjetila se također jedne večeri kada je ušla u kuhinju kako bi mu prenijela vijest o Dignamovoj smrti, a Bloom je sakrio pismo ispod radnih papira i glumio da razmišlja o poslu. Svi muškarci postanu takvi u svojim četrdesetima. Pronađu neku mladu djevojku koja će izmusti iz njih sav novac koji posjeduju. Molly ne smeta s kim se Leopold vucara samo neka ne radi to pred njenim očima, kao što je bilo s Mary iz Ontario Terracea.
Naravno, jedna žena nije mu dovoljna potrebno mu je nekoliko. Hvatao je sluškinje, jednom je predložio da bi mogla s njima objedovati na Božić. Molly to nikako nije dopustila. Sluškinja je uz sve to krala tako da ju je otpustila.
Prisjetila se jedne večeri kad je toliko grmjelo da je pomislila da je kraj svijeta, odmah se pokajala za svoje grijehe i pomolila. Njemu bi to bilo užasno smiješno jer nikad ne posjećuje crkvu na misu niti na blagoslov duša.
Znala je da nešto sumnja u vezi nje i Boylana, ali nije ju bilo briga. Zna kako su ga susret s Josie Powell, pogreb i pomisao na nju i Boylana raspalili. Govorio je kako je plesao s njom samo zato što se sažalio nad njom jer ju nitko nije pitao za ples, ali vidjela je kako su se cijelu noć gledali kada su slavili useljenje Georgine Simpson. Kad god bi Josie bila s njima u društvu grlila bi je, ali zapravo bi mislila na njega. Bio je neko vrijeme i zgodan iako je bio previše lijep za muškarca, trudio se biti nalik na lorda Byrona.
Svi muškarci su tako različiti, Boylan je prvo primijetio oblik njene noge kada je bila s Poldyjem u DBC-u. Primijetila je kako ju je gledao kada je ustala. Nakon toga je išla dva dana zaredom tamo na čaj, ali nije ga više bilo. Ipak navela ga je da provede jednu večer s njom, nakon Goodwinova koncerta. Sjetila se i čovjeka kovrčave kose iz Lucanove mljekarnice. Zatim Bartell D’Arcy koji ju je ljubio na stubama crkvenog kora.
Bloom je bio opsjednut gaćicama, molio ju je da odreže komadić svojih kako bi ga mogao nositi sa sobom. Uvijek bulji za djevojkama na biciklima kojima se suknje zadignu sve do pupka. Kada su se upoznali ona je njega prva primijetila kako stoji na kiši. Poljubio joj je ruku i molio je da skine rukavicu. Htio je da zadigne suknju i pokaže mu gaćice, na kraju je pristala iako su bili u javnosti. Ocu je morala slagati kako je zaboravila novčanik pa se ponovo morala vraćati kod mesara, sve je to Bloom smislio.
Sljedeći dan upitao ju je da li ju je možda uvrijedio, ona je oborila pogled, ali znala je da je vidio da nije bila uvrijeđena. Svako jutro pisao joj je pismo, ponekad bi poslao i dva. Kad je izgubio posao kod Helyja ona je prodavala odjeću i svirala klavir u kavani. Rekao joj je da je bila nalik na sliku kupanje nimfe kad bi raspustila kosu. Pitala ga je jesu li nimfe baš takve hodale naokolo i nešto o inkarnaciji, ali on ništa ne zna objasniti kako treba, čovjek ga nikad ne može razumjeti.
Spalila je polovicu njegovih starih primjeraka Freemana i Foto-revije. Sve je počeo ostavljati uokolo da leži, stvarno postaje neuredan. Drugu polovicu je bacila gore u wc, a sutra će ga natjerati da ih izreže umjesto da tu leže.
Bilo je kasno u noći i ustala se iz kreveta i vidjela da ima društvo. Nadala se da će se prestati družiti s onim medicinarima, ponaša se kao da je opet mladić i dolazi kući u četiri ujutro. Barem je imao obzira da je ne probudi, zanimalo ju je o čemu toliko pričaju cijelu noć, uz to još troše silne novce na piće.
Jednom joj se učinilo da čuje provalnike u kuhinji pa se Leopold spustio u noćnoj košulji i žaračem ruci sav uplašen. Pravio je što veću buku kako bi upozorio moguće provalnike. Doduše nema se što tu puno ukrasti. Ipak neugodan je to osjećaj, pogotovo kada Milly nije više s njima. Ne može vjerovati da je djevojku poslao da uči fotografiranje umjesto da ju je poslao na Skerryjevu akademiju.
Prisjetila se dana kada ga je navela da je zaprosi. Nosio je sivo odijelo i slamnati šešir i ležali su na Howth Headu. Dala mu je iz svojih usta malo kolača, a nakon drugog poljupca se osjećala kao da je ostala bez daha. Bilo je to prije šesnaest godina. Rekao joj je tad da je planinski cvijet, da sve žene i jesu cvijeće, pomislila kako je to bila jedina istina koju je izrekao u svom životu. Nakon što je postavio pitanje nekoliko trenutaka je razmišljala, ili on ili netko drugi, na kraju ga je zatražila da ponovo postavi pitanje i rekla je da.
Analiza likova
Leopold Bloom – jedan od centralnih likova, u kasnim tridesetima. Živi u Dublinu sa suprugom Molly s kojom ima kćer Milly koja se iselila jer je našla posao kod nekog fotografa. Nakon Milly dobili su sina Rudyja koji je preminuo jedanaest dana nakon rođenja. Zaposlen je kao oglasnik u dublinskom časopisu Freeman. Bloom je prikazan kao dobar suprug, blag i dobroćudan i često ga ostali ismijavaju upravo zbog takve osobnosti. Tijekom romana iščitava se njegova druga narav, opčinjenost ženskim tijelom. Ima često avanture sa sluškinjama i posjećuje prostitutke. Također koristi pseudonim tijekom dopisivanja s Marthom. Smatra se znanstvenikom i uživa u razgovorima s mladim Stephenom jer ga potiče na razmišljanje o različitim stvarima i čini da se osjeća mlađim. Ima mali krug prijatelja. Otac mu je počinio samoubojstvo što je skupa sa smrću sina ostavilo dubok trag na njemu. Razmišlja često o filozofiji, u svakom trenutku kontrolira koliko pije.
Molly Bloom – supruga Leopolda Blooma. Ne posjeduje veliko obrazovanje što stvara određeni razdor između nje i njenog supruga. Leopold ju pokušava na neki način obrazovati, ali gotovo uvijek neuspješno jer ona vrlo brzo zaboravi. S druge strane njoj je iritantno što njen suprug uvijek objašnjava komplicirano i nikada ga ne može razumjeti u potpunosti. Mlađa je od svoga muža i poprilično privlačna čega je u potpunosti svjesna. Vara muža s Vatrenim Boylanom jer smatra kako ju on ne može zadovoljiti. Bavi se pjevanjem i često odlazi na koncerte i na taj način zarađuje. U mnogočemu nije zadovoljna svojim mužem, ali svjesna je da je mogla i gore proći pa je unatoč svemu zadovoljna.
Stephen Dedalus – mladi pjesnik i filozof. Predaje povijest u osnovnoj školi. Enigmatičan je i vrlo često nedorečen. Samouvjeren je i uglavnom povučen u društvu. Pokušava se ostvariti kao umjetnik, ali to nikako ne uspijeva učiniti u potpunosti. Neko vrijeme boravio je u Parizu. Napustio je očev dom i u jednom trenutku navodi kako je to učinio kako bi tražio nevolje. Druži se uglavnom s Buckom Mulliganom kojega svi smatraju lupežom koji ga samo iskorištava i kvari. Živi u kuli Martello s Buckom i Hainesom, dvojicom studenata i obojicu ih prezire. Nije u dobrim odnosima s obitelji, ne komunicira s ocem pijanicom Simonom Dedalusom, a progoni ga smrt majke za koju se odbio pomoliti u trenutku njene smrti. Na kraju romana Stephen i Bloom provode neko vrijeme skupa i Leopold zauzima gotovo očinski stav prema mladiću.
Bilješka o autoru
James Joyce se smatra važnom osobom iz perioda europskog modernizma. Rođen je 2. veljače 1882. godine kao najstarije dijete u obitelji srednjeg sloja i katoličkih nazora. Nakon njegovog rođenja cijela obitelj se preselila u centar grada. Njegovi roditelji Mary i John Joyce su imali četrnaestero djece.
James je imao najbolju naobrazbu jer su tako odlučili roditelji. Godine 1888. krenuo je na Clongowes Wood, isusovački koledž, ali kako je obitelj ubrzo nakon upisa počela imati financijsle probleme, James se morao ispisati u lipnju 1891. godine. Uspio je 1898. godine završiti koledž Belvedere i krenuti studirati na Sveučilišnom koledžu. Najviše ga je zanimala književnost.
Godine 1900. je objavio članak “Kad se mi mrtvi probudimo”na temu Henrika Ibsena u časopisu Fortnightly Review. Nakon 1902. godine i završenog studija otišao je prema Parizu kako bi upisao medicinu, ali zbog bolesti majke nije se dugo zadržao. Umrla je 1903. godine.
Već iduće godine je upoznao Noru Barnacle s kojom se počeo zabavljati. Taj datum je Jamesu bio važan jer ga je uvrstio kao dan kada se odvija radnja u romanu “Uliks”. Vezu su ozakonili 1931. godine i to samo godinu dana prije nego što su dobili unuka.
Iz Dublina su otišli u Pulu gdje se James zaposlio unutar Berlitzove škole kao profesor engleskog jezika i radio do ožujka 1905. godine. U natpisima koje je ostavio stoji kako je Istra dosadno mjesto naseljeno neukim slavenskim stanovništvom.
Poslije Pule isti je posao nastavio raditi u Trstu, a upravo će mu se u Trstu roditi kćer Lucia i sin Giorgio. Neko vrijeme je proveo u Rimu podučavajući engleski i radeći u banci. Kako je smatrao da mu boravak kao britanskom državljaninu u Trstu za vrijeme Prvog svjetskog rata neće biti siguran, odlučio je 1915. godine preseliti u Zürich.
Smatra se kako je vrijeme koje proveo u Trstu za Jamesa bilo najplodnije i da su upravo tada nastala mnoga njegova djela. Godine 1907. objavio je “Komorna glazba” (zbirka poezije), godine 1914. “Dublinci” (novela), godine 1916. “Izgnanici” (drama), započeo je rad na “Uliksu”, a rukopis pod nazivom “Stephen hero”, oblikovao je kasnije u roman “Portret umjetnika u mladosti”, koji je prvo izlazio u nastavcima u sklopu časopisa “Egoist” da bi 1916. godine bio objavljen kao knjiga.
Godine 1918. avangardni časopis iz Amerike “The Little Review” počeo je s objavljivanjem prvih nastavaka, ali zbog sudske zabrane uzrokovane opscenim tekstom, časopis je morao prekinuti s objavljivanjem poznatog djela.
Kada se James 1920. godine preselio u Pariz, upoznao je Sylviu Beach, vlasnicu knjižare koja je odobrila izdavanje Uliksa. Ubrzo nakon toga je počelo objavljivanje pojedinih nastavaka djela “Work in Progress” koji će 1939. godine biti objavljen pod imenom “Bdijenje Finnegana”. Godine 1934. izlazi američki primjer “Uliksa”. Budući da je bilo očito kako je rat na pomolu, James je preselio u Zürich, a gdje je 13. siječnja 1941. godine umro.
0 komentari:
Objavi komentar