Bakreni Petar

“Bakreni Petar” roman je našeg slavnog dječjeg pisca Ante Gardaša. U njemu nas likovi obične, svakodnevne djece, posebne po svom izuzetnom istraživačkom duhu i velikom radoznalošću vode kroz još jednu uzbudljivu priču. Niz avanturističkih doživljaja, nekih malo običnijih, a nekih skroz neobičnih čini ovaj dječji roman interesantnim i vrlo uzbudljivim.

Koliko puta smo se zapitali što bi se dogodilo da možemo putovati kroz vrijeme, vraćati se u prošlost i iz prve ruke promatrati poznate događaje, o kojima smo do tada mogli samo čitati? Bismo li mogli spriječiti neke od velikih tragedija i učiniti prošlost drugačijom kako bi nam budućnost bila bolja? S druge strane, što kad bi mogli ići u budućnost, pogledati što nas očekuje, pa onda neke stvari drugačije odraditi u sadašnjosti? To je samo djelić pitanja koja će nas odvesti u svijet mašte ove knjige, gdje nemoguće postaje moguće. Sve nam to omogućuje svijet profesora Leopolda.

Kako bismo reagirali kad bismo saznali da među žive bića slična ljudima, ali da nisu s naše planete? Takvo obično, a ipak neobično stvorenje srećemo u liku dječaka Bakrenog Petra, jednog od glavnih junaka ovog romana. On se tiho, neprimjetno uvlači u srca čitatelja, kao i u srca svojih prijatelja “Amatera”. Nitko ni ne sluti da u njemu već dugo tinja želja da bude jedan od njih. Nitko ne osjeća njegovu osamljenost, usputne suze, strah od nepoznatog. Svi imaju svoj dom u koji se vraćaju svake večeri, samo on nema adresu na kojoj su mu roditelji.

Ogromna poslušnost i disciplina su odlike koje nisu baš karakteristične za dječaka Petrovih godina. Prije nego je napustio svoj planet, gdje je vladalo savršenstvo života, dobio je smjernice od svojih roditelja kako se mora ponašati. Kako li je bilo teško krenuti u nepoznato i još k tome, u dječjoj dobi, kada nepoznato budi strah i nepovjerenje? Koliko je samodiscipline trebalo da se ne oda i ne slomi svoj mladi duh koji treba živjeti sa spoznajom da svoje najmilije možda više nikada neće vidjeti?

U cijeloj toj nesreći koja je zadesila Bakrenog Petra, tračak sreće osmjehnuo mu se kada je došao na Zemlju, gdje ga je prigrlilo zlatno srce neobičnog i rastresenog profesora Leopolda. On mu je u svom tajanstvenom kabinetu napravio sobu i s njim provodi dio svog skupocjenog vremena. Dio svoje očinske ljubavi prenio je na ovog nesvakidašnjeg dječaka, o kojem se trebalo brinuti sa psihološke i fizičke strane. Ali dječakov nemiran duh nije mogao dugo izdržati zatočeništvo. Noću bi se iskradao iz svoje sobe, koristeći rezervni ključ kabineta, te proučavao podzemne hodnike grada Mureska. Nitko ih nije bolje poznavao od Bakrenog Petra.

Tako je saznao za skupinu Amatera koji su probudili njegovu radoznalost i želju da im se pridruži te postane njihov ravnopravni član. Amateri nisu ni slutili tko je i što je Bakreni Petar. On je jednostavno bio dio njih, prihvaćen kao i svi ostali članovi. Nitko nije zamijetio sjaj zadovoljstva u njegovim očima. Nitko nije znao ni slutio koliko je ovaj dječak bio spreman dati za uzvrat, za ukazano mu povjerenje.

Kad je Bakreni bio ozlijeđen, nitko od djece nije mogao shvatiti zašto ne želi ići u bolnicu iz koje je ubrzo i pobjegao. Kada se prašina stišala i javnost zaboravila na postojanje dječaka koji nije imao ljudsku krv, profesor Leopold je odlučio iznijeti istinu o dječakovom porijeklu, ali samo onima koji su u to trebali biti upućeni. Da nije došlo do nesreće, lanac događaja koji je potom uslijedio ne bi doveli profesora do odluke da usvoji Bakrenog Petra kao svoje dijete. Možda bi Bakreni Petar morao još dugo čekati da dobije pravu i veliku obitelj, pravi dom i veliki osmijeh sreće na najčešće zamišljenom licu. Nije bez veze izreka: “Svako zlo za neko dobro.” Nakon nesreće koja ga je pratila neko vrijeme, na kraju je ipak sve završilo dobro, na sreću dječaka velikog srca – Bakrenog Petra.

Vrsta djela: dječji znanstveno-fantastični roman

Vrijeme radnje: sadašnje doba

Mjesto radnje: grad Muresk

Tema djela: dogodovštine dječaka s drugog planeta i njegove zemaljske družine

Ideja djela: U teškim vremenima uvijek postoji netko tko će pomoći izgurati ih, a onda nakon kiše doći će i sunce.

Kratak sadržaj

U mureškom muzeju održava se veliko savjetovanje arheologa. Trebalo je utvrditi da li nedavno pronađeni zub pripada kraljici Kleopatri. Arheolozi nisu bili posve sigurni pripada li pronađeni komadić zubu ili nečem drugom. Arheolozi amateri, dječaci Miron, Ugursuz i Kljova tajno su slušali raspravu o zubu Kleopatre. Kustos muzeja bio je uvjeren u autentičnost zuba, dok su ostali arheolozi tražili čvršće dokaze. Rasprava se nastavila. Dok su oni raspravljali, Miron se dosjetio potrebne lozinke za sastanak arheologa Amatera koji se trebao održati te večeri u njihovom tajnom skrovištu. Skrovište se nalazilo u podzemnim hodnicima grada, a lozinka je glasila “Kleopatrin zub”. Trebalo je obavijestiti ostale članove o lozinki.

Miron je na povratku kući odlučio svratiti do oca na institut. Otac mu je bio poznati i svjetski priznati profesor i fizičar. Došavši pred vrata kabineta, uzviknuo je lozinku koja mu je cijelo vrijeme odzvanjala u ušima. Zbunjeni profesor iznenađeno je podigao pogled, a Miron mu je sve objasnio pa potom krenuo kući. Profesor je još ostao u kabinetu i zaključao se, što je i inače bio njegov običaj.

Miron i njegova sestra Melita, nakon ručka su napravili maske za nadolazeći sastanak Te su se večeri u društvo trebali primiti i novi članovi. Kad su stigli do podzemnog skrovišta, izgovorili su lozinku, pa ih maskirani vratar pusti unutra. Soba u kojoj se održavao sastanak mureških amatera bila je dio nekadašnjih, davno urušenih, podzemnih hodnika koje više nitko nije želio osposobljavati za uporabu. Soba je bila opremljena raznim arheološkim predmetima, označenim karticama na kojima je bila navedena starost i porijeklo predmeta. Dio predmeta dobili su od muzeja, a dio su sami iskopali ili donijeli kao polog za članstvo. Svi predmeti bili su uredno zavedeni i popisani. Svi članovi imali su nadimke, osim Mirona i Melite.

Kada su svi članovi stigli, zatvorili su vrata, skinuli maske te započeli sa sastankom. Novi članovi trebali su položiti prisegu. Tajanstveni Ivan, vođa amatera, obznanio je da Ukikanci, njihova suparnička grupa, žele primirje. U zalog žele zamjenu roga prahistorijskog goveda za Hadrijanov novčić. Ukikanci u najvećim dijelom bili numizmatičari. Uz još nekoliko rješivih problema, Slanina i Bakalar, dobri prijatelji, trebali su naredni dan dežurati na iskopištu. Novi članovi položili su prisegu i saznali novu lozinku “Kelti polaze u boj”. Nepovjerljivi je promijenio nadimak te su završili sastanak.

Taman kad su se htjeli razići, iz jednog od oklopa koji su stajali na ulazu, začuje se kašalj. Iz oklopa je izašao bucmasti, pjegavi dječak. Želio je također postati članom ove neobične družine. Nazvaše ga Bakreni Petar. Glas o primirju se brzo proširio gradom i mnogi su odahnuli.

Svi Amateri morali su pažljivo motriti okolinu u kojoj su se kretali ne bi li slučajno otkrili novo moguće nalazište. Tajanstveni Ivan uočio je kod stare ciglane nešto neobično. Nakon malo kopanja, našao je staru ciglu koja je datirala još iz doba carske ciglane. Odmah su počeli s iskopavanjem. Tu je nekad bila kuća rimskog patricija. Dok su Bakalar i Slanina iskopavali, dva nepoznata dječaka promatrala su ih iz trave. U tim trenucima, na drugom kraju grada, Melitina papiga izletjela je iz kaveza pa je i Miron morao malo pomoći. Kad su vratili papigu u kavez, Miron je otišao u skrovište, ali nije mogao naći ključ koji je uvijek bio na istom mjestu. Udubio se u čišćenje starih novčića, kad mu se učinilo da je čuo nečiji uzdah. Kad se uzdah ponovio, lagani strah se uvukao u dječaka. Pažljivo je pregledao sklonište, ali bez uspjeha. Kratko nakon toga, začuo je jecaj koji je dolazio iz dijela tunela zatrpanog kamenjem. Bio je to Bakreni Petar koji je želio razgovarati s Mironom.

Bakreni nije imao roditelje. Želio se posavjetovati s prijateljem oko uloga za članstvo za Amatere. Miron mu je odlučio pokloniti jedan od svojih starih novčića. U sklonište su ubrzo stigli Bakalar i Slanina. Na iskopištu su ih napali Ukikanci. Uzeli su im novčić koji su tu pronašli i pošteno ih “izlemali”. Napali su ih Glupavi Štef i Dingo, te još jedan dječak kojeg nisu poznavali. Napustivši skrovište, krenuli su kućama. Kljova i Ugursuz šetajući su naletjeli na Trostrukog Koju koji je prelistavao algebru jer je imao slabe ocjene. Ispričali su mu o napadu, na što se Trostruki Joja malo uznemirio. Krenuli su prema skrovištu jer se trebao održati sastanak. Bakreni Petar je kasnio. Kad je stigao na stol je položio bakreni novčić kao zalog članstva.

Tema sastanka bio je napad Ukikanaca. Svileni, jedan od članova, smatrao je da u družini imaju krticu, koja sve odaje Ukikancima. Sumnjao je na Trostrukog Koju te ga je javno optužio. Tog jutra vidio je u samoposluzi Dinga i Koju kako nešto šapuću pa ih je odlučio prisluškivati. Trostruki Joja, posramljen, priznao je izdajstvo. Mijenjao je informacije za ocjenu iz matematike, jer je Dingov otac bio učitelj matematike. Za izdajstvo, Amateri su kažnjavali trčanjem kroz šibe i isključenjem. Trebali su glasati, ali Bakalar i Slanina, koji su dobili batine od Ukikanaca, predložili su da je samo isključenje dovoljno jer je i popravni iz matematike dovoljna kazna. Tri glasa bila su protiv isključenja. Trostruki Joja je sa suzama napustio skrovište. Svoj zalog za članstvo je ostavio, nije ga htio uzeti.

Šmizla je zakasnio na sastanak. Došavši, govorio je o Bakrenom Petru i Mironu koji su nekidan bili zajedno u skrovištu. Bakreni Petar, praćen od Šmizle, otišao je do skrovišta Ukikanca i oteo im novčić koji su iskopali Slanina i Bakalar, te je novčić potom dao kao zalog za članstvo. Sastanak je bio završen, a lozinka za sljedeći puta dogovorena. Bojali su se da Ukikanci ne otkriju skrovište. Miron je uzeo ključ od skrovišta do sljedećeg sastanka.

Grupa Ukikanaca napali su Eukaliptusa tražeći od njega da oda novu lozinku i mjesto gdje se nalazi skrovište Amatera. Smjestili su se ispod mosta i maltretirali malog dječaka. Melita se vraćala s kupanja i prolazeći tuda, začula je neke glasove pa odlučila pogledati što se događa. Kad je ugledala troje dječaka, ništa njoj nije bilo jasno. Konačno je Melita shvatila da je Liptus u nevolji i da treba pomoć. Dobila je zadatak predati poruku Mironu, a Miron, čuvši poruku od Melite, odmah je shvatio što se događa i vrlo brzo se našao kod mosta. Kad su ga ugledali, pustili su Liptusa. Međutim, Miron se obračunao s dječacima, uvjeren da će taj dan još dugo pamtiti.

Kljovu je majka poslala u dućan. Kad se vratio, čekala ga je obavijest o hitnom sastanku družine. Brzo je otrčao do skrovišta, izrekao lozinku, ali nije bilo nikoga. Krenuo je do Tajanstvenog Ivana da vidi što se događa. Tada su shvatili da su Ukikanci podmetnuli tu poruku, samo da bi doznali gdje se nalazi skrovište. Bili su otkriveni. Sazvan je hitan sastanak kod Vodenih vrata, a ne u skloništu. Dogovoreno je da svoju imovinu ponesu kućama, zbog opasnosti od Ukikanaca. Kad je grad duboko zaspao Bakreni Petar se u najvećoj tišini iskrcao iz od kuće i uputio u sklonište. Produžio je dalje do Vodenih vrata i pažljivo otključao rešetke koje su vodile u jedan od mnogobrojnih podzemnih tunela. Na trinaestom kamenu od mjesta gdje je ušao, nalazila se udubina u kojoj je bila položena nekakva vrećica. Petar je uzeo vrećicu i pažljivo je spremio u jaknu. Krenuo je prema mostu gdje je smotuljak bacio u rijeku. Vraćajući se, put ga je nanio do Mironove i Melitine kuće koja je počivala u mraku, sa svojim stanovnicima. Petar tada “…iznenada pokrije lice dlanovima i zaplače. Jecaji mu naviru između prstiju”.

Bližilo se vrijeme sastanka Amatera. Svi su bili u iščekivanju. Slutili su da se nešto sprema. Svi članovi Amatera bili su zaokupljeni traženjem mjesta gdje bi skladištili stvari iz skrovišta. Profesor Leopold bio je vidno uznemiren i kasnije došao doma na ručak. Bližilo se pet sati i vrijeme dogovorenog sastanka. Sedmodlaki je imao rođendan pa su se počastili prije početka sastanka. Svi su začuđeno gledali Bakrenog Petra koji je jedva uzeo komadić čokoladne torte. Kada nitko nije gledao, sakrio je tortu pod stol. Miron je vidio netaknuti komad kolača. Trebali su se dogovoriti tko će što ponijeti od stvari, dok ne nađu novo sklonište. Bakreni se ponudio naći novi prostor u tunelima koje je vrlo dobro poznavao. Prijedlog se trebao razmotriti na sljedećem okupljanju društva.

Dok su oni popisivali stvari, Ukikanci su na ulaz u skrovište stavili kamen i tražili Amatere da se predaju. Dječaci nisu željeli izaći i nisu imali nakanu predati se Sfingi, vođi Ukikanaca. Sfinga je zaprijetio da će začepiti dovod zraka. Tajanstveni Ivan se jako zabrinuo. Odgovorili su Sfingi da pristaju dogovoriti se, samo kako bi dobili na vremenu. Bakreni je želio pokušati naći izlaz u podzemnim hodnicima, iako su svi izlazi bili zatrpani kamenjem.

Ubrzo su počeli odstranjivati kamenje. Pojavio se prolaz u jednom od tunela. Dok se povorka probijala kroz mračni tunel, Tajanstveni Ivan ostao je u skrovištu razgovarati s Ukikancima da ih zavara. Bakreni se trebao vratiti po Ivana kada družina bude na sigurnom. Nakon mnogo provlačenja i krivudanja podzemnim hodnicima, konačno su izašli na dnevno svjetlo, ravno kod Vodenih vrata. Dogovorili su se da će se vratiti do skloništa i zapapriti Ukikancima – s kamatama.

Melita je, izrekavši lozinku, izvijestila Tajanstvenog Ivana o proteklim događanjima i o borbi koja se vodila gore na skloništu. Kad je Ivan izašao, utrčao je u pravi mali rat. Potrčao je u pomoć Bakrenom koji se borio s trojicom Ukikanaca. Trostruki Joja, iako je bio izbačen iz družine, borio se na strani svojih nekadašnjih prijatelja. Dogodila se velika nesreća. Veliki kamen iznenada se odvalio i pao na Bakrenog Petra koji je samo bolno zaječao. Borba je prekinuta istog trena. Bilo mu je jako loše. Ležao je sav u krvi. Miron je poslao Melitu da pozove Hitnu pomoć. Nerazumljivim i tihim glasom Bakreni je molio da se Hitna ne zove, no oni su upravo bili stigli.

U laboratoriju murseške bolnice laborantica je upravo radila analizu krvi Bakrenog i ostala zapanjena. Pozvala je višeg laboranta da još jednom provjeri i potvrdi njene rezultate koji su bili vrlo neobični te nisu odgovarali krvnoj slici jednog dječaka. Prije su po sastavu odgovarali nekom vanzemaljcu. U krvi se nalazilo samo nekoliko eritrocita i to svaki svog oblika. Doktor je zatražio novu analizu no ništa se nije promijenilo.

U međuvremenu je Bakreni nestao. U holu bolnice čekali su i Amateri i Ukikanci, zabrinuti za prijatelja. Policijski istražitelj i fotograf također su željeli saznati pojedinost, ali tapkali su u mraku. Na kraju je fotograf uspio izmusti priču o događaju i neobičnoj dječakovoj krvi. Priča je trebala izaći u prvom broju novih mureških novina. Članak je izazvao veliki nemir kada je javnost saznala postojanje krvi koja ne odgovara ljudskoj. Svi dječaci bili su ispitivani ne bi li se sakupilo što više informacija o Bakrenom Petru. Svi su govorili samo najljepše. U bolnici su se počeli javljati roditelji, ali i drugi odrasli tražeći analize krvi zbog kojekakvih smiješnih simptoma. Najbolje od svih prošao je prodavač bakrenih suvenira. U skladištu je imao veću zalihu figurica bakrenog dječaka. Tog jutra prodao je gotovo sve figurice pod nazivom “Bakreni Petar”.

Amateri su zakazali izvanredni sastanak, bez maski i lozinke. Društvu je prijetilo rasulo. Oko ulaza u sklonište motao se Sfinga, vođa Ukikanaca. Imao je neku ideju pa su ga odlučili saslušati. Želio se sa svojom družinom pridružiti u potrazi za Bakrenim Petrom, kome još nije bilo ni traga ni glasa. Osim toga, mnogi su se Ukikanci željeli pridružiti Amaterima, a među njima je bio i Sfinga. Amateri su bili za primanje novih članova. Prvi se učlanio Sfinga. U zalog je dao novčić i položio zakletvu. Sklonište Ukikanaca sravnano je sa zemljom.

I istražitelj se pridružio sastanku. Želio je znati nešto o četrnaestom kamenu kojeg je spominjao Bakreni Petar. Miron i Šmizla su ga poveli do tog mjesta. Kad su došli do kamena, istražitelj je u udubljenju pronašao kemijsku olovku koja je pripadala Mironu. Istražitelj je zadržao olovku za vrijeme dok traje istraga. Došavši u ured, dobio je telefonski poziv s informacijama o nestalom dječaku. Posjetio je i profesora Leopolda koji ga je zamolio da utječe na liječnika koji je radio analizu krvi te da ovaj u javnosti izjavi da je sve bila velika zabuna. Te večeri doktor i istražitelj trebali su se naći s profesorom u njegovu kabinetu. Javnost je trebalo umiriti lažnim izjavama, da se cijela situacija jednostavno zaboravi. Trebalo je stupiti u kontakti s novinarom Kovačevićem koji je objavio članak. Još iste večeri trebala je osvanuti nova priča u novinama.

U večernjim satima istražitelj i doktor našli su se u profesorovom kabinetu u institutu za eksperimentalnu fiziku. Kad je liječnik ušao u kabinet, ostao je zadivljen opremljenošću laboratorija i najnovijim dostignućima profesora. Profesor je tražio od liječnika da donese bočicu s uzorcima krvi. Kad ju je dobio, sadržaj je izlio u umivaonik, a bočicu bacio u smeće. Svojim gostima je obećao objašnjenje. Najprije im je objasnio čime se bavi. Posjetitelji su bili ponešto upoznati s njegovim znanstvenim dostignućima i divili su mu se kao istražitelju. Trenutno je istraživao pojave elektromagnetskih valova. Jedne noći dogodilo se nešto vrlo neobično. Dobio je poruku. Poruka mu se jednostavno usadila u svijest, bez njegove volje – “Ona je jednostavno, da tako kažem, bila usađena u moju svijest”. Profesor se toliko zanio objašnjavanjem da im je ispričao čak i o svojim uvjerenjima o mogućnosti putovanja kroz vrijeme. Već je radio na postrojenju koje bi to omogućilo

Prije dvije godine profesor je boravio na planetu Samom gdje su ga pozvali da im učini nekakvu uslugu. S tamošnjim savjetnikom pošao je na jedan asteroid koji je dolutao iz svemira. To je bilo umjetno tijelo s nekom rupom u kojoj je zaglavio. Tu je osjetio udar psiho-valova koje su poslali graditelji satelita, također tamo zarobljeni. Nakon što su se svi sretno spasili, postali su prijatelji. Prije godinu dana stupili su u kontakt s profesorom – “To znači da su oni koji su mi slali poruku istovremeno sasvim točno pratili i tok mojih misli”.

Poruku koju je tog dana primio, profesor je prepričao svojim riječima. Priča je stigla s planeta gdje živi civilizacija razvijena gotovo do savršenstva. Nema bolesti, ratova, a sav višak energije davali su na raspolaganje znanosti. Istraživali su druge civilizacije. Na jednom takvom pohodu naišli su na planet sličan Zemlji. Na povratku, na stijenkama svog broda, na svoju savršenu planetu donijeli su smrtonosne bakterije koje su uništavale sve pred sobom. Nisu mogli naći lijek. Prijetilo im je izumiranje. Znanstvenici su putem elektromagnetskih valova poslali poziv u pomoć. Profesorovi prijatelji s planeta Samom bili su im spremni pomoći, ali to je bilo nemoguće zbog različitog načina života i životnih potreba. Tada su preživjele odlučili raseliti po svemiru, na planete koji su imali slične uvjete za život kao njihov rodni planet. Mnogi su odbili napustiti svoj planet. Profesor je bio zamoljen da primi dječaka. Uputili su profesora o načinu dječakova života i navikama, te mu dali popis ustanova koje su znale za njegov boravak na Zemlji.

Dječak je trebao boraviti tri godine u Profesorovu kabinetu, ali se dogodila nezgoda. Također, profesor je trebao stupiti u kontakt s dječakovim sunarodnjacima. Taj dječak bio je Bakreni Petar. Petar se hranio samo hranom spravljenom po posebnim uputstvima i pod profesorovim nadzorom. Privikavao se Petar i na zemaljsku hranu, ali postepeno.

Nakon svega što je ispričao, profesor je pozvao Bakrenog da im se pridruži. “Iza zastora se pojavi Bakreni Petar. Lice mu je bilo blijedo i upalo, ali je na njemu ipak lebdio slabašan smješka” Liječnik je odmah uočio zavoje , nespretno ovijene oko dječaka. Želio ih je zamijeniti i pregledati dječaka. Kad je završio s pregledom, Petar je želio nešto objasniti. Prije nekoliko dana, Petar je prvi puta ugledao dječaka sa Zemlje. Bio je to Miron, onda kada je došao u posjet ocu u kabinet. Tada je Miron spomenuo lozinku “Kleopatrin zub” i sve ispričao profesoru. Petar je u tom trenutku odlučio pridružiti se dječacima jer je bio previše osamljen u sobici u kabinetu, koju mu je profesor dodijelio. Jedne noći slijedio je profesora do kuće i tako saznao gdje stanuje.

Petar im je sve ispričao. Istražitelj je želio znati što je sadržavao 14. kamen. Sadržavao je sve bilješke profesora Leopolda o Petru, koje je on bacio u rijeku. Kad je sve bilo riješeno, profesor je Petra odlučio povesti kući, kako bi tamo živio s njegovom obitelji. Bakreni Petar je to dočekao s velikim oduševljenjem. Sljedeći sastanak Amatera protekao je veselo. Bakrenog Petra svi su srdačno prihvatili.

Likovi: profesor Leopold, Miron, Melita, Bakreni Petar, Tajanstveni Ivan, Eukaliptus, Ugursuz, Kljova, Ukikanci, Amateri, Trostruki Joja, Sfinga

Analiza likova

Miron – sin profesora Leopolda. Bio je nestašan i zaigran dječak koji je svoju znatiželju usmjerio u istraživanje i učenje. Odlikuje ga ogromna radoznalost koja ga dovodi u mnoge neprilike, ali srećom sa sretnim završetkom. U svim običnim i neobičnim avanturama pokazuje veliku snalažljivost i brigu za bližnje. Krasi ga velika osjećajnost koje se ponekad srami jer on je ipak veliki dječak i stariji brat. Pošten je i pomalo hvalisav. Posebnu ljubav gaji prema sestri, prema kojoj je uvijek zaštitnički nastrojen. Voli svoju skupinu i veoma je aktivan član koji daje sve od sebe za njezin boljitak.

Melita – Mironova mlađa sestra. Sa svojih desetak godina ova draga i snalažljiva djevojčica voli biti glavna i imati kontrolu nad svoja dva tvrdoglava brata. Iako ponekad prestrašena, hrabro potiskuje strah i znatiželjno kreće dalje u nepoznato. Voli sve znati i lako se zbližava s dragim ljudima, lako prelazeći jezične barijere. Voli svoju obitelj, ali njena braća su nešto posebno za ovo dražesno stvorenje. Uvijek želi pokloniti svakome od svoje braće jednaku pažnju i ljubav. Ne želi ni jednog razočarati suzama, iako se nekada nađe u situacijama u kojima i kod nje prevlada panika i straha. Jedina je djevojčica u družini, za koju osjeća zajedništvo i veliku ljubav.

Profesor Leopold – “…bio je poznati stručnjak za eksperimentalnu i atomsku fiziku. Odavao je dojam mrzovoljno čovjeka ali je imao zlatno srce”. Profesor Leopold bio je divan otac koji je volio svoju djecu Mirona i Melitu, ali i cijelu svoju obitelj. Bio je izvrstan znanstvenik, ali praktična strana života mu je predstavljala veliku nepoznanicu. Uz fantastičan um, otkriva snalažljivost i sučeljavanje sa stvarnim životom. Vrlo brzo uočava da postoje i druge stvari koje imaju veliku vrijednost kao znanost, a to su zajedništvo i žrtvovanje za najvredniju stvar – obitelj. Iako čuva velike tajne o vanzemaljskom životu i dječaku koji ne potječe s njegova planeta, prihvaća ga svim srcem i daje cijelog sebe da mu omogući što bolji i prihvatljiviji boravak na novom planetu koji mu treba postati dom. Nesebično dijeli svoje cijenjeno i skupo vrijeme između obitelji i dječaka koji mu je igrom slučaja dan na skrb.

Bakreni Petar – “Bucmasto mu je lice bilo pokriveno s bezbroj sitnih pjegica”. Dječak sasvim običnog i prosječnog izgleda, jedino što nije porijeklom Zemljanin, nego je ovamo došao s drugog planeta. Transportiran je na Zemlju pod teškim uvjetima, sam, bez ikoga svog. Nakon što su nepoznate smrtonosne bakterije razorile njegov planet, prihvatio ga je profesor Leopold. Bakreni Petar zavolio je tog čudnog čovjeka kao svog oca i gajio nježne osjećane prema njemu. Isto tako, prigrlio je i Mirona i Melitu kako rođenu braću. Krasi ga uz radoznalost, velika hrabrost i briga za prijatelje. Voli pomagati svima, a želja mu je da i njega svi prihvate kao ravnopravnog člana zajednice.

Amateri – društvo mladih arheologa koji dijele ljubav prema starinama, pa i sami djeluju u suradnji s arheološkim muzejom. Svi članovi skupine su dječaci, osim Melite i svi imaju nadimke. Oni su Tajanstveni Ivan, Svileni, Trostruki Joja, Miron, Melita, Eukaliptus, Nepovjerljivi, Bakalar i Kljova. “Oni su mladi zaljubljenici (… ) starina i poklonici arheologije, bili su u neku ruku i štićenici mureškog arheološkog društva ili muzeja.” Djeluju u skupini koja je vrlo organizirana i jako dobro funkcionira. Razumiju se i dijele iste strasti u slobodno vrijeme.

Eukaliptus – vjeran je član družine. Mršav je i nježan dječak velikog srca i iznimne hrabrosti. Usprkos slaboj fizičkoj građi, odolijeva svim nedaćama prouzročenim Ukikancima.

Ukikanci – su bili suparnička grupa iz istočnog dijela Mureska. Često su dolazili u sukob s Amaterima, a nekoliko puta došlo je i do fizičkog obračuna. Kao skupina više su se bavili numizmatikom nego arheologijom. Nakon nesreće, uviđaju zablude koje su ih vodile i žele postati članovi Amatera te s njima dijeliti zajedništvo.

Trostruki Joja – član Amatera koji izdaje družinu, a kasnije se kaje zbog svojih postupaka. Uviđa da je pogriješio i da viša ocjena iz matematike nije bila vrijedna izdaje.

Sfinga – vođa Ukikanaca, “…bio je krupan i zdepast dječak i djelovao je prilično nezgrapno.” Iako je član protivničke ekipe, ne dvoji pomoći kada se ukaže potreba. Nakon nesreće prvi priseže u družinu Amatera, a kasnije ga slijede i njegovi prijatelji.

Bilješka o autoru

Anto Gardaš rođen je 1938. godine u Agićima, mjestu u blizini Dervente u Bosni i Hercegovini. Od malena je živio u Slavoniji pa je tako osnovnu školu završio Velimirovcima, nakon čega je završio gimnaziju u Našicama i pravni fakultet u Zagrebu.

Postao je poznat pišući romane, priče i igrokaze za djecu te pjesme. Svaki njegov roman je bio maštovit, uzbudljiv i napet, a nije bilo važno je li se u tom trenutku pisalo o problemima ekologije, znanstvenoj fantastici ili povijesnim zbivanjima.

U raznim djelima se pojavljuju isti likovi kao što su Melita, Bakalar, Slanina, Miron, profesor Leopold, ali unatoč tome svako od tih djela se čita kao priča za sebe. Među njegova najpoznatija djela ubrajaju se zbirke pjesama “Prvi suncokreti”, “Uvijek netko nekoga voli” te priče “Zvijezda u travi”, “Jež i zlatni potok” i “Damjanovo jezero”.

Među mlađim čitateljima ostao je najpoznatiji po romanima: “Miron na tragu svetog grala”, “Duh u močvari”, “Tajna zelene pećine”, “Ljubičasti planet”, “Miron u Škripcu”, “Izum profesora Leopolda”…

Anto je pisao zanimljive priče jednostavnim jezikom, zbog čega je bio najviše bio popularan kod djece, kojima je bilo jednostavno čitati sve ono što je on pisao.

Umro je 2004. godine u Osijeku.