Sve o Nizozemskoj

Nizozemska

Koninkrijk der Nederlanden
Kraljevina Holandija/Nizozemska

Zastava Nizozemske Grb Nizozemske
Nacionalni moto: Je Maintiendrai (Francuski, Izdržaću)
Službeni jezik	Holandski (+Zapadnofrizijski u Friziji)
Glavni grad	Amsterdam, Hag je sedište vlade
Najveći grad	Amsterdam
Kraljica	Vilem-Aleksander
Premijer	Mark Rutte
Površina  - Ukupno  - % vede	131. po površini 41,526 km² 18.41%
Stanovništvo  - Ukupno (?)  - Gustina	59. po broju stanovnika ? 393/km² (rang)
Nezavisnost  - Assumed  - Proglašena  - Priznata	od Španije vidi: Osamdesetogodišnji rat 23. januar, 1579 vidi: Utrehtska unija 26. jul, 1581 vidi: Zakletva o odricanju Španije 30. januara 1648 vidi: Vestfalski mir
Valuta	Evro(€)¹, Holandski evro novčići
Časovna zona	UTC+1
Državna himna	Het Wilhelmus
Internet domen	.NL
Pozivni broj	31
(1) Pre 2001: Gulden

Holandija (ⁱ/ˈnɛðərləndz/; nizozemski: Nederland [ˈneːdərˌlɑnt] ( poslušajte)), ili Nizozemska je država koja čini dio Kraljevine Nizozemske. Nalazi se u Zapadnoj Europi a graniči s Njemačkom na istoku i Belgijom na jugu.^[1] Glavni grad Nizozemske jeAmsterdam a sjedište vlade je u Haagu.^[2][3][4] Karipski otoci Bonaire, Sint Eustatius, te Saba također čine dio posebne općinske jedinice unutar zemlje.

Nizozemska ima 16,669.112 stanovnika na površini od 41,526 km² što je čini jednom od najgušće naseljenijih država (401 stanovnik po km²). Oko 18% površine sačinjava voda a veliki dio zemlje se nalazi ispod razine mora. Zemlja je zaštićena od vode pomoću sistema nasipa te raznih ustava. Melioracijom tla stvaraju se polderi. Upravno je zemlja podijeljena u dvanaest provincija.

Nizozemska postaje neovisna država za vrijeme Osamdesetogodišnjeg rata (1568-1648) ustankom sjevernih i južnih Niskih Zemalja protiv španjolske vlasti. 1579. dolazi do stvaranja Utrechtške unije na sjeveru čime nastaje novi politički entitet. Aktom od Verlatinghe 1581. godine članice unije formalno deklariraju nezavisnost pod zajedničkim nazivom Republika Sedam Ujedinjenih Niskih Zemalja. Početkom Dvanaestgodišnjeg mira oko 1609. godine zemlja dobiva i međunarodno priznanje dok ju Španjolska priznaje krajem Osamdesetgodišnjeg rata 1648. godine nakon mira u Münsteru. Od 1795. godine se Nizozemska počinje razvijati u nacionalnu državu, isprva kao Ujedinjeno Kraljevstvo Niskih Zemalja 1815. koje se raspada Belgijskom revolucijom 1830. godine. Danas je Nizozemska jedna od najrazvijenijih zemalja i drži deveto mjesto u svijetu u BDP-u po stanovniku (2011) te treće mjesto u ljudskom razvojnom indeksu (2011). Nizozemska ekonomija se većim dijelom zasniva na uslužnome sektoru te međunarodnoj trgovini.

Nizozemska je od 1848. godine parlamentarna demokracija i ustavna monarhija, društveni poredak kod kojeg moć dijele kralj(ica), ministri i parlament. Nizozemska je jedan od suosnivača Evropske unije, NATO saveza te Svjetske trgovinske organizacije. Zajedno sa Belgijom i Luksemburgom sačinjava Benelux. Haag igra veliku međunarodnu ulogu na polju pravosuđa kao lokacija četiriju međunarodnih tribunala i dom Europola.

Naziv[uredi - уреди | uredi izvor]

Za vrijeme vladavine Kraljevine Burgundije vojvoda Niskih Zemalja, koji uglavnom prebiva u Flandriji ili u Brabantu, Niske Zemlje naziva les pays de par deça što u prijevodu znači zemlje ovdje prijeko. To je u opreci sa les pays de par delà, što pak značizemlje tamo prijeko a odnosi se na samu Burgundiju. Naziv niske zemlje (pri moru) također biva korišten.

U 15. vijeku dolazi u upotrebu naziv Nederlanden (Niske Zemlje). Za razliku od naziva susjednih država poput Francuske iliEngleske, ovaj naziv nije etničkog podrijetla već je geografski termin koji tek naznačuje odnos prema nekom drugom višem terenu. Nazivi koji sadrže Nieder- koriste se u raznoraznim mjestima na njemačkom govornom području. Niderlant je u kasnom srednjem vijeku prostor između rijeka Maas i Rajne što uključuje i današnji Niederrhein prostor na samom zapadu Njemačke. Područje znano kao Oberland počinje u okolici grada Kölna.

U širem smislu se termin mogao odnositi i na deltu rijeka Scheldt, Maas i Rajne, no u tom slučaju se koristi množinski oblik. Većim značajem i važnošću Niskih zemalja dolazi do upotrebe termina specifično samo za te prostore. Od otprilike 1490. godine se tako nazivaju i Burgundsko-Hapsburške provincije. Pored naziva Vlaanderen (Flandrija), de Nederlanden (Niske zemlje) postaje najučestalije korišteni termin polovicom 16. vijeka. U francuskom se koristi Pays-Bas, talijanskom Paesi Bassi a njemačkome Niederlande. U nizozemskom se koriste i jedninski i množinski oblici dočim francuski i engleski (Low Countries) koriste isključivo množinu.

Kartograf Ortelius koristi 1570. naziv Neder-Germanië (Niska-Njemačka). Renesansni humanisti vraćaju ponovno u upotrebu naziv Belgica kojeg je osmislio Gaj Julije Cezar. Nakon Nizozemske revolucije ostaju nazivi Belgium i Nederlandt u upotrebi kako za Nizozemsku u cijelosti tako i za pojedine države. Kolonija Nova Nizozemska se u latinskom naziva Nova Belgica ili pak Novum Belgium. U vrijeme Španjolske i Austrijske uprave se koristi naziv Belgium Regium dok se Belgium Foederatum koristi samo za Republiku Ujedinjenih Niskih Zemalja. Kasnije se inozemstvu sve češće na Republiku referira pod nazivom Holland.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nizozemska se nalazi na sjeverozapadu Europe a graniči sa Sjevernim morem, Njemačkom i Belgijom. Duljina kopnene granice iznosi 1027 kilometara a duljina obale je 451 kilometar.

Nizozemska bez nasipa. Otprilike 27% površine Nizozemske, uključujući najgušće naseljeni i ekonomski važni zapad, leži ispod razine mora.

Voda[uredi - уреди | uredi izvor]

Nizozemska je sa sjevera i sa zapada omeđena Sjevernim morem. Na sjeveru se nalaze pješčani Zapadnofrizijski otoci, niz preprečnih otoka južno od kojih se nalazi plitko Waddensko more. U samom središtu zemlje se nalazi IJsselmeer (u prijevoduJezero IJssel), na mjestu nekadašnjeg zaljeva Zuiderzee koji je izgradnjom brane Afsluitdijk 1932. godine zatvoreno te sada sadrži samo slatku vodu. Važnija ušća i estuariji su Dollard i Lauwers na sjeveru, Hollandsch Diep, Haringvliet, Grevelingenmeer te Ooster i Westerscheide na jugozapadu. Nizozemska obala prolazi kroz dvodnevnu morsku mijenu čija amplituda duž obalu varira između 1,5 i 2 metra, ovisno o utjecaju vjetra. Pored vertikalnog kretanja vode postoji i horizontalno kretanje, tzv. plimne utrke. Zbog relativno blagih temperatura (3 °C zimi i 16 °C ljeti) su Waddensko more i Oosterschelde prepuni Iverkom zlatopjegom, listom i dagnjama.

Poplave[uredi - уреди | uredi izvor]

Proboj nasipa kod poplave 1953.

Kroz stoljeća, nizozemska obala se znatno mijenjala zbog prirodnih katastrofa i ljudskog djelovanja. Jedan od najvećih gubitaka zemlje se desio 1134., kada je stvoreno otočje Zeeland, na jugozapadu Nizozemske.

14. prosinca 1287., desila se poplava na dan Svete Lucije, koja je razorila Nizozemsku i Njemačku, a poginulo je oko 50 000 ljudi. To je bila najrazornijapoplava u povijesti, za koju postoje zapisi.^[5] 1421. nastala je poplava na danSvete Elizabete Ugarske, koja zbog loše gradnje, uništava novi polder i poplavljuje 72 km² zemlje. Zadnja velika poplava se desila 1953., kada je snažna oluja razrušila nekoliko nasipa na jugozapadu Nizozemske i više od 1800 ljudi se utopilo. Nizozemska vlada odlučuje otvoriti radove, pod nazivom Delta projekt, kojim bi se nizozemska obala zaštitila od budućih poplava. Projektu je trebalo više od 30 godina da se završi.^[6]

Polder je nekadašnje morsko dno koje je isušeno gradnjom brane i crpljenjem vode. Niži je od razine mora, a da ga more ne preplavi, sprečava brana. Izgradnjom poldera Nizozemska je dobila mnogo novog teritorija, proširila se na račun Sjevernog mora. Polder se koristi kao i svako drugo zemljište: za poljoprivredu, gradnju naselja, prometnica.Amsterdamska zračna luka nalazi se u polderu.

Osvajanje novog zemljišta počinje izgradnjom nasipa (širokim do 100 m i visokim do 15 m). Obično se ogradjuju geometrijski pravilne četverokutne ili višekutne plohe. Prve dvije godine voda se postupno crpi sa zemlje. U sljedeće četiri godine, na dobivenom slanom zemljištu prvo se uzgajaju biljke koje podnose slanu vodu i koje pridonose učvršćivanju zemljišta. Tek nakon potpunog oslobađanja zemlje od soli, a to je nakon gotovo osam godina, počinje stvarno iskorištavanje poldera kao obradivih površina za uzgoj kultiviranihbiljaka.

Vjetrenjače u Nizozemskoj

Sve do 19. vijeka za isušivanje poldera koristile su se vjetrenjače. U 17. vijeku tzv. "zlatnom dobu" Nizozemske, dosegnut je vrhunac. Tada je u Nizozemskoj radilo oko 10 000 vjetrenjača, jer osim za isušivanje poldera vjetrenjače su služile u prehrambenoj i tekstilnoj industriji, industriji papira, pa čak i za proizvodnju ulja, senfa i boja. Energija vjetra u 19. vijeku zamijenjena je pumpama pokretanimparom, a danas se koriste električne i pumpe pokretane diesel-gorivom. Vjetrenjače danas predstavljaju kulturnu atrakciju i neizostavan su detalj nizozemskog krajolika.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Historija Nizozemske

Holandiju su naselili Kelti,te Germani. Bila je dio Rimskog imperija. U 8. vijeku širi se kršćanstvo. Poslije se razvijalo zanatstvo,te brodska trgovina. Često je mijenjala gospodare. Bila je važno kulturno područje pogotovo u Renesansi.

Godine 1579. formirana je Utrechtska unija koja se borila protiv Španaca u osamdesetogodišnjem ratu. Priznata je 1588. od Španije. U početku se zvala Republika ujedinjenih provincija a kasnije Holandija.

Početkom 17. vijeka doživjela je veliki napredak. Uskoro je postala jedna od najjačih trgovačkih sila. Zauzela je neka područja u Indiji, Istočnoj Indiji, Južnoj Africi i Sjevernoj Americi. U to vrijeme Holandija je bila najbogatija zemlja Europe. U njenim bankama bilo je najviše novca. Od sredine 17. vijeka gubi svoj značaj.

Gubi ratove protiv Engleza, Francuza te svoje kolonije. U ratu protiv revolucionarne Francuske je poražena i osvojena. Napoleon je kasnije stvorio Batavsku republiku, a kasnije je anektirao Francuskom carstvu.

Nakon Bečkog kongresa 1815. Holandija je dio svojih kolonija izgubila u korist Britanskog Imperija, a to je kompenzirano aneksijom Belgije. Međutim, 1830. godine je Belgijaoružanim ustankom izborila nezavisnost.

Nizozemska to nastoji kompenzirati sve većom eksploatacijom preostalih kolonija, pogotovo u Nizozemskoj Istočnoj Indiji, čije će joj sirovine omogućiti nagli razvoj industrije u 19. vijeku.

U prvom svjetskom ratu Nizozemska je bila neutralna, ali za vrijeme drugog svjetskog rata ju je 1940. godine napala i okupirala nacistička Njemačka. Njene posjede u Indoneziji je1942. okupirao Japan. Nakon završetka rata ti su posjedi proglasili nezavisnost kao Indonezija, što je Nizozemska priznala nakon rata koji je trajao do 1949. godine.

Nakon rata Nizozemska se relativno brzo oporavila, te postala glavnim zagovornikom regionalne suradnje, koja je uključivala stvaranje Beneluksa, a kasnije projekta evropskog ujedinjenja. Tako je Nizozemska bila među šest originalnih potpisnica Rimskog ugovora kojim je 1957. formirana Evropska ekonomska zajednica, a 1991. je na njenoj teritoriji potpisan Maastrichtski ugovor kojim se EEZ transformirala u Evropsku Uniju. Međutim, nizozemski birači su evropsko ujedinjenje usporili odbivši na referendumu Ustav EU 2005. godine.

Politika[uredi - уреди | uredi izvor]

Holandija je država parlamentarne demokratije i ustavne monarhije. Kralj je vladar države-on predstavlja državu. Vlada dinastija. Izvršnu vlast ima ministarsko veće-odgovorno je Drugom domu za poslove vlade. Predsednika i ministra imenuje kralj. Holandija je podeljena na 12. provincija, a granice među njima određuje parlament. Izvršni organ provincije je kraljev povjerenik. Sudbenu vlast ima vrhovni sud.

Kraljevina se sastoji od Holandija, Arube i Holandskih Antila - sva tri dela su ravnopravna.

Biračko pravo imaju svi holandski državljani stariji od 18. godina, a pasivno stariji od 21. godinu.

Od 30.4.1980. na prestolju je kraljica Beatrix Armgard iz kuće Oranje-nasau. Prestol se ravnopravno nasljeđuje po muškoj i ženskoj liniji sa obzirom na nasledni red.

Holandija ima dvodomni parlament: Prvi dom ima 75 članova, a drugi 150 zastupnika. Sedište parlamenta je u Hagu. Zakonski predlozi moraju biti prihvaćeni u oba doma i mora ih prihvatiti kraljica.

Administrativna podjela[uredi - уреди | uredi izvor]

Drenthe

Flevoland

Friesland

Gelderland

Groningen

Limburg

Južna Holandija

Overijssel

Sjeverni Brabant

Sjeverna Holandija

Utrecht

Zeeland

Nizozemska je podjeljena u 12 administrativnih jedinica koji se nazivaju provincije. Na čelu se nalazi komesar koga imenuje kraljica (Commissaris der Koningin), izuzev u provinciji Limburg gdje se on naziva Guverner (op.a. posljedica uticaja susjednih zemalja).

• Friesland (Frizija) – sjevero-zapad; glavni i najveći grad Leeuwarden (Liuvarden);
• Groningen (Hroningen) – sjevero-istok; glavni i najveći grad Groningen;
• Drenthe (Drente) – južno od Groningen-a; glavni grad Assen (Asen), najveći grad Emmen (Emen);
• Overijssel (Overajsel) – centralno istočno, južno od Drenthe; glavni grad Zwolle (Zvole),najveći grad Enschede (Enšede);
• Flevoland (Flevoland)- centralno, sjeverno od Utrecht-a; glavni grad Lelystad (Leliastad), najveći grad Almere (Almere);
• Gelderland (Helderland) - centralno, istočno od Overijsel-a; glavni grad Arnhem (Arnem), najveći grad Nijmegen (Nijmehen);
• Utrecht (Utreht) – centralno; glavni i najveći grad Utrecht;
• Noord-Holland (Sjeverna Holandija) – sjevero-zapano ; glavni grad Haarlem (Harlem), najveći grad (provincije i države) Amsterdam;
• Zuid-Holland (Južna Holandija) – centralno zapadno, južno od Noord-Holland; glavni grad Hag (Den Haag ili 's-Gravenhage), najveći grad Rotterdam;
• Zeeland (Zeland) – jugo-zapadno; glavni i najveći grad Middelburg;
• Noord-Brabant (Sjeverni Brabant)- centralno južno, glavni grad 's-Hertogenbosch ili Den Bosch (Den Bos), najveći grad Eindhoven (Aindhofen);
• Limburg - jugo-istočno; glavni i najveći grad Maastricht (Mastriht).

Sve provincije su izdjeljene na opštine (gemeenten),a njihov broj 1. janura 2006 godine iznosio je 458.

Zemlja je takođe izdjeljena na vodene distrikete, kojima upravlja uprani odbor (waterschap ili hoogeemraadschap) sačinjen od predstavnika distrikta koji imaju ovlast u oblasti upravljanja vodom. 1.janura 2005 broj vodo-distrikta bio je 27. Ono što je interesantno je da je to da se vodo-uparvni odbor pojavio 1196 godine i da je najstariji demokratski entitet na svjetu. U upotrebi su druge vrste podjela, kao npr. Randstad - trougao između Amsterdam-a, Utrecht-a i Rotterdam-a (privredno najrazvijeniji dio zemlje)

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Na nizozemskim polderima, tim mukotrpno isušenim dijelovima nekadašnjega plitkog morskog i jezerskog dna, razvio se jedan od najznačajnijih evropskih agrara.

Nizozemska je danas najveći evropski izvoznik poljoprivrednih proizvoda. To se prije svega odnosi na mliječne proizvode (npr. sir gouda, koji naziv nosi po nizozemskom graduGouda). Nizozemski izvoz cvijeća (tulipani) čini 65% svjetskog izvoza. Tulipani potječu iz Turske, a oko 1500. godine prvi primjerci uvezeni su u Nizozemsku.^[7]

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Demografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nizozemska ima 16,847,007 stanovnika (2011.). U usporedbi sa ostatkom Europe je broj stanovnika u Nizozemskoj u prethodnih pedesetak godina doživio relativno brz porast: 3 milijuna 1850. godine, 5 milijuna 1900., 10 milijuna 1950. te 16 milijuna 2000. godine.^[8] Broj stanovnika Belgije, usporedbe radi, je 1850. iznosio 4,5 milijuna (za polovicu više nego u Nizozemskoj), dok sada iznosi tek 10 milijuna. Središnji Zavod za Statistiku očekuje rast stanovništva do maksimalnih 17,5 milijuna 2038. godine nakon čega bi trebao uslijediti pad.^[9]

Gustoća stanovništva po provinciji u Nizozemskoj.

S gustoćom stanovništva od 401,4 po četvornome kilometru (2011.) Nizozemska pripada najgušće naseljenim zemljama na svijetu. Pa ipak, Nizozemska ne broji nijedan grad sa više od milijun stanovnika. Postoji dvadeset i pet općina sa više od sto tisuća stanovnika. Četiri najnaseljenija grada su Amsterdam, Rotterdam, Haag i Utrecht, sva četiri od njih na zapadu zemlje. U isprepletenoj mreži među njima leži niz srednje velikih gradova koji zajedno čine t.zv. Randstad (u prijevodu rubni grad) koji sadrži oko 40% ukupnog stanovništva Nizozemske.

Južna Holandija je sa više od tri i pol milijuna stanovnika najnaseljenija provincija zemlje, a slijede je Sjeverna Holandija i Sjeverni Brabant (oba sa oko dva milijuna). U potonjoj provinciji se nalazi t.zv. BrabantStad, sačinjen od pet gradova sa ukupno 1,5 milijuna stanovnika i oko 20% industrijske proizvodnje cijele Nizozemske. Na istoku se nalaze Arnhem-Nijmegen i Twentestad - dvije nešto manje aglomeracije, te u urbanom dijelu Limburga na samome jugu Maastricht-Sittard-Geleen-Heerlen-Kerkrade. Pored već navedenih gradova postoji još nekolicina gradova koji obnašaju važniju ulogu na regionalnoj razini, poput Groningena i Leeuwardenana sjeveru te Maastrichta na jugu. Oko 82% cjelokupnog stanovništva Nizozemske živi u gradovima.^[10]

Nizozemska je kroz povijest bila meta mnogobrojnih imigracija, od kojih su neke više a neke manje asimilirane. Prema brojevima statističkog zavoda iz 1. siječnja 2005. godine, 80,9% stanovnika su Nizozemci, 2,4% Indonežani, 2,4% Nijemci, 2,2% Turci, 2,0%Surinamci, 1,9% Marokanci, 0,8% Antilijanci i Arubanci uz 6,0% preostalog stanovništva. U periodu od 1845. do 1860. godine te u prvih dvadesetak godina nakon Drugog svjetskog rata je velik broj Nizozemaca također emigrirao, poglavito u Sjedinjene Američke Države, Kanadu, Australiju, Južnoafričku Republiku te na Novi Zeland.

Od 2005. godine su Frizijci priznati kao nacionalna manjina.

Jezici[uredi - уреди | uredi izvor]

Službeni jezik je holandski. U provinciji Friesland je pored njega i zapadnofrizijski služben. Jidiš i Romski su 1996. priznati kao ne-teritorijalni jezici. Donjosaksonski(Nedersaksisch) i Limburški su djelomično priznati kao regionalni jezici.

Velik dio stanovništva Nizozemske govori više od jednog jezika. Za to je velikim dijelom odgovoran opširan program učenja jezika, kontakt sa susjednim državama te prisutnost velikog broja doseljenika. Mnogi Nizozemci govore Engleski, njemački i francuski kao drugi jezik. Alohtoni (doseljenici) prve i druge generacije uglavnom još govore svoj izvorni materinji jezik. Zbog toga postoje velike skupine Nizozemaca koji govore indonezijski, hindski, turski, berberski, arapski, kineski, itd.