Danska
Kraljevina Danska
Kongeriget Danmark | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| ||||||
| Geslo: Guds hjælp, Folkets kærlighed, Danmarks styrke (danski: Božja pomoć, ljubav ljudi, snaga Danske) | ||||||
| Državna himna: "Der er et yndigt land" | ||||||
 | ||||||
| Glavni grad | Kopenhagen | |||||
| Službeni jezici | danski 1) | |||||
| Vođe | ||||||
| - | Kraljica | Margareta II. | ||||
| Uspostava | 980. | |||||
| Površina | ||||||
| - | Ukupno | 43,094 km2 (130.) | ||||
| - | Voda (%) | 1,6 | ||||
| Stanovništvo | ||||||
| - | Popis iz 2004 | 5.627.235 [1] (104.) | ||||
| - | Gustoća | 124/km2 | ||||
| Valuta | danska kruna | |||||
| Vremenska zona | +1 | |||||
| Pozivni broj | 45 | |||||
| Web domena | .dk | |||||
| 1) Uz danski koriste se grenlandski na Grenlandu ifarski na Farskim otocima. Njemački je zaštićen manjinski jezik u južnoj Danskoj. | ||||||
Danska - najmanja nordijska zemlja. Danska je dio Skandinavije, na sjeveru Europe, graniči s Njemačkom.
Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]
Prije nego što su je nastanili Skandinavci, Danska je bila dom Keltima - što je potvrđeno otkrićima ritualnih močvarnih ubojstava i pogreba. Najstarije dansko pismo potječe iz 7. stoljeća, kada je nastao i novi runski alfabet. Najstariji grad u Danskoj je Ribe iz 810. godine. Sve do 11. stoljeća Danci su bili poznati kao Vikinzi, zajedno s Norvežanima i Šveđanima, koji su kolonizirali, napadali i trgovali u svim dijelovima Europe. Mnogi arheolozi i povijesničari vjeruju da su Vikinzi otkrili Ameriku na svojim putovanjima od Skandinavije, preko Islanda, zatim do Grenlanda i na kraju do Amerike.
U različitim dobima kralj Danske je vladao dijelovima Engleske i Irske, Norveškom, Švedskom, Finskom, Islandom, Francuskom, naročito Normandijom i dijelovima Djevičanskih otoka, Trankebarom u Indiji, dijelovima obala Baltičkog mora i današnjom sjevernomNjemačkom. Scania, Blekinge i Halland su bili dijelovi Danske većim dijelom njene rane povijesti, ali su potpali pod švedsku vlast 1658. godine. Savez s Norveškom raskinut je 1814. godine, kada je Norveška ušla u novi savez sa Švedskom (do 1905.).
Danski liberalni i nacionalni pokret postao je značajan 1830-ih godina i poslije europskih revolucija 1848. godine Danska postaje ustavna monarhija 5. lipnja 1849.
Poslije drugog Šlezviškog rata (danski: Slesvig) 1864. godine, Danska je bila prisiljena ustupiti pokrajinu Schleswig-Holstein Pruskoj, što je bio posljednji poraz koji je ostavio duboke tragove u danskom nacionalnom identitetu. Poslije ovoga Danska je usvojila politiku neutralnosti, zbog čega ostaje neopredijeljena u Prvom svjetskom ratu. Zbog poraza Njemačke, tijekom sklapanja sporazuma u Versaillesu, Danskoj je ponuđeno vraćanje pokrajine Schleswig-Holstein. Bojeći se Njemačke odmazde ona je odbila prihvatiti vraćanje Holsteina i inzistirala je na plebiscitu o povratku Schleswiga. Godine 1920., kao rezultat plebiscita, sjeverni Schleswig vraćen je Danskoj. Usprkos neutralnosti Danska je napadnuta od strane Njemačke (Operacija Weserübung), 9. travnja 1940. godine. Iako u početku sa samostalnom vlašću (koja je završila 1943. zbog rastućeg otpora), Danska je ostala okupirana tijekom cijelog Drugog svjetskog rata. Poslije rata Danska je postala jedan od osnivača NATO-a, i 1973. godine, pridružila se EEZ-u (kasnije EU).
Politika[uredi - уреди | uredi izvor]
1849. godine Danska je postala ustavna monarhija usvojivši novi ustav. Monarh je formalno na čelu države, što je uglavnom ceremonijalna uloga, pošto je izvršna vlast u rukama kabineta ministara, s premijerom kao prvim među jednakima (primus inter pares). Zakonodavnu vlast čine i vlada i Danski parlament, poznat kao Folketing, koji se sastoji od (ne više od) 179 članova. Dansko sudstvo je funkcionalno i administrativno nezavisno od izvršne i zakonodavne vlasti.
Parlamentarni izbori moraju se održavati najmanje svake četiri godine; ali premijer može zatražiti privremene izbore, ako tako odluči. Ukoliko parlament izglasa nepovjerenje premijeru, vlada se raspada.
Okruzi[uredi - уреди | uredi izvor]
Danska je podijeljena na 13 okruga (amter, jednina: amt) i na 270 općinu (kommuner, jednina: kommune). 1. siječnja 2007. u Danskoj će biti provedena reforma administrativne podjele zemlje, u kojoj će današnje okruge zamijeniti pet novih regija, a broj općina smanjit će se na 98.
- Aarhus
- Frederiksborg
- Fyn
- Kopenhagen (København)
- Sjeverni Jutland (Nordjylland)
- Ribe
- Ringkjøbing
- Roskilde
- Južni Jutland (Sønderjylland)
- Storstrøm
- Vejle
- Viborg
- Zapadni Zeland (Vestsjælland)
Tri općine koje imaju ovlasti okruga su:
- Bornholm
- Kopenhagen (København)
- Frederiksberg
Grenland i Ovčji otoci također pripadaju Danskom Kraljevstvu, ali imaju status autonomnih regija, te svaku od ovih regija predstavljaju po dva zastupnika u danskom parlamentu.
Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]
Danska se sastoji od poluotoka Jutlanda (Jylland) i 405 otoka. Od tih otoka 79 su nastanjena, a najveći su Zeland(Sjælland) i Fyn. Otok Bornholm nalazi se istočno u Baltičkom moru. Mnogi veći otoci spojeni su mostovima; MostØresund spaja Zeland sa Švedskom. Most Storebæltsbroen spaja Fyn sa Zelandom. Također je dobra povezanost otokatrajektima. Danska je većinom ravničarska zemlja s najvećim vrhom Møllehøj (170,86 m).
Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]
Danska ima modernu tržišnu privredu. Životni je standard vrlo visok, danska kruna je stabilna i vezana uz euro (1 € = 7,42 DKK). Privreda ovisi o vanjskoj trgovini i izvozu (najviše se izvozi: svinjetina, riba i žitarice). Danci su odbili euro na referendumu 2000. godine. Privreda je vrlo sindikalizirano; više od 75% radne snage su članovi sindikata. Pravila o radu i plaći većinom se dogovaraju između sindikata i poslodavaca, bez uplitanja države.
Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]
Većina stanovništva je skandinavskog porijekla. Manji dio su Inuiti sa Grenlanda, domoroci sa Ovčjih otoka (Ferojci) i imigranti koji čine oko 6,2% stanovništva. Najveće skupine imigranata su: Azijati (1,5%), Turci (0,9%), emigranti iz zemalja bivše Jugoslavije (0,8%) i Afrikanci (0,7%).
Danski je dominantan jezik u cijeloj zemlji, s iznimkom male grupe njemačkih govornika blizu granice s Njemačkom.
84,3% stanovnika pripadaju Danskoj Narodnoj Crkvi (Den Danske Folkekirke) koja je jedan od oblika luteranske crkve. Ostatak stanovništva većinom pribada nekim drugim kršćanskim crkvama, dok je 2% stanovništva islamske vjeroispovijesti. U zadnje vrijeme u Danskoj je doživjela procvast staranordijska religija Asatru koju je danska vlada odobrila kao vjerski pokret.
Veće općine: Popis općinama u Danskoj
0 komentari:
Objavi komentar