Sve o Etiopiji

Etiopija

Savezna Demokratska Republika Etiopija የኢትዮጵያ ፈደራላዊ ዲሞክራሲያዊ ሪፐብሊክ yä-Ityop̣ya Federalawi Dimokrasiyawi Ripäblik
Zastava Grb
Državna himna: "Whedefit Gesgeshi Woude Henate Ethiopia"
Glavni grad		Adis Abeba
Službeni jezici		amharski
Vođe
-	Predsjednik	Mulatu Teshome Wirtu
Uspostava		Od Ujedinjenog Kraljevstva u decembru 1944.
Površina
-	Ukupno	1 063 652 [1] km2 (26.)
-	Voda (%)	0,7
Stanovništvo
-	Popis iz 2015	90,076,012 [2] (16.)
-	Gustoća	64,8/km2
BDP (PPP)		procjena za
-	Ukupno	$132 milijardi[3]
-	Per capita	$1,455[3]
BDP (nominalni)		procjena za
-	Ukupno	$51 milijardi[4]
-	Per capita	$570[4]
Gini		33.6[5] srednji
HDI		0.435[6] nizak
Valuta		birr
Vremenska zona		+3
Pozivni broj		251
Web domena		.et

Etiopija u svom regionu

Etiopija je država u istočnoj Africi u regiji poznatoj kao Rog Afrike. Nema izlaza na more, a graniči na sjeveru s Eritrejom, na zapadu sa Sudanom, na jugu s Kenijom te na istoku sa Somalijom i Džibutijem. ^[1]

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavna reljefna cjelina zemlje je Etiopska visoravan koja zauzima više od polovice državne površine. Ona se sastoji se od visokih ravnjaka koje ispresijecaju duboke riječne doline, međusobno razdvojene visokim planinama, od kojih je najviša Ras Dašan (4620 m). Dolina velike rasjeline (Great Rift Valley) prolazi kroz zemlju u smjeru sjeveroistok-jugozapad i dijeli Etiopska visoravan na veći sjeverozapadni i manji jugoistočni dio. Klima i biljni pokrov ovise prvenstveno o nadmorskoj visini, najbolji uvjeti za poljoprivredu su na visinama od 1700 do 2500 m.

Položaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Etiopija ima površinu od 1.127.127 kilometra kvadratnih i zauzima najveći deo Roga Afrike, koji je najistočniji deo Afrike. Graniči se sa Sudanom i Južnim Sudanom na zapadu, Eritrejom i Džibutijem na severu, Somalijom na istoku i Kenijom na jugu.

Geologija i reljef[uredi - уреди | uredi izvor]

Zemlja ima visoki centralni plato čija visina varira od 1800 do 3000 metra. Najviši vrh Etiopije je Ras Dašan sa visinom od 4620 metra iznad nivoa mora.

Vode[uredi - уреди | uredi izvor]

Najznačajnija reka je Plavi Nil koji izvire iz jezera Tana.

Klima[uredi - уреди | uredi izvor]

Nadmorska visina i geografska dužina određuju tri klimatske zone: hladnu zonu iznad 2400 metra gde temperatura varira od blizu leđenja do 16 °C; umerena zona na visini od 1500 do 2400 metra sa temperaturama od 16 °C do 30 °C; i topla zona ispod 1500 metra sa tropskim i suvim uslovima gde dnevna temperatura varira od 27 °C do 50 °C. Kišna sezona traje od sredine juna do sredine septembra.

Flora i fauna[uredi - уреди | uredi izvor]

Etiopija je ekološki raznovrsna zemlja, sa brojnim endemskim vrstama kao što su galada babun i etiopski vuk.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Etiopsko carstvo

Historija Etiopije je po mnogo čemu jedinstvena među afričkim zemljama. S izuzetkom kratkog razdoblja uoči drugog svjetskog rata1936–1941. kada je bila pod talijanskom vlašću, zemlja nikada nije bila evropska kolonija.

Prva zabilježena država na području Etiopije bilo je Kraljevstvo Damot, kojeg je naslijedilo puno moćnije Aksumsko Carstvo, ono se od 1. vijeku n.e razvilo u pomorsku i trgovačku silu na Crvenom moru. Zemlja je primila monofizitsko kršćanstvo u 4. vijeku, a vrhunac snage dosegnula je u 6. vijeku kada je kontrolirala i južni dio Arapskog poluotoka. Nakon širenja Islama od 7. vijekanadalje važnost Aksuma se smanjila, a arapsko osvajanje crvenomorske obale odsjeklo je državu od trgovačkih puteva. Ipak, zemlja nije osvojena i uključena u arapsko-islamsku sferu utjecaja kao Egipat i Sudan na sjeveru.

U 14. i 15. vijeku etiopska je država uspijevala održati premoć nad muslimanskim sultanatima koji su nastali uz njenu južnu granicu, ali nakon nekoliko poraza u početku 16. vijeka njen je opstanak doveden u pitanje. Tada je Portugal uputio vojnu pomoć Etiopiji i nakon početnih neuspjeha 1543. pobijeđen je islamski vojskovođa Ahmad Granj. S portugalskim vojnicima stigli su i katolički misionaripa je Etiopija u kratkom razdoblju na početku 17. vijeka bila katolička zemlja. Ipak, 1632. učvršćena je tradicionalna monofizitska doktrina, a svi su kontakti s Evropljanima prekinuti.

U područja južne Etiopije opustošena ratovima s muslimanima počeo se tokom 16. vijeka u sve većem broju s juga doseljavati stočarski narod Oromo čije su pripadnike etiopski starosjedioci smatrali barbarima, dijelom i zbog njihovih animističkih vjerovanja. U 18. i prvoj polovici 19. vijeka dolazi do slabljenja središnje države u korist regionalnih vladara među kojima se ističu i plemići naroda Oromo koji su se postupno uključili u amharski kršćanski kulturni krug.

Razdoblje slabih careva završava 1855. kada je carsko prijestolje zauzeo Tevodros II. On i njegovi nasljednici Johanes IV i Menelik II uspjeli su očuvati etiopsku nezavisnost pred nadirućom evropskom kolonizacijom, a Menilek je 1896. pobijedio talijansku vojsku u Bitci kod Adve. U sljedećih četrdeset godina Etiopija se modernizirala, proširila prema jugu i znatno obogatila izvozom kave. Godine 1930. prijestolje je preuzeo car Haile Selasije koji je ubrzao modernizaciju zemlje po evropskim uzorima. Ipak, nije uspio zaustaviti talijansku vojsku u drugom pokušaju osvajanja zemlje pa je razdoblje talijanske okupacije od 1936. do 1941. proveo u egzilu.

Nakon drugog svjetskog rata Haile Selasije je uspio zadržati vlast i pripojiti bivšu talijansku koloniju Eritreju Etiopiji dobivajući na taj način izlaz na more, ali je od kraja 1960-ihpočeo rasti otpor prema njegovoj politici. Nezadovoljstvo je kulminiralo 1974. vojnim udarom u kojem je car svrgnut i vjerojatno ubijen. Pučisti, okupljeni u vijeću Derg pod vodstvom majora Mengistu Haile Mariama približili su zemlju Sovjetskom Savezu, a politika kolektivizacije i prisilnog otkupa žita uzrokovala je veliku glad 1984. (povod za prvi Live Aid koncert).

Pad komunizma 1991. značio je i propast Mengistuova režima kojeg su porazili ujedinjeni gerilci iz sjeverne provincije Tigraj i Eritreje koja se desetljećima borila za nezavisnost. Nova vlada predvođena gerilskim vođom Melesom Zenawijem dala je široku autonomiju etničkim pokrajinama i priznala nezavisnost Eritreji, ali je svojim opreznim pristupom reformama usporila potencijalno snažan privredni rast. Dodatne probleme za vladu donio je rat s Eritrejom oko graničnog spora koji je trajao od 1998. do 2000. i u kojem je poginulo nekoliko hiljada ljudi.

Krajem 2006. godine etiopske snage su izvršile vojnu invaziju Somalije, intervenirajući u korist Prijelazne federalne vlade protiv Unije islamskih sudova.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Etiopski školarci

Etiopija je zajednica više naroda koji se razlikuju po jeziku i vjeri.Na sjeveru zive Amhari i Tigranje semitskog porijekla cine 35% stanovništva. Uz njih žive Oromi 40% naseljeni na jugu, Somali 6% i Afari 4% hamitskog porijekla na istoku uglavnom nomadi. Na jugozapadu prevladavaju Sidame, razni Omotski narodi i nilotska plemena, od kojih su 8% animisti uz poneke protestante. Po gradovima a naročito u Gondaru ima i Židova takozvanih Falaša. Religijska slika je vrlo složena većina stanovnika koja živi na sjeveru Etiopije Amhari i Tigranje su pripadnici Etiopske pravoslavne tevahedo Crkve uz njih i brojni Oromi su pripadnici te crkve (ukupno oko 45% stanovništva pripada ovoj crkvi). Od početka 20. vijeka u Etiopiju dolaze brojni evropski misionari, naročito iz Njemačke i šire protestantizam, tako da su danas oko 16% Etiopljana protestanti, to se najviše odrazilo među Omotskim narodima, uz nešto Oroma. Etiopija je prihvatila kršćanstvo još u 4. vijeku. Islam velika religija koja se iz Arabije proširila na sve krajeve našla je veliki broj sljedbenika među etiopljanima, tako da ima oko 1 / 3 muslimana, naročito na istoku i jugu među Somalcima, ali i među Afarima iOromima. Animističkim vjerovanjima pripadaju narodi iz nilske etničke skupine poput Kunama, Masaia i omotskih skupina Sidamaukupno oko 5% populacije.U gradovim živi oko 16% stanovništva najveći je glavni grad Adis Abeba sa 2.6 miliona stanovnika zatimDire Dava, Harar, Džima i Gondar.