Kenija

Jamhuri ya Kenya

Republika Kenija

Državno geslo: "Harambee" (suahili)
"Hajdemo svi zajedno"

Himna: Ee Mungu Nguvu Yetu
"O Bože svog stvaranja"

Glavni grad
(i najveći grad)

Nairobi

1°16′S, 36°48′E

Službenik jezik/ci Swahili (od 1963.), engleski^[1]

Demonim Kenijci

Političko uređenje

Republika

- Predsjednik Uhuru Kenyatta

- Potpredsjednik Kalonzo Musyoka

nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva

- dana 12.12. 1963.

- republika proglašena 12.12. 1964.

Površina

- Total 580.367 km² (47.)
224.080 sq mi

- Voda (%) 2.3

Stanovništvo

- jul 2005. estimate 34,707.817¹ (34.)

- 8.2. 2007. census 31,138.735

- Gustoća 59/km² (140th)
153/sq mi

GDP (PPP) 2005 estimate

- Total $48.33 billion (76.)

- Per capita 1.445 US$ (156.)

HDI (2007) 0,521 (medium) (148.)

Valuta kenijski šiling (KES)

Vremenska zona EAT (UTC+3)

- Ljeti (ljetno vrijeme) ne primjenjuje se (UTC+3)

Internet TLD

.ke

Pozivni broj [[+254 ²]]

2. 005 from Tanzania and Uganda.

Kenija je država u istočnoj Africi. Na jugoistoku izlazi na Indijski ocean, na jugozapadu graniči s Tanzanijom, na zapadu sUgandom, na sjeverozapadu sa Sudanom, na sjeveru s Etiopijom i na istoku sa Somalijom.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Sever i istok Kenije zauzimaju sušne i polusušne zone ravnica i brežuljaka. Mala i nepravilno raspoređena količina oborina u ovoj rijetko naseljenoj regiji ne dozvoljava razvoj poljoprivrede.

Na jugozapadu se nalaze gorska područja s nadmorskim visinama iznad 1000 m (najviši vrh zemlje je ugasli vulkan Mount Kenya s 5199 m, druga najviša planina Afrike iza Kilimanjara) u kojima se nalazi većina plodne zemlje i koja su svojom umjerenom klimom u kolonijalnom razdoblju privukla europske naseljenike. Ovu planinsku zonu u smjeru sjever-jug presijeca istočni ogranak Velikog tektonskog jarka (Great Rift Valley) čije je dno pokriveno lancem jezera.

Na krajnjem jugozapadu Kenija izlazi na jezero Viktorija, po površini drugo najveće slatkovodno jezero na svijetu.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kenija pripada najstarije naseljenim područjima Zemlje. Arheološki nalazi u okolici jezera Turkana na sjeveru zemlje ukazuju na prisutnost Homo habilisa i Homo erectusa prije oko 2,6 milijuna godina.

Obalu Kenije u prvom su tisućljeću poslije Krista kolonizirali arapski trgovci. U unutrašnjost su se u istom razdoblju doselili danas najbrojniji narodi Bantu. Sredinom 18. stoljeća u južnu su Keniju sa sjevera prodrli stočarski Masai i zagospodarili nad Bantuima, uglavnom ratarima. Masaije su zaustavili tek snažni starosjedilački narodi Nandi i Kikuyu. Krajem 19. stoljeća glad i epidemije zaraznih bolesti oslabile su afričke narode i otvorile put europskoj kolonizaciji.

Njemačka je 1885. uspostavila protektorat nad Kenijom u sklopu svog preuzimanja obalnih teritorija sultana od Zanzibara, ali je ubrzo prepustila posjed Ujedinjenom Kraljevstvu. Britanska je vlada isprva bila nezainteresirana za razvoj kolonije, a starosjedilačka plemena pružala su novim osvajačima otpor koji je ugušen u nekoliko vojnih ekspedicija. Važnost Kenije porasla je nakon dovršetka željeznice između Mombase na obali Indijskog oceana i Kisumua na jezeru Viktorija 1903. kada su Britanci u koloniju pozvali bijele farmere i podijelili im zemlju. Iako je podijeljena zemlja bila uglavnom nenaseljena, bilo je slučajeva zauzimanja područja koja su afrički narodi smatrali svojima, što je kasnije postalo kamen smutnje u odnosima bijele i crne zajednice. Glavna je kultura na plantažama Europljana bila unosna kava.

U 20. stoljeću, a osobito nakon drugog svjetskog rata jačale su težnje afričkog stanovništva predvođenog predstavnicima najvećeg naroda Kikuyu za većim udjelom u upravljanju kolonijom. Prvi Afrikanci imenovani su u Zakonodavno vijeće Kenije 1944. (po tome prva među istočnoafričkim kolonijama). Godine 1952. radikalni Kikuyui su nizom terorističkih napada započeli pobunu Mau Mau. Britanska je vlada vojnim akcijama i mjerama preseljenja uspjela u sljedećih nekoliko godina ugušiti pobunu, ali proces političke emancipacije Afrikanaca nije zaustavljen pa su 1957. prvi put sudjelovali u izborima, 1960. dobili većinu u Zakonodavnom vijeću, a 1963. Kenija je postala neovisna.

Prvi predsjednik Kenije bio je borac za neovisnost Jomo Kenyatta. Njegova stranka Kenijska afrička nacionalna unija (KANU) uskoro je ostvarila potpunu dominaciju u vlasti i Kenija je krajem šezdesetih postala de facto jednopartijska država. Kenyatta je vladao čvrstom rukom, ali njegova umjerena gospodarska politika i dobri odnosi s državama Zapada omogućili su zemlji značajan gospodarski rast. Nakon Kenyattine smrti 1978. na čelo zemlje došao je Daniel arap Moi. Iako je ispočetka nastavio politiku svog prethodnika, ubrzo je postao autoritarniji i odlučniji u gušenju svake oporbe. Godine 1992. u Keniji su pod pritiskom zapadnih donatora i kreditora održani prvi višestranački izbori, na kojima su pobijedili Moi i KANU, a sličan je bio i ishod izbora 1997. Gospodarsko stanje se tijekom devedesetih pogoršavalo zbog smanjenja međunarodne pomoći i političke nestabilnosti s međuetničkim sukobima najbrojnijih Kikuyua i manjih naroda.

7. kolovoza kenijski glavni grad Nairobi bio je poprište krvavog terorističkog napada. U eksploziji autobombe razoreno je američko veleposlanstvo i obližnja poslovna zgrada te je ubijeno preko 200 ljudi (gotovo simultano dogodila se i jedna eksplozija u Tanzaniji). Za napade je bila odgovorna teroristička organizacija al-Qaida Osame bin Ladena

Izbori za predsjednika i parlament 2002. donijeli su kraj gotovo četrdesetogodišnje vladavine KANU-a. Pobijedila je oporbena Nacionalna koalicija duge (NARC), a njen kandidatMwai Kibaki postao je predsjednik.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

U Keniji živi oko 40 etničkih skupina čiji jezici pripadaju dvjema većim grupama: Bantu (najveći narodi Kikuyu, 22%, Luhya, 14% i Kamba, 11%) te nilsko-saharskoj (najveći narodiLuo, 13% i Kalenjin, 12%). Osim jezika pojedinih naroda govore se i svahili i engleski. U devedesetim godinama pojačali su se sukobi među narodima oko zemljišnih posjeda i neravnopravnosti u zapošljavanju.

Najzastupljenija religija u Keniji je kršćanstvo (oko 40% protestanata i 35%katolika). Muslimana ima oko 20%, a ostatak stanovništva pripada domaćim vjerama, čiji su elementi prisutni i u trima većim religijama.

Gospodarstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Najrazvijenije grane kenijskog gospodarstva su poljoprivreda i turizam. Izvozi se kava i čaj, a najveći izvor strane valute su turistički posjeti nacionalnim parkovima i rezervatima (najpoznatiji je Masai Mara koji graniči sa Serengetijem u Tanzaniji). U Nairobiju, koji je prometno i gospodarsko središte istočnoafričke regije, razvijen je i uslužni sektor.

BDP je u 2004. bio 1100 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Turizam[uredi - уреди | uredi izvor]

Kenija ima 7 nacionalnih parkova. među njima Tsavo najveći, najstariji. Nacionalni park Najrobi, blizu istoimenog glavnog grada, lako je pristupačan i zanimljiv za razgledanje.Ima oko 14000 grla. Nacionalni park jezera Nakuru štiti višemilijunsku populaciju flamingosa. Mnoge ekskurzije idu u nacionalni park Kilimandžaro ("krov Afrike"). Plaže na obalama Indijskog okeana pogodne su za razvoj kupališta.