Pas (lat. Canis lupus familiaris) je pripitomljeni sisar iz porodice Canidae. Arheološki nalazi dokazuju da pas najmanje 9000 godina živi uz čoveka, iako postoje indicije da se taj period produži na čitavih 14.000 godina[1]. Fosilni ostaci pokazuju da su preci modernog psa živeli uz čoveka još pre 10.000 godina[2].
Danas postoji oko 40 miliona pasa i oko 800 rasa (što je više nego bilo koja druga vrsta životinje[3]) najrazličitijih dimenzija, fizionomije i temperamenta, i koje predstavljaju najrazličitije verijetete boje i vrste dlake. Pas je usko povezan sa čovekom, kome služi kao kućni ljubimac, kao čuvar, vodič, ovčar i dr. Pas je jedna od najrasprostranjenijih životinja na svetu čiju popularnost nadmašuje jedino mačka[4].
Pas je podvrsta sivog vuka, za koga se veruje da je direktni predak psa[5]. Najnovija istraživanja potvrđuju da je pas bio po prvi put pripitomljen na istoku Azije, najverovatnije u Kini[6]. Takođe, nije sigurno da svi domaći psi potiču od iste grupe ili se proces domestikacije ponovio više puta na više mesta.Bosanski oštrodlaki gonič - Barak je bosanskohercegovačka autohtona pasmina psa, prvenstveno namijenjena za lov na krupnu i sitnu divljač. Glavne osobine psa su temperamentnost, hrabrost i upornost, veoma je dobrog karaktera, otporan i tvrd u teškim uslovima lova na bh. planinama. Dobar je, istrajan i uporan gonič, sa srednje visokim do dubokim glasom. Barak je snažan pas, duge i srednje široke glave. Ima dugu i čekinjastu dlaku, koja se sastoji iz dva sloja. Osnovne boje su mu pšenično žuta, žutocrvena, zemljanosiva i tamnosiva.Barak je 19. 06. 1965. registriran u F.C.I. (Međunarodnoj kinološkoj federaciji) pod imenom Ilirski gonič. Pod nazivom "bosanski oštrodlaki gonič - barak", pojavljuje se od 15. januara 1973, kada je pod brojem 155 upisan u VI FCI grupi, sa danas važećim standardom. U prošlosti je bio lovački pas bosanskih plemića. Postoje veoma stari pisani dokumenti koji opisuju pse oštre dlake na području Balkana. U Lovačkom listu br. 12. iz 1998. uvaženi prof. dr. Avdo Sofrađija iznosi nekoliko tema o bosanskim kerovima, te u ovom broju obrađuje bosanskog kostrušavog kera navodeći literaturu tj. navode iz knjige o bosanskim kerovima čiji je autor austrijski oficir na službovanju u bosni Franc Laska. Laska je detaljno opisao te pse i vršio mjerenja pasa u raznim okruzima u Bosni. Oštrodlakog kera nazivao je bosanski kostrušavi ker. Laska navodi da su ga turci nazivali barak (što je srodno sa nazivom brakirac) dakle gonič, a na arapskom jeziku barak doslovce znaći munja. Laska kao dokaz podastire pisani dokument o baraku iz 1683. godine i sam Laska (koji je u Bosni prakticirao lov) opisuje barake kao hrabre, tvrde i pouzdane goniče[1]. Uslijed ratnih dešavanja brojno stanje pasmine je smanjeno. U Bosni postoji izreka: "Dobar barak - sto dukata!"Kratak istorijat: Poreklo Srpskog trobojnog goniča je slično drugim goničima na Balkanu. Tokom 1946. je diskutovano da li je ovo samostalna rasa ili se radi samo o varijetetu Srpskog goniča. Zaključeno je da se radi o samostalnoj rasi i napravljen je prvi standard. Na međunarodnoj izložbi pasa u Beogradu 7. i 8. juna 1950. zvanično su prikazani ovi psi a FCI je 25.07.1961. zvanično priznao rasu i objavio standard.
Opšti izgled: Srednje velik, snažnog tela temperamentan, živahan i energičan.
Značajne proporcije: Dužina tela od vrha grudne kosti do sedne kvrge, prevazilazi visinu grebena za 10%. Dužina glave iznosi oko 45 % visine grebena
Karakter: Privržen, ljubak, živahan, pouzdan, veoma izdržljiv
Glava: Duguljasta i uska. Gornje linije lobanje i njuške međusobno su divergentne. Lobanja posmatrano od napred i sa strane blago zaobljena. Čeona brazda izražena. Potiljna kvrga je slabo razvijena. Rastojanje između korena ušiju odgovara dužini od stopa do potiljne kvrge. Nadočni lukovi slabo izraženi. Stop je slabo izražen. Nosna pečurka dobro razvijena, uvek crna. Njuška klinasta, kraća je od lobanje. Poželjan odnos dužine njuške i lobanje je 8,5:10. Kontinuirano se sužava od stopa do nosne pečurke. Nosnik je ravan. Postrane linije njuške međusobno strme jedna ka drugoj (konvergentne). Usne su tanke i dobro priležuće. Srednje razvijene i prilično kratke i na kraju njuške zaobljene. Rub usana mora biti crn. Gornje usne blago pokrivaju donje. Ugao usana nije opušten. Vilice su snažne sa pravilnim i potpunim makazastim zubalom, toleriše se i klještasto zubalo. Obrazi su ravni. Oči bademaste i gotovo ovalne, srednje velike i blago koso postavljene. Rub očnih kapaka mora biti tamno pigmentisan (prvenstveno crn). Boja očiju po mogućstvu tamna. Uši su visoko usađene srednje duge i široke, dobro priležu uz obraze, viseće srednje širine, vrh uva je blago ovalan, pre su tanke nego debele.
Vrat: Snažan približno iste dužine kao i glava. Gornja linija je blago zaobljena. Sa horizontalom vrat zaklapa ugao od oko 45 -50 stepeni.
Telo: Pravougaono. Dužina je za oko 10 % veća od visine grebena. Gornja linija je ravna, greben slabo izražen, leđa dobro mišićava, ravna snažna i duga, slabine dobro mišićave približno duge kao i sapi. Sapi blago kose prema horizontali zaklapaju ugao od 20 -25 stepeni, široke i dobro mišićave. Grudi su snažne približno 50% visine grebena. Obim grudi je 20% veći od visine grebena. Zaobljeni vrh grudne kosti neupadljivo je istaknut.
Rep: Produžava liniju sapi. Snažan u korenu i sužava se ka vrhu. Dopire do skočnog zgloba. Blago na gore povijen, nošen ispod leđne linije. Dobro odlakan.
Ekstremiteti: Prednje noge su snažne ravne i dobro mišićave, paralelno su postavljene. Lopatica je približno iste dužine kao i nadlaktica, mišićava snažna, dobro povezana sa telom. Sa horizontalom zaklapa ugao od 45-50 stepeni. Nadlaktica dobro uz telo priležuća, snažna mišićava približno iste dužine kao i lopatica. Sa horizontalom zaklapa ugao od 45-55 stepeni. Lakat dobro prileže uz telo, čvrst. Rastojanje od zemlje do lakta približno je 50% visine grebena. Podlaktica je ravna, jaka, dobro mišićava. Šaplje čvrsto. Došaplje snažno i blago iskošeno do 15 stepeni ka vertikali. Šape mačije sa snažnim, usko međusobno priležućim prstima. Otporni nokti prvenstveno tamno obojeni. Tamno obojeni jastučići dobro su razvijeni. Zadnje noge su snažne ravne dobro mišićave, paralelne su. Butina je snažna dobro mišićava i ravna. Koleno čvrsto paraleno sa središnjom osom tela. Koleni ugao je oko 120 stepeni. Potkolenica je dobro mišićava približno iste dužine kao butina. Skočni zglob je čvrst. Ugao skočnog zgloba je 135-140 stepeni. Došaplje puno snage, gotovo vertikalno postavljeno. Šape nešto duže od prednjih. Jaki prsti međusobno dobro priležu. Snažni nokti su crni. Tamno obojeni jastučići su otporni i elastični.
Kretanje: Dug i energičan korak, dobro osvaja prostor. Poželjno kretanje je slobodan, pravilan i harmoničan kas, bez vertikalnog uvijanja leđa.
Koža: Elastična, dobro pigmentisana, dobro naležuća uz telo.
Dlaka: Kratka,bujna i sjajna, nešto deblja dobro polegla po celom telu. Podlaka je prilično dobro razvijena. Na zadnjim rubovima butina i donjoj strani repa dlaka je neznatno duža.
Boja: Osnovna boja je zasićeno crvena ili lisičije crvena, sa crnim plaštom ili sedlom. Crna boja može da dopire do glave i tada na slepoočnicama pravi crne oznake. Na grudima je dozvoljena belina koja se može protezati unazad do kraja grudne kosti kao i na stomak i unutrašnje strane zadnjih nogu. Donje polovine nogu kao i vrh repa moraju biti beli. Beline ne treba da zauzimaju više od 1/3 površine tela.
Veličina: Za mužjake 45 - 55 cm. Idealno 51cm. Za ženke 44 - 54 cm idealno 49 cm.
Greške: Svako odstupanje od navedenog mora se smatrati greškom čija procena stoji u tačnom odnosu stepena izraženosti.
Isključujuće greške:
- Agresivnost ili plašljivost
- Manjak zuba pri čemu se toleriše nedostatak 2xP1
- Predgriz ili podgriz
- Staklene oči
- Predugačko telo
- Zavijen, visoko u luku iznad leđa nošen rep, udičast rep, postrano nošen rep.
- Prskavost belih oznaka
- Ako bela boja zauzima više od 1/3 površine tela
- Prisustvo četvrte boje
- Psi ispod ili iznad visine
0 komentari:
Objavi komentar