Sve o Bugarskoj

Republika Bugarska Република България
Zastava Grb
Geslo: Съединението прави силата
Državna himna: "Мила родино"
Glavni grad		Sofija
Službeni jezici		Bugarski
Uspostava		22. septembar 1908
Površina
-	Ukupno	111.001,9 km2 (102.)
-	Voda (%)	0,3
Stanovništvo
-	Popis iz 2003	7.537.929 (88.)
-	Gustoća	67,9/km2
Valuta		Bugarski Lev
Vremenska zona		+2
Pozivni broj		359
Web domena		.bg

Bugarska (bug. Бългapия [bɐɫˈɡarijɐ]; službeno Republika Bugarska, bug. Репyбликa Бългapия [rɛˈpublikɐ bɐɫˈɡarijɐ]), država ujugoistočnoj Evropi, u severoistočnom delu Balkanskoga poluostrva, između Rumunije (duljina granice 609 km) na severu, Turske(259 km) i Grčke (493 km) na jugu, Srbije (341 km) i Makedonije (165 km) na zapadu te Crnog mora (378 km) na istoku; obuhvata 110 994 km². Glavni grad Bugarske je Sofija.

Ime[uredi - уреди | uredi izvor]

Istorija Bugarske[uredi - уреди | uredi izvor]

Bugarska je na Balkanu imala snažne srednjevekovne države - prvo bugarsko carstvo sa prestonicama u Pliski i Preslavu (VII-XI v.) i drugo bugarsko carstvo sa prestonicom Veliko Trnovo u XII-XIV veku. U vreme drugog carstva bugarski vladari bili su i u rođačkim vezama sa srpskim dvorom. Sveti Sava je umro i sahranjen u Trnovu, prestonici bugarske države, u priprati crkve Četrdeset mučenika. Kako je bugarska srednjevekovna država pala pod vlast Osmanlija pre srpske, došlo je do preseljenja učenih duhovnika u despotovinu...

XVIII. i XIX. vek[uredi - уреди | uredi izvor]

Nacionalni preporod proistekao je kod Srba i Bugara iz težnji za oslobođenjem od turskog ropstva, kroz formiranje nacionalne ideje na novim, prosvetiteljskim osnovama. Važnu ulogu su pri tome imale ideje o slovenskoj uzajamnosti, koje su iz dela poput Istorije raznih slovenskih naroda, najpače Bugara, Horvata i Srba Jovana Rajića, Stematografije Hristifora Žefaroviča, uticale i na bugarske preporoditelje. Nakon prosvetitelja, nacionalne barjake su poneli romantičari. Kada su srpski ustanici počeli da osvajaju sve veću autonomiju od Turaka, Obrenovići su podržavali na različite načine napore Bugara za oslobođenjem. Veliki broj bugarskih knjiga i neki časopisi su štampani u srpskim gradovima. S druge strane, Bugari su učestvovali u akcijama pobune u srpskim gradovima, kao npr. posle događaja na Čukur česmi.

Posle oslobođenja Bugarske i XX. vek[uredi - уреди | uredi izvor]

Tokom ratova Turske protiv Rusije i pravoslavnih država na Balkanu, oslobođena je Bugarska 1878. godine, da bi potom bila priznata, najpre na San-Stefanskom miru, a posle revizije, u suženim granicama na Berlinskom kongresu. Obostrane teritorijalne pretenzije prema neoslobođenim delovima turske imperije dovele su do srpsko-bugarskog rata 1885. godine, koji je Srbija izgubila na Slivnici, te balkanskih ratova, koje je izgubila Bugarska. Nasuprot ratnim rešenjima odnosa na Balkanu, paralelno i uvek postojala je i ideja stvaranja balkanske federacije južnoslovenskih naroda.