Roman ima i podnaslov kronisterija preuzet od Viktora Cara Emina i romana Danuncijada. Kronisterijom je autor Nedjeljko Fabrio želio naglasiti hibridnost teksta, ali se ujedno usredotočio na histeričnu povijest koju je idejno opisao u romanu.Vježbanje života je povijesni roman koji tijekom 70-ih godina 20. stoljeća postaje jednim od najzastupljenijih podvrsta hrvatskog romana iz novijeg doba. Vježbanje života je priča u kojoj se opisuje suživot različitih ideologija, nacija i kultura.
Kronisterija je podijeljena na dva dijela i obuhvaća razdoblje od početka 19. stoljeća pa sve do 50-ih godina 20. stoljeća. U romanu autor predstavlja Rijeku koja napokon izrasta u veliko industrijsko i lučko središte sa složenim socijalnim procesima. Tako je uz pomoć jedne građanske obitelji iz Rijeke predočena cijela povijest grada. Prvi dio romana odnosi se na Carlov životopis.
Kratak sadržaj
Radnja počinje 1808. godine i sjećanjem malog Carla kojeg je otac zbog siromaštva bio primoran dati na rad u brodogradilište. Carlo je tako djetinjstvo proveo obavljajući razne poslove u brodogradilištu i slušajući od pomoraca i trgovaca priče o gradu u kojem se dobro živi.
Bio je to grad Rijeka u kojem su se izmjenjivale austrijka i francuska vlast sve do 1822. godine dok nije pripojena Hrvatskoj kao poseban gubernij. Upravo je ta godina bila od velika važnosti za Carla koji je nakon talijanske obale na brodu San Spiridone uplovio u riječku luku. Kako je bio odličan u onome što je radio postao je sve traženiji i polako se počeo bogatiti.
1840. godine oženio se Fanicom, skromnom i vrijednom djevojkom koja je isto bila iz Hrvatske iz naselja Gomile. Imali su skladan brak u kojem je bilo puno sloge i tako sve do rođenja sina Fumula. Fanica umire pri porodu i ostavlja Carla samog s djetetom koji mu je postao jedina utjeha u životu.
Paralelno s opisom Carlova načina života u romanu se spominje i obitelj iz nižih slojeva. Otac Jožić, majka Tonka te sinovi Josip, Jovanin i Jakov predstavljaju obitelj Despot čije se priče prikazuju neovisno, ali se ipak na određenim mjestima dodiruju da bi se konačno sastale na kraju romana.
Fabrio započinje priču 1848. godine kada u Rijeku dolazi vojska na čelu s Josipom Jelačićem kojeg je car Franjo imenovao gubernatorom Rijeke. Carevu vijest su neki primili s odobravanjem dok su ostali negodovali. Situacija u Rijeci se mijenjala svako malo, pa je tako neko vrijeme služebni jezik bio talijanski, njemački i zatim mađarski. U spomenuto vrijeme u grad dolazi Fran Kurelac koji je počeo opasnu borbu za hrvatski jezik, a osim njega i gđa. Flora koja će kasnije ostaviti velik utjecaj na život Fumula, Carlovog sina.
Poslije 1848. godine slijedi još napetije vrijeme, Austro-Ugarska nagodba, apsolutizam i Listopadska diploma. U takvim uvjetima odrasta Fumulo koji za razliku od svog oca koji prema svojoj zemlji osjeća samo poštovanje, prezire Hrvate i sve što je Hrvatsko, a obožava Talijane i sve povezano s talijanskim naslijeđem. Fumulov način razmišljanja te zaokupljenost politikom samo je još više povećala jaz između njega i oca.
Uskoro se zaljubio u lijepu artisticu iz mađarskog cirkusa Andor Zsuzsu. Iako je znala samo mađarski jezik njihova je ljubav cvala, ali sve se promijenilo kada je poginula tijekom demonstracija koje su Talijani poveli protiv Hrvata. Fumulo je smrt voljene doživio kao kaznu zbog smrti Hrvatice koju je on skrivio. Nakon toga se udaljava od svih i postaje česti gost kuće ljubavi gđe Flore.
Sudbina nije bila sklona ni obitelji Despot kada je zbog nesreće na poslu ozlijeđen otac Jožić nakon čega je brigu oko obitelji preuzeo najstariji od sinova Jakov. Nažalost najmlađi Josip je poginuo u ratu pod carskom vojskom. Jakov je bio ljut zbog nagodbe između Mađara i Austrijanaca jer se sada na gradskom kazalištu vijori ne samo zastava Austrije nego i Mađarske.
Skinuo je zastave zbog čega je otpušten s posla i priveden na saslušanje. Tijekom ispitivanja nije odao brata Jovanina koji je zajedno s njim skinuo zastavu. Ubrzo nakon ovog događaja umire otac Jožić, a Jovanin gradi bogatu karijeru radeći za kancelara u Bakru ne mislivši više o domoljublju. Sve se više počeo udaljavati od obitelji, a Jakov se u međuvremenu oženio i dobio sina Šimuna. Zahvaljujući inženjeru Milutinu Baraču na početku 80-ih godina u 19. stoljeću dobio je posao u rafineriji.
U 37. godini života Fumulo se ženi Ludovikom, djevojkom od 17 godina porijeklom iz Mađarske. Fumulo je bio sretan sa svojom ženom koja mu je rodila dvoje djece: dječaka Amadeja i djevojčicu Mafaldu. Sreća ga nažalost nije dugo pratila jer je u Rijeci zavladala epidemija kuge zbog čega su umrli Carlo i Ludovika. Smrću Carla završava i prvi dio romana.
Drugi dio počinje radnjom iz 1947. godine dolaskom parobroda iz Splita čiji dolazak prati Mafalda sada s šezdeset godina života. Sve što se dogodilo do te godine prikazano je najviše kao dio njenih sjećanja. Brodom dolazi Vjencelsav Despot, Jakovljev unuk i dječak Lucijan s obitelji.
Mafalda je sada žena koja ima sina Orestea, tu je i njegova žena Wanda te unučad Emilija i Parsifala. Na godišnjicu smrti oca Fumula odlazi na groblje i tamo susreće Vjenceslava koji je u potrazi za kosturnicom. Pretpostavlja da je na tom mjestu sahranjen njegov otac Šimun te djed koji je radio u rafineriji, a kojeg su Nijemci ubili 1944. godine. Vjenceslava je otac uspio sakriti na sigurno 1924. godine kada su fašisti zauzeli grad i kada je počelo iseljavanje u Zagreb.
U razgovoru s Mafaldom govori kako joj zavidi jer nikada neće moći na jednom mjestu okupiti najdraže kojih više nema. Mafalda mu kaže da se vara da ni kod nje nije bolja situacija. U tom trenutku počinje njeno prisjećanje. Fumulo je zbg smrti žene bio prisiljen sam se brinuti za djecu koja su odrasla okružena ljubavlju prema svemu što je talijansko.
Amadej je postao dio organizacije koja se zalagala za Rijeku pod Italijom, a Mafalda zajedno s njim sudjeluje u demonstracijama u kojima je od pogibije spašava budući muž Bruno. Amadej se pridružuje vojsci u Italiji nakon čega uskoro izbija Prvi svjetski rat. Na bojištu na Soči Amadej i Bruno su se našli na suprostavljenim stranama, a igrom sudbine Bruno je bio taj koji je Amadeju oduzeo život nakon čega je i on kasnije poginuo.
Fumulo i Mafalda nikada nisu bili sigurni što se dogodilo s njihovim voljenima i tako su ih uzalud čekali. Godina je 1924. i D’Annunzio zauzima grad te počinje iseljavanje Hrvata nakon čega su u Rijeci zavladali nemiri. Od sreće što je grad napokon pod Italijom Fumulo izlazi na ulicu, ali tada ga izdaje srce. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici. Vrijeme ide dalje, nastupa Drugi svjetski rat, a u Rijeci se izmjenjuju mnoge vojske i velik broj građana napušta grad. Mafalda je ostala s obitelji.
Slijedi povratak u sadašnjost gdje je sin Oreste primoran raditi kako bi obitelj preživjela te surađivati s novima na vlasti. Došlo je do novih protesta i parada, a na jednoj su se upoznali Lucijan i Mafaldini unuci. Između Luicijana i Emilije se budi ljubav, a Mafalda saznaje da Emilija voli Hrvata, ali odluči kako ništa neće reći njenim roditeljima.
Roditelji ipak saznaju za ljubav između dvoje mladih ljudi i pokušavaju ih udaljiti, ali unatoč tome između njih staje povijest. Počela su se postavljati pitanja oko toga kome pripada Trst kada su Talijani odlučili napustiti Rijeku. Grad je zatvorio granice i sada ga je moguće napustiti samo tajno, na što se odlučuje Parsifal, Emilijin brat. Nažalost nije uspio jer ga je pogodio metak.
Godine 1953. je odlučeno kako će Trst pripasti Italiji i svi koji to žele mogu napustiti grad bez straha da će izgubiti život. Mafalda je napokon doživjela ispunjenje sna, a to je odlazak u sredinu gdje zaista pripada. Lucijan i Emilija se opraštaju, a Emilija mu poklanja zaručnički prsten koji je Carlo poklonio svojoj ženi. Rijeku napušta velik broj ljudi, a među njima je i Vjenceslavova obitelji koja odlazi u potragu za boljim životom.
Bilješka o autoru
Nedjeljko Fabrio je poznati hrvatski prevoditelj, romanopisac, dramatičar i esejist. Rođen je 14. studenog 1937. godine. Odrastao je u Rijeci i zbog toga je upravo velik dio njegovih djela obilježen upravo ovim gradom. Nakon što je završio osnovnu i srednju školu u Rijeci odlazi u Zagreb kako bi upisao Filozofski fakultet.
U Rijeci je pokrenuo književni časopis “Kamov”, a nakon 1971. godine odlazi živjeti u Zagreb gdje počinje djelovati kao urednik na televiziji i dramaturg. Fabrio je bio uspješan na mnogo područja pa je tako mnogo postigao kao dramatičar od kojih su najuspješnije drame: “Meštar” i “Reformatori”. Pokazao se i kao novelist te autor proze.
Objavio je mnogo radova iz povijesne književnosti, s tim da je najviše pozornosti posvetio vezi između talijanske i hrvatske kulture. Godine 1989. objavio je “Berenikinu kosu” roman nagrađen nagradom Ksavera Šandora Gjalskog.
Godine 1990. objavio je roman “Vježbanje života”, a uskoro nakon objave romana kazalište u Rijeci izvodi dramatizaciju djela. Od djela ne treba zaboraviti na: “Magnificat”, “Odora Talije”, “Ruža vjetrova”, “Labilni položaj”… Danas je profesor na Akademiji dramske umjetnosti.
